Thomas Middelhoff dugo je slovio za spasitelja trgovinskog lanca Karstadt, a sada u raznim sudskim procesima mora pokušati spasiti samog sebe. Middelhof je četiri godine bio šef spomenutog koncerna, u početku registriranog pod nazivom KarstadtQuelle AG, a kasnije Arcandor AG. Kada je 'stisnula' kriza, Middlehoff je uveo vrlo oštre mjere sanacije. Između ostalog, prodao je nekretnine u vlasništvu Karstadta. Morao je otići s položaja 2009. godine, a nešto kasnije Arcandor je prijavio stečaj. Middelhof, međutim, nije otišao praznih ruku, već s izrazito visokom otpremninom, podsjeća DW

Je li to bilo ispravno? Da i ne, odlučio je sud i presudio da Middelhof mora vratiti dio tog novca. No to nije jedino pitanje s kojim se suci u procesu Arcandor još uvijek bave. Upitno je i je li on tijekom sanacije učinio pogreške za koje mora odgovarati. Jedan je sud prošle godine presudio tek djelomično u Middelhofovu korist i oslobodio ga odgovornosti. Sada se ovaj slučaj nalazi na višoj instanci, na Višem zemaljskom sudu u Hammu.

Malo rizika ipak mora biti

Trenutno u Njemačkoj traju slični procesi protiv bivših članova uprava banke HSH-Nordbank, kao i protiv šefa (privatne) banke Sal Oppenheim. Njih se, između ostalog, tereti za pronevjeru – pojam koji je zapravo vrlo teško strogo definirati, odrediti, a samim time i donijeti presudu.

U pravilu se ovaj pojam koristi u slučajevima kada se netko neodgovorno odnosi prema tuđoj imovini; bez obzira na to je li riječ o imovini nekog poduzeća, dioničarskog društva ili pak samih dioničara. Nije, međutim, čudno niti je zabranjeno riskirati; naprotiv, ako određeni menadžer smatra da bi određeni rizik mogao poduzeću dugoročno donijeti dobit, tada je čak dužan tako postupati.

Jedan od najvećih gospodarskih procesa u Njemačkoj bio je tzv. proces Mannesmann. Sud je zbog pronevjere teretio ondašnjeg šefa uprave Deutsche Banke Josefa Ackermanna i ondašnjeg šefa Mannesmanna Klausa Essera zbog 60 milijuna eura premije nakon što je tvrtka Vodafon preuzela Mannesmann. Proces je obustavljen, no u sjećanju je ostala pobjednička gesta samog Ackermanna po izlasku iz sudnice, kao i njegova rečenica: 'Ovo je jedina zemlja na svijetu u kojoj oni koji imaju uspjeha i stvaraju vrijednosti, zbog toga završavaju pred sudom.'

Obojica spomenutih od tada su simboli arogancije menadžera na vrhu velikih koncerna. I samo suđenje kasnije se u javnosti oštro kritiziralo. Mnogi su pravosuđu predbacivali 'dvoklasno djelovanje', odnosno, da se prema vrhunskim menadžerima odnosi puno mekše nego prema ostatku stanovništva.

Jedan zakon koji vrijedi za sve

'Zakonske odredbe se od procesa Mannesmann nisu bitno promijenile. Sada samo češće dolazi do sudskih procesa zbog pronevjere. A do toga je došlo uslijed promjena u društvenoj svijesti. Drugim riječima, sada se pažljivije promatra rad menadžera', objašnjava odvjetnik Martin Schockenhoff iz odvjetničkog ureda Gleiss Lutz.

Jörg Eisele, profesor na pravnom fakultetu na Sveučilištu Tübingen, slaže se s tim i dodaje da promjena u društvenom stavu u svakom slučaju igra važnu ulogu i u pravosuđu. 'Nitko se ne želi izložiti osudi ili sumnji da se prema poznatim osobama ili gospodarskim moćnicima odnosi drugačije nego prema takozvanim normalnim građanima', kaže Eisele.

Sličnog mišljenja su i sami pravnici, odnosno suci. Tako je nedavno u listu Sueddeutsche Zeitung objavljen razgovor s voditeljem državnog odvjetništva za gospodarske delikte u Stuttgartu Hansom Richterom

'Moramo se mjeriti prema tome osuđujemo li za isti prekršaj, na isti način, velika, poznata imena, kao i nepoznate kriminalce', rekao je između ostalog Richter.

Više o toj temi pročitajte ovdje