Aktualnom ravnatelju Sigurnosno-obavještajne agencije Danijelu Markiću, naime, mandat istječe u svibnju, a za njega - ili eventualnog njegova nasljednika - također je potreban konsenzus Pantovčaka i Banskih dvora. Milanović je dao do znanja da on nije na pomolu, barem zasad: premda vlada uvjerenje da ni jedna ni druga strana uglavnom nemaju zamjerke ni na rad SOA-e ni na samog Markića, koji tu dužnost obnaša osam godina, zapelo je na budućem glavnom državnom odvjetniku Ivanu Turudiću.

'Obavještavamo javnost kako u ovom trenutku ne postoji dogovor oko imenovanja ravnatelja SOA-e. Stav je Predsjednika Republike kako se prije bilo kakvog razgovora o imenu ravnatelja SOA-e mora provesti detaljna analiza (ne)postupanja SOA-e prilikom imenovanja Ivana Turudića na dužnost Glavnog državnog odvjetnika i prema potrebi provesti promjene kako u unutarnjoj organizaciji SOA-e, tako i promjene pravnog okvira za postupanje Agencije', objavili su službeno iz Milanovićeva ureda.

Plenković se doimao iznenađen, pa je otkrio i jednu indiskreciju: njegov ministar obrane Ivan Anušić u razgovoru s predsjednikom 'imao je razumijevanje da je izražena načelna spremnost za imenovanje Danijela Markića na još jedan mandat u SOA-i'.

Drugim riječima, da je sve već bilo dogovoreno, moguće i kao 'vezana trgovina'.

'Predsjednik Zoran Milanović nema razloga sumnjati u zakonitost rada SOA-e i njezinog ravnatelja', uzvratili su nekoliko sati kasnije s Pantovčaka i dali do znanja da na ovom pitanju ipak neće zatezati uzde do kraja. Ipak se traži sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost, koju Plenković godinama ustrajno odbija, te jasno definiranje protokola oko sigurnosnih provjera.

Pa će onda Markić proći.

Slučaj Turudić doista je otvorio legitimno pitanje provjera koje moraju proći nositelji najosjetljivijih funkcija u državi: tome je bio izložen u tri navrata, a posljednji put 2019. godine. Nije jasno kako je dobio zeleno svjetlo SOA-e ako je upravo ta agencija nekoliko godina ranije detektirala njegove česte tajne sastanke s osumnjičenikom i kasnijim osuđenikom za teški kriminal Zdravkom Mamićem.

Prilikom imenovanja za glavnog državnog odvjetnika nova sigurnosna provjera uopće nije rađena, pa se nije službeno ustanovilo ni ono što je iz Turudićevih javnih istupa evidentno - ne samo da se s Mamićem sastajao, nego je o tome i otvoreno lagao.

S druge je strane činjenica da je upravo Milanović kao nekadašnji premijer i današnji predsjednik cijelo vrijeme imao na raspolaganju sve te osjetljive i povjerljive informacije. I ne pamti se da je poduzeo bilo što.

SOA 'uređenija nego ikad prije'

'On se na temi SOA-e ne ponaša predsjednički, nego stranački. Milanović koristi apsolutno svaku priliku da bi povećao procjep i stvorio problem Plenkoviću, što često čini vrlo efikasno, pa makar to značilo i da je s ciljem nanošenja štete HDZ-u spreman pregaziti čak i institucije protiv kojih, siguran sam, osobno nema ništa protiv', kaže za tportal komunikacijski stručnjak i politički analitičar Jerko Trogrlić.

Smatra da je, barem po dostupnim podacima, Sigurnosno-obavještajna agencija u mandatu Danijela Markića 'uređenija nego ikad prije' te da se iz nje ne izlijevaju afere i problemi.

'Po načinu na koji verbalno balansira o ovome, čini se da je toga svjestan i predsjednik države te da on zapravo populistički koristi temu koja je u široj javnosti teško obranjiva. Sigurnosna pitanja dosad se uglavnom nisu gurala u sferu dnevne politike jer velikom dijelu javnosti ona nisu jasna, niti bi ih svatko trebao znati i razumjeti do kraja. Da, sasvim je legitimno postavljati pitanje o načinu na koji je Ivan Turudić prošao sigurnosnu provjeru - ali to trebaju činiti mediji ili politički akteri iz opozicije, a ne predsjednik države', kaže Trogrlić.

'Dakle to je posao za Peđu Grbina, Sandru Benčić ili Nikolu Grmoju, a ne za Milanovića, koji posjeduje sve informacije - a pogotovo zato što je on kao premijer postupao suprotno od onoga što danas zagovara. Prema javno dostupnim informacijama, on osobno kao premijer nije tražio provjeru kad je imenovao Dinka Cvitana za glavnog državnog odvjetnika, niti je to tražio kada je inzistirao na predsjedniku Vrhovnog suda Radovanu Dobroniću, koji nije imao nikakvu sigurnosnu provjeru. Ovako ostaje snažan dojam da je Milanović ipak vođen isključivo političkim, a ne državničkim motivima', zaključuje Trogrlić.