Iako je CDU njemačke kancelarke Angele Merkel zamalo osvojio apsolutnu većinu u Bundestagu, sve ukazuje na to da će morati ući u veliku koaliciju s poraženim socijaldemokratima (SPD). Njemački mediji i pojedini političari najavljuju duge i komplicirane koalicijske pregovore zbog koji se nova vlada može očekivati možda tek u siječnju sljedeće godine
Kada su 2005. CDU i SPD nakon izbora ušli u veliku koaliciju, koja je ujedno predstavljala i prvi kancelarski mandat Angele Merkel, obje stranke su imale skoro pa jednak broj glasova: demokršćani 35,2 posto a socijaldemokrati 34,2 posto. Četiri godine kasnije CDU je osvojio ne baš blistavih 33,8 posto, dok se SPD strmoglavio na 23 posto, što je povijesno najgori rezultat njemačkih socijaldemokrata u njihovoj 150-godišnjoj povijesti. Ukratko, velika koalicija čini loše SPD-u, pa ne čudi što je ova stranka prilično podijeljena oko toga hoće li s Angelom Merkel, koja sada iza sebe ima rezultat od 41,5 posto, dok se SPD može 'pohvaliti' sa samo 25 posto.
Njemački mediji pišu da će se ovaj put SPD 'pokušati skupo prodati', što znači da se očekuju dugi i kompleksni koalicijski pregovori i sastavljanje četverogodišnjeg programa vlade, koji bi se mogli oduljiti sve do siječnja sljedeće godine!
Prijepora među dviju najvećih njemačkih stranaka puno je: CDU je kao centralno obećanje svoje kampanje ponavljao da neće biti povećanja poreza dok je SPD agitirao da se poveća porez bogatima. CDU se izjasnio protiv ženske kvote, SPD je traži, o čemu svjedoči i apel Asocijacije socijaldemokratskih žena (ASF) da nova vladajuća koalicija sa SPD-om ne smije odustati od toga. S druge strane, socijaldemokratkinje snažno kritiziraju ideju da se ženama daje novac kako bi ostale doma odgajati djecu opisujući to kao 'premiju za kuhanje' i 'unazađivanje ženskih prava nekoliko desetljeća'. Naravno, demokršćani, a napose bavarski CSU, ne žele čuti da se ukine tzv. Betreungsgeld.
Konzervativni Die Welt piše da SPD 'sanja o tome da CDU odustane od svih svojih predizbornih obećanja', iako je Merkel 'samo pet mjesta udaljena od apsolutne većine' te napominje da se 'Merkeličina pobjeda ne smije dovoditi u pitanje'. Ljevičarski Sueddeutsche Zeitung pak ističe da je najveća prepreka velikoj koaliciji bavarski premijer i predsjednik CSU Horst Seehofer, koji je već izjavio da o koaliciji sa Zelenima ne želi uopće razmišljati te svaki dan u javnost izlazi s novim ultimatumima prema potencijalnim koalicijskim partnerima, ucjenjujući tako posredno i kancelarku Merkel. Konzervativni Frankfurter Allgemeine Zeitung upozorava da za 'SPD nije najveći problem put prema velikoj koaliciji, nego kako iz nje eventualno izaći', te se nada da Njemačku ne čeka 'austrijska sudbina', u kojoj bi zemlju desetljećima vladala ista velika koalicija.
SPD se odlučio na to da će konačnu odluku o velikoj koaliciji donijeti stranačko članstvo u referendumu pa su za ovaj petak zakazani prvi razgovori zapravo tek početak dugog procesa pregovaranja. CDU se planira sljedeći tjedan naći i sa Zelenima na preliminarnim razgovorima, no nitko ne vjeruje da je trenutačno moguća koalicija između ovih dviju stranaka.
Paradoksalno, u Bundestagu – kojem sada pripadaju samo četiri frakcije: CDU/CSU, SPD, Zeleni i Ljevica – postoji lijeva većina, ali su šanse da se stvori crveno-crveno-zelena koalicija posve nepostojeće, zbog fundamentalističkih pozicija Ljevice o, primjerice, istupanju Njemačke iz NATO-saveza. Zato ostaje tek fantazija poslati Merkel opet u opoziciju.
Angela Merkel jest neupitno trijumfirala na izborima za Bundestag ostvarivši najbolji rezultat za CDU otkako je na čelu stranke, no budući da je izgubila preferiranog koalicijskog partnera, ruinirane liberale iz FDP-a, ovoga će puta svoju kancelarsku poziciju morati mnogo skuplje platiti nego ikada prije.
