Nečuveno nešto dogodilo se prošle nedjelje u njemačkom gradu Limburgu. Kritičari lokalnog  biskupa Franza-Petera Tabartz-van Elsta tako su namjestili sat na katedrali da je u podne otkucao trinaest puta. Trebalo je to biti upozorenje crkvenim velikodostojnicima. Pred katedralom je istovremeno prosvjedovala skupina katolika protiv biskupa koji se upravo nalazi u središtu pozornosti zbog netransparentnog financiranja gradnje novog biskupskog sjedišta, koje stoji više od 30 milijuna eura.

'Misli se da smo šutljive ovce koje sve trpe, a nedjeljom onda idu u crkvu i na sve kimaju glavama. (...) Zbog toga smo prosvjedovali pred katedralom u Limburgu' kaže Joachim Schaefer, pastoralni referent iz katoličke zajednice u Wetzlaru, nešto sjevernije od Frankfurta.

Konzervativni korak unazad
Kritika, međutim, nije bila upućena samo na račun biskupovog ponašanja, nego i Katoličke crkve uopće, na 'nepostojanje demokratske kulture i kulture sučeljavanja'.

'Nakon Drugog vatikanskog koncila krajem šezdesetih godina u Crkvi se dogodila liberalizacija koja je bila prilično raširena. No ona je u Limburgu, posebno zbog djelovanja biskupa Tebartz-van Elsta, ponovno otišla par koraka natrag'  - tako za DW situaciju objašnjava Schaefer.

Prije postavljanja Tebartz-van Elsta za biskupa 2008. godine, stalni zaposlenici crkve smjeli su držati propovijedi i preuzimati dušobrižničke zadatke. Razvedeni i po drugi put vjenčani katolici smjeli su se pričestiti. Njegovim dolaskom uvedene su restrikcije.Tebartz-van Elst slao je opomene i otpustio mnoge neugodne kritičare.  Financijski skandal s gradnjom novog zdanja biskupije bio je kap koja je prelila čašu. Tisuće vjernika počele su izražavati nezadovoljstvo.

Prosvjed odozdo ima tradiciju
Annegret Laakmann iz pokreta 'Mi smo Crkva' procjenjuje da prosvjedi protiv katoličkih dogmi i mjera imaju dugu tradiciju u Njemačkoj. Krajem šezdesetih započela je velika društvena mobilizacija, posebno nakon što je papa Pavao VI zabranio korištenje kontracepcijskih sredstava. Osnovane su razne skupine laika, ali i svećenika i teologa, koje su se zauzimale za reformirani katolicizam.

Istovremeno, priča Laakmann, iz Rima su raznim uredbama stizali protuudarci. Godine 1995, na poticaj jednog austrijskog pokreta, 1,5 milijun od ukupno 24 milijuna njemačkih katolika potpisao je 'Zahtjev crkvenog puka': ukidanje obaveznog celibata za katoličke svećenike, manje hijerarhije i manje moći za biskupe. Osim toga, kritičari su tražili da se prizna individualna seksualnost.

U zadnje vrijeme ustanovljen je velik broj manjih katoličkih skupina čiji je cilj zajednička njemačka crkva koju bi činili evangelički i katolički kršćani. Katolika koji se zalažu za reforme nema samo u Njemačkoj, ističe Laakmann.

Reforme se traže u cijelom svijetu
'Oni su jako zastupljeni u SAD-u. Tamo su osnovane vrlo različite skupine nakon što su 2002. otkriveni slučajevi seksualnog iskorištavanja koje su provodili svećenici.'

U Južnoj Africi, Velikoj Britaniji, a posebno u Irskoj postoje jaki reformatorski pokreti katoličkih kršćana, baš kao i u Poljskoj, Češkoj, Indiji, Australiji. Čak i u navodno pobožnoj Južnoj Americi ima puno katolika koji se ne slažu sa službenom linijom Vatikana. Usto, mnoge kršćanske zajednice tamo vode nezaređeni laici.