Predstavili ste se hrvatskim građanima porukom na YouTubeu, pozivajući ih ujedno da Vas slobodno zaustave i pozdrave ako Vas vide na ulici kao 'još jednog Engleza'. Je li to obraćanje bila Vaša ideja ili je to dio nekog šireg projekta britanske digitalne diplomacije?

Svijet je danas digitaliziran i ako mi, moderni diplomati, ne koristimo digitalne alate da bismo izravno komunicirali s ljudima, to bi značilo da propuštamo veliku priliku. Poruka na YouTubeu nije bila projekt Foreign Officea ni moja osobna ideja – to je, jednostavno, razborit način djelovanja moderne diplomacije. Pozvao sam građane da me zaustave na ulici jer volim upoznavati ljude i mislim da Hrvatsku mogu u potpunosti razumjeti jedino ako upoznam hrvatske građane, ako poslušam ono što mi imaju za reći o svojoj zemlji. U veleposlanstvu imam prekrasne suradnike, ali oni su jedan vrlo mali segment društva. Divne dojmove nosim iz Samobora gdje sam učio hrvatski jezik i upoznao ljude koji su podijelili svoja iskustva sa mnom.

Je li Vas netko zaustavio i pozdravio na ulici nakon objave videosnimke na YouTubeu?

Bilo je susreta i razgovora, iako ne zbog te poruke. Na putu za London, kamo sam otišao nakratko vidjeti suprugu i djecu prije nego dođu u Zagreb, u avionu sam sjedio do dvije mlade dame, Hrvatice. Prvi put su letjele avionom, a za destinaciju su odabrale London. Bio sam sretan zbog toga, porazgovarali smo na hrvatskom i na engleskom jeziku. To je jedan od razloga zašto mi se toliko sviđa Hrvatska – ljudi su vrlo prijateljski nastrojeni, spremni razgovarati sa strancima kako bi se oni osjetili dobrodošlima što je uistinu lijepo od njih.

Aktivni ste i na Twitteru. Je li Vam izazovno balansirati privatne objave sa službenim stavovima britanske vanjske politike?

Zapravo i ne. Karijerni sam diplomat i ako nešto tvitam, to se odnosi na mene osobno, ne uključujući moja politička gledišta. Svijet možda baš očajnički želi znati što ja mislim o nečemu (smijeh), ali to neću objaviti. Ovdje sam da bih izvršavao ciljeve svoje vlade, a Twitter mi služi za komunikaciju s ljudima, to je način da pokažem tko sam. Imao sam neke vrlo dobre razmjene s hrvatskim građanima na Twitteru, uočili su kad sam napravio pogrešku u objavi na hrvatskom jeziku pa su me ispravili što je sjajno jer to znači da će se moj hrvatski, zahvaljujući tome, poboljšati. Usput su se pravdali da je to hrvatska gramatika, a ja sam im poručio da su oni poput mojih doktora za hrvatsku gramatiku i zamolio da mi i ubuduće daju lijek kad mi ustreba.

'Preispitujemo sami sebe, radimo to i našim dobrim prijateljima'

Upravo preko Twittera, nekoliko stranih ambasadora u Hrvatskoj, uključujući i Vašeg prethodnika, u travnju je izvelo nešto dotad neviđeno u Hrvatskoj. Nakon sastanka s predstavnicima ovdašnje novinarske struke o stanju u medijima, uskladili su tvitove izražavajući snažnu podršku slobodi medija. Otvaraju li društvene mreže nove, neslućene mogućnosti u svijetu diplomacije?

Sigurno je da društvene mreže omogućuju daleko izravniju komunikaciju i upravo zato smo se i mi veleposlanici tome prilagodili. Prošli su dani kada su veleposlanici razgovarali isključivo s ministrima i kretali se samo u elitnim krugovima, daleko od očiju javnosti. Društvene mreže danas nam služe poput alata za promišljen, potpun angažman u komunikaciji. Mislim da je u slučaju koji navodite bila riječ o Svjetskom danu slobode medija i nije neobično da veleposlanici podsjete na to one koji slušaju. Sjajno je što pritom mogu koristiti Twitter. Mi veleposlanici, kako britanski, tako i ostali, moramo se angažirati želimo li nešto promijeniti nabolje, želimo li obraniti naše vrijednosti. Želimo li, recimo, poručiti ljudima što je to sjajno u UK-u, nije dovoljno da ja to kažem ministru, iako je i to važno. Moram biti u mogućnosti to izravno komunicirati.

