Hamon je u političke vode ušao još kao student sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća, postavši jedan od čelnika studentskog sindikata UNEF, a početkom devedesetih postaje predsjednik Pokreta mladih socijalista

Tijekom godina napreduje u stranci pa kao dobar poznavatelj problematike mladih postaje i povjerenik za mladež Socijalističke stranke. Njegovu posvećenost problemima koje muče mlade Francuze zamijetio je i Lionel Jospin te ga uzima za savjetnika za mladež tijekom predsjedničkih izbora 1995. godine.

Uspinjući se u hijerarhiji Socijalističke stranke od 2008. godine postaje njen glasnogovornik, a tu dužnost obavlja sve do 2012. godine, kada postaje državni tajnik za gospodarstvo, financije i vanjsku trgovinu, potom na poziv premijera Manuela Vallsa i ministar obrazovanja.

Hamon je slovio za glasnog kritičara socijalno-liberalne politike bivšeg predsjednika Francoisa Hollandea i nekadašnjeg premijera Vallsa, smatrajući kako su čelnici socijalista iznevjerili temeljna načela ljevice. Štoviše, svoju pobjedu unutar stranke može zahvaliti borbom protiv gašenja radnih mjesta kao posljedicu posvemašnje robotizacije.

Novi prvi čovjek socijalista, naime, smatra da se radna mjesta mogu očuvati smanjenjem radnog tjedna sa 35 sati na 32 sata, uvođenjem poreza na robote i bezuvjetnog temeljnog prihoda koji bi iznosio 750 eura na mjesec i koji bi dobivali najpotrebitiji te mladi Francuzi do 25 godina, a kasnije i svi ostali francuski državljani.

Čelnik socijalista zalaže se za legalizaciju kanabisa te eutanazije, a poznat je i po svojim ekološkim stavovima te kao zagovornik šireg investiranja u obnovljive izvore energije