Margarita Kshnyankina iskrcala se na autobusnom kolodvoru u Zagrebu prije nešto manje od godinu dana. Za sobom je dovukla prijateljicu iz Heidelberga. Destinacija, studentski dom u Cvjetnom naselju. Dolaze djevojke na tramvajsku stanicu i stvara se prvi u nizu upitnika nad glavom – zašto na zagrebačkim stajalištima nije ispisan vozni red? Pola sata kasnije stvara se i drugi – zašto su zgrade u studentskom domu tako visoke? Pitanje nije toliko kritičko, više baca na neki dio iz Crvenkapice, ali simpatično čuđenje ubrzo se pretvara u razočaranu nevjericu.

'Dobila sam ključ od sobe u domu, otvorila vrata i nisam mogla vjerovati neredu koji sam vidjela. Sve je bilo prljavo, potrgano, zahodska školjka, svjetla, stol. Prijateljica je bila u šoku. Potom smo otišle ponovno na tramvaj i tamo nas je napala mala Romkinja sileći nas da joj damo nešto novca. Prijateljica koja je mislila ostati nekoliko dana, odlučila je otići kući odmah sljedećeg dana. Meni sve to i nije bilo tako strašno. Vjerojatno zato što sam provela djetinjstvo u Moskvi', uvodi me u svoju hrvatsku putanju 24-godišnja studentica ruskog i hrvatskog jezika.

I istina, Zagreb, ako mu se priđe pod nezgodnim kutem, stvarno ostavlja dojam istočnoeuropske urbane ruševine. No dovoljno je ostati nekoliko dana i dojam se drastično mijenja: '24 sata kasnije i prijateljica je skužila da joj grad i nije toliko loš. Još jedan dan kasnije i shvatila je da ga obožava. Kasnije se ponovno vratila', govori Margarita i nastavlja s razbacanim uvidima u hrvatski lifestyle. Za početak, primijetila je da ovdje nitko ne vraća točan kusur: 'Ako nešto košta 20 kuna i 48 lipa, a ja dam 30 kuna, osoba će mi redovito vratiti 9 kuna i 50 lipa. Ne mislim da pokušavaju zaraditi na dvije lipe, jer nekad dobijem i veći kusur, ali mislim da to nešto govori o razlici između Nijemaca i Hrvata. U Njemačkoj nema šanse da ti osoba ne vrati kusur do u zadnji cent.'

Njemačka je puno organiziranija, otkriva mi toplu vodu Ruskinja oduševljena hrvatskim obračunavanjem sa životom. Naime, cura je naučila da kod nas ne postoji traka za preticanje: 'Život je ovdje puno sporiji nego u Njemačkoj. Recimo to ovako, ako je život u Njemačkoj autoput s trakama za preticanje, onda je život u Hrvatskoj vožnja lokalnom cestom za razgledavanje. Možda ti treba duže da stigneš do cilja, ali na putu daleko više toga vidiš i doživiš.'

Margarita je u Hrvatskoj naučila nekoliko stvari. Biti otvorenija, na primjer: 'Ne da nisam bila otvorena prije, ali sada mi je puno lakše pristupiti ljudima i započeti razgovor. Još nešto sam otkrila kod vas – putovanja. Baš sam se vratila iz Dubrovnika do kojeg sam došla autostopom, a tamo sam besplatno spavala kod nekih ljudi preko couchsurfinga. Prvi put u životu sam to napravila i bilo mi je fenomenalno.'

Puno toga bi Ruskinja prigovorila Hrvatskoj, zastarjelim bolnicama, nedovoljnom prihvaćanju homoseksualne populacije, konzervativnom mentalitetu, činjenici da su mnogi studenti, a i stariji, prisiljeni živjeti sa svojim roditeljima, ali kad sve to stavi na jednu stranu vage, ona još uvijek stoji visoko u zraku. Hrvatska razvaljuje Njemačku u njoj daleko bitnijim stvarima. Jedna od njih su ljudi: 'Začudila sam se koliko su ljudi ovdje spremni pomoći. I tu mislim na potpune strance. Kupila sam nekoliko stvari preko web stranice njuskalo.hr i prodavači bi mi govorili da im se javim ako bude ikakvih problema i tome slično.'

Drugo, hrvatski obrazovni sustav drži izvrsnim. Puno kolegija slušala je na materinjem ruskom, za razliku od renomiranog faksa u Heidelbergu, profesori su bili izuzetno pripremljeni i na visokoj razini, veli. Treće, imamo daleko bolju kavu od Nijemaca, a kad se u to umiješa i činjenica da joj je hrvatski jezik daleko ekspresivniji od njemačkog, zaključak je ovaj: 'Kvaliteta života kod vas je, uz sve nedostatke, puno bolja nego u Njemačkoj.'

A propos jezika: 'Hrvatski jezik, za razliku od njemačkog, ima puno više strasti. Možeš bolje izraziti svoje osjećaje. Kada bih išla napisati knjigu, napisala bih je na hrvatskom. Jezik vam je nekako življi, postoji u njemu neki entuzijazam.'

Sve kul, ali Margarita gušta Hrvatsku potpomognuta, između ostalog, i njemačkom državnom pomoći za studente. Prima 600 eura mjesečno za vrijeme trogodišnjeg trajanja studija, suma od koje će morati vratiti tek polovicu i to s maksimalnim gornjim limitom od 10000 eura. Nešto čemu će se naša država eventualno domisliti tek kad joj ostanu tri visokoobrazovana pojedinca koja nisu kidnula u emigraciju, a vjerojatno će i onda odlučiti uštedjeti na dvojici.