Čini se, međutim, da je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović bila neugodno iznenađena tvitovima veleposlanika o slobodi medija, s obzirom na to da je izjavila kako se 'veleposlanici ne mogu i ne smiju miješati u unutarnje stvari zemlje primateljice'. Slažete li se s tim?

Ta izjava je točna. Mi nismo ovdje da bismo se miješali u hrvatsku politiku, to se podrazumijeva po diplomatskom protokolu. U tome se svakako slažem s predsjednicom, no mislim i da se ona slaže s važnošću slobode medija. Ukazivanje na to na Svjetski dan slobode medija nije neuobičajeno. No, što je ovdje ključno? Kao što sam rekao, nije posao Ujedinjenog Kraljevstva da šalje britanskog veleposlanika u Hrvatsku kako bi se miješao u političku situaciju u zemlji, ali kad je u pitanju sloboda medija, vrijedi znati da mi u UK-u o tome redovno diskutiramo. Nije stvar u tome da veleposlanici idu po svijetu upirući prstom i prozivajući nekog da njihovi mediji nisu slobodni, to nikako. U Ujedinjenom Kraljevstvu, na političkoj razini redovito razgovaramo o važnosti slobode medija, o tome što to podrazumijeva i gdje su granice – ta sloboda mora biti uravnotežena s privatnošću - kako novinari mogu izvještavati hrabro, ali istovremeno i odgovorno... Ne tvrdimo da smo sve dobro riješili, to pitanje stalno je pod povećalom. Preispitujemo sami sebe, radimo to i našim dobrim prijateljima.

Amb Ian Cliff & colleagues discussed #mediafreedom - an important part of any democratic society the UK has always defended @AndreasWiede

— UK in Croatia (@UKinCroatia) April 14, 2016

Diplomacija ne znači da idete okolo razmjenjujući pohvale i komplimente, diplomacija podrazumijeva da ste jasni u stvarima u kojima to morate biti. Ponekad, to znači da stvari morate reći izravno, iako to neki ne vole čuti. No, upravo tome služe prijatelji i ja sam tu, jednako tako, da bih slao jasne poruke. Fokus je oduvijek bio, kako i treba biti, na međusobnoj podršci i pomoći pa se svatko može uključiti i u otvorene diskusije koje u UK-u vodimo o slobodi medija. U diplomaciji je jako važno da možete iskreno, otvoreno razgovarati sa svojim prijateljima, čak i onda kada poruka nije ugodna.

Na što ćete fokusirati svoj rad, koji su ključni ciljevi Vašeg mandata u Zagrebu?

S obzirom na rezultat referenduma o članstvu Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji, jasno je da će provedba tog ishoda biti jedan od mojih najvažnijih ciljeva. Dakle, britanski narod odlučio je da bismo trebali napustiti EU i moj posao je da pomognem premijerki tako što ću taj odlazak dogovoriti s Hrvatskom na način koji će biti dobar za EU, za Hrvatsku i za UK. Uvjeren sam da to možemo napraviti. Puno je posla pred nama, uz mnoštvo detalja, ali to će biti jako važan cilj.

Ujedno, mnogo je područja na kojima Hrvatska i UK već sada uistinu dobro surađuju, primjerice u obrani. Već četvrto ljeto zaredom, u operaciji 'Sava Star', britanski vojnici stižu u Hrvatsku ne samo kako bi ovdje vježbali, već kako bi to činili zajedno s hrvatskim postrojbama u okviru zajedničke vojne vježbe. To je fantastično. Za mene, daljnji rad i nadgradnja u tom području bit će vrlo važni.

Htio bih vidjeti i što Hrvatska i UK mogu zajedno napraviti kako bi unaprijedili naše trgovinske odnose. Trenutno baš i ne prodajemo mnogo toga u Hrvatskoj, kao ni Hrvatska u UK-u. Mislim da tu ima mnogo mogućnosti za poboljšanje, kao i svagdje gdje Hrvatska i UK mogu surađivati bilateralno, kao partneri na projektima, uključujući i one konzularne. Mnogo toga možemo od vas naučiti, primjerice kako se nositi s toliko turista svake godine, a puno je i onoga što mi možemo podijeliti s vama. Mislim da postoji velik prostor za razvoj stvarno dobrog partnerstva.

Je li i Vas iznenadio rezultat referenduma o Brexitu? Kako objašnjavate takav ishod i kako ste ga osobno doživjeli?

Kako sam već rekao, karijerni sam diplomat i moj posao je da ispunim ciljeve svoje vlade, za što sam i plaćen. U ovom slučaju, Britancima je postavljeno pitanje na koje su oni odgovorili. U referendumu je sudjelovao razmjerno velik dio građana Ujedinjenog Kraljevstva, a napuštanje Europske unije bila je odluka većine. Posve je irelevantno zašto je do toga došlo i jesam li osobno bio iznenađen rezultatom; poenta je u tome da je odluka donesena i da ćemo je provesti. To je moj posao koji će biti zanimljiv i težak, ali veselim se tome što ću ga odraditi.

Pribojavate li se ostvarenja po London mračnih scenarija, poput osamostaljenja Škotske i 'balkanizacije' UK-a?

Ujedinjeno Kraljevstvo glasovalo je za izlazak iz EU-a, a referendumsko pitanje bilo je postavljeno svim građanima UK-a. To ćemo uspješno i ostvariti. To je sve što trenutno znam i što u ovom trenutku trebam znati. Ujedinjeno Kraljevstvo, koje predstavlja premijerka, u vrlo uskim konzultacijama sa škotskom vladom ispregovarat će svoj izlazak iz EU-a. To je cilj.

Kakve koristi Britanija može imati od Brexita?

Peto smo najjače gospodarstvo na svijetu, aktivni smo u UN-u gdje smo stalna članica Vijeća sigurnosti, članica smo NATO-a, G7, G20 – mnoštvo je razloga koji pokazuju da je Ujedinjeno Kraljevstvo više nego sposobno djelovati izvan EU-a. Prednost je sloboda od nekih utega koje EU nameće, poput određenih zakona koji za nas možda nisu relevantni ili korisni. Jedan od ključnih elemenata debate oko referenduma bio je kontrola imigracije. Naša država vrlo je poželjna za život, mnogo se ljudi želi u nju doseliti pa su neki ljudi uključeni u kampanju ocijenili da je to pritisak na našu unutarnju infrastrukturu. Bilo je to relevantno pitanje. Dakle, izvan EU-a to će biti lakše kontrolirati. Širom svijeta postoji iskren interes za jačanjem bilateralnih odnosa s UK-om, neovisno o našem članstvu u EU-u. To je i moj prioritet ovdje u Hrvatskoj, dakle, ono na čemu će Hrvatska i EU ubuduće surađivati kao europski partneri, a ne EU-partneri.

Odličan razgovor na hrvatskom s Darkom Smolićem o poslovnim prilikama za britanske tvrtke u luci Split pic.twitter.com/Sj9wmFGvMe

— Andrew Dalgleish (@a_dalgleish) July 28, 2016

Što bi Hrvatska po pitanju reformi mogla naučiti od Britanije? Planirate li možda ponuditi svoju pomoć u vidu savjeta budućoj hrvatskoj vlasti nakon rujanskih izbora?

Ne mislim da hrvatska vlada treba moju pomoć; volio bih raditi s vladom na partnerskim projektima jer imamo što naučiti jedni od drugih. Nisam tu da dijelim lekcije, ali mislim da UK ima iskustva koja bi ovdje u Hrvatskoj mogla biti od važnosti. Možemo podijeliti to iskustvo s vama, reći vam gdje smo mi pogriješili na određenim projektima, kako biste vi takve pogreške izbjegli. Primjerice, u području deregulacije, na čemu je moja vlada vrijedno radila kako bi se riješila beskorisnih propisa koji nisu ispunjavali svoju svrhu, već su financijski opterećivali tvrtke. Imali smo dosta uspjeha s tim. Znam da je to pitanje od interesa i u Hrvatskoj i to je, primjerice, nešto na čemu bismo mogli surađivati i učiti jedni od drugih.

Na Twitteru ste otkrili da ste nedavno u Splitu, osim Bačvica, posjetili i tamošnje brodogradilište, susreli ste se s čelnicima Luke Split i trgovačkog lanca Tommy. Je li u pitanju tek iskazivanje interesa ili su u pripremi neki konkretni projekti?

Nije moj posao da odrađujem konkretne projekte, to dogovaraju poslovni partneri. Ja mogu otvoriti vrata biznisu, omogućiti neke sastanke. Ovi koje ste spomenuli prošli su odlično, ljudi su entuzijastični, angažirani u želji da posluju s Britanijom. Nadam se da će sličnih sastanaka biti diljem Hrvatske, gdje god dođem, jer će visoko u mom programu uvijek biti zajednički projekti u trgovini. Osobno, ništa ne prodajem ni ne kupujem (smijeh), ali otkrivanje tih prilika, kako pomoći hrvatskim i britanskim tvrtkama da ostvare poslovnu suradnju, jedna je od ključnih stvari zbog kojih sam ovdje.

Jeste li poželjeli kupiti nekretninu za odmor u Hrvatskoj?

A tko ne bi poželio? Dobro je što pred sobom imam četiri godine u Hrvatskoj, a ne moram ništa kupovati. Unaprijed se veselim tome što ću otkrivati ne samo obalu, već i druge dijelove Hrvatske, jezera i planine. Možda biste mi to pitanje mogli postaviti za četiri godine.

To je dobro pitanje. Ponekad pomislim da je netko u Londonu napravio užasnu pogrešku, da su izabrali krivog tipa (smijeh). Mislim da ste u pravu, da je to zbog činjenice da je moja dosadašnja karijera obilježena dvjema stvarima - prvo, ako sam stručnjak u ičemu, onda je to u pitanjima Europske unije. Još uvijek smo članica EU-a i uistinu je važno kako ćemo surađivati sa svakim EU-partnerom sve dok to ne prestanemo biti, nakon čega ćemo biti europski partneri. Drugo područje u kojem imam iskustva je trgovinska diplomacija, pomaganje biznisu u ostvarivanju poslovnih prilika. Mislim da sam poslan u Hrvatsku, koja je naš EU-partner, NATO-partner i trgovinski partner, kako bih pokušao maksimizirati sve te prilike.

Prije stupanja na dužnost u Zagrebu, mjesecima ste učili hrvatski jezik, proučavali ovdašnju povijest i kulturu. Kakvu ste sliku stvorili o Hrvatskoj, je li Vas nešto iznenadilo kad ste počeli ovdje živjeti?

Tko god je od mojih poznatih bio u Hrvatskoj, a ja nisam prije nego sam preuzeo ovaj posao, svi su mi rekli da je to prekrasna zemlja s vrlo prijateljskim ljudima. To sam i očekivao. Ipak, iznenadilo me koliko su ljudi topli i srdačni u iskazivanju dobrodošlice. Žele me upoznati, reći mi nešto o Hrvatskoj i o sebi. Dolazim iz zemlje na sjeveru Europe, neću reći da su ljudi ondje hladniji, već da ih nije tako lako upoznati. U Hrvatskoj to mi je bilo divno iznenađenje.

Učeći hrvatski, živjeli ste s jednom hrvatskom obitelji u Samoboru, a na 'praksi' ste bili u Rimac Automobilima. Kako je došlo do tog aranžmana i kakvi su Vaši dojmovi?

Bio sam oduševljen, vrlo impresioniran onim što sam vidio u toj tvrtki, osobito kombinacijom istraživanja i razvoja, inovacija s drugim dijelom posla - izvedbom. Uistinu je fascinantno vidjeti kako je kompanija odlučila što želi postići i koliki je napor potom uložen da bi se postigao taj zadivljujući ishod. Njihovi automobili i bicikli vrhunska su ostvarenja. Dojmovi su fantastični. Veleposlanstvo je oduvijek žarko željelo upoznati muškarce i žene iz hrvatskog biznisa koji imaju ideje i traže poslovne prilike za njihovo ostvarenje. Surađivali smo s Matom Rimcem i ranije pa sam s nestrpljenjem čekao upoznati taj konkretni primjer hrvatske inovacije. Srećom, pružila mi se upravo takva prilika.