Tri godine nakon ustanka kojim je svrgnut autokratski čelnik Zine el-Abidine Ben Ali, ova sjevernoafrička zemlja u konačnoj je fazi uspostave pune demokracije koja se smatra modelom za cijelu regiju.

Članovi parlamenta ovih su dana glasovali i o promjenama ustava zemlje, a vlada i oporba već su se dogovorili da će prijelaznu vladu voditi inženjer i bivši ministar Mehdi Jomaa

Mlada tuniška demokracija došla je u opasnost nakon ubojstva dvojice oporbenih čelnika koje su prošle godine ubili militantni islamisti, što je dovelo do zastoja pