Nova tehnologija, u kojoj kamenje ubrzava kemijske reakcije koje u prirodi traju 'geološki dugo', mogla bi postati važan izvor čiste energije.

Ključ procesa je mineral olivin koji iz molekule vode H2O izvlači jedan atom kisika i jedan vodika te oblikuje mineral serpentin, a pritom oslobađa jedan atom vodika. Rezultati studije objavljeni u časopisu American Mineralogist predstavljeni su ovaj tjedan na konferenciji organizacije American Geophysical Union u San Franciscu.

U svojem istraživanju tim je zagrijao minerale olivina u vodi na nekoliko stotina stupnjeva Celzijusovih i smjesi dodao malo kristala rubina, odnosno aluminijeva oksida, koji su poslužili kao izvor aluminija. Ova mješavina smještena je u maleni 'pretis lonac' oblikovan od dva dijamanta koji ju je stlačio do tlaka 2.000 puta većeg od atmosferskog. Prozirni, a čvrsti dijamanti omogućili su znanstvenicima da promatraju odvijanje reakcije.

Isti proces zbiva se u prirodi, samo jako sporo u stijenama od kojih je izgrađeno dno oceana. Ondje se vodik koji nastaje vezuje s ugljikom i stvara metan ili ga za preživljavanje koriste mikrobi koji žive duboko pod površinom Zemljine kore.

Olivin je uobičajen zeleni mineral, magnezijsko-željezoviti silikat s formulom (Mg,Fe)2SiO4. Jedan je od najčešćih minerala na Zemlji, a ponekad se eksploatira kao poludragi kamen. Serpentin je pak kemijski spoj iz skupine filosilikata. Sadrži magnezij, željezo, silicij, kisik i vodik. Cijenjen je među kiparima, a često se koristi kao pokrivni kamen za ukrašavanje kuća.

Francuski su mineralozi očekivali da će za reakciju koju su istraživali trebati proći tjedni, ako ne i mjeseci. Stoga su se jako iznenadili kada su vidjeli da je već sljedeće jutro pola olivina reagiralo. Utvrdili su da je ključ uspjeha u kristalu rubina koji je ubrzao otapanje olivina u vodi i razvoj serpentina. Daljnja istraživanja pokazala su da bi se u procesu mogao koristiti bilo koji izvor aluminija, primjerice boksit.

Vodik se trenutno uglavnom dobiva iz kombinacije ugljikovodika poput prirodnog plina ili nafte s vodom na temperaturama između 700 i 900°C.

Nova tehnologija ne zahtijeva tako visoke temperature, a ne uključuje ni fosilna goriva pa bi mogla postati važan održivi izvor čiste energije uz minimalne štete za okoliš.

'Za stvaranje 10 posto današnje proizvodnje vodika ovom metodom trebale bi nam količine kamenja kakve se danas koriste u proizvodnji cementa', objasnila je dr. Isabelle Daniel.

Zanimljivo je također da serpentin, koji nastaje u procesu, iz atmosfere apsorbira CO2. Ranija su istraživanja pokazala da je serpentin u dugoj geološkoj povijesti Zemlje imao važnu ulogu u kontroli razina CO2 u atmosferi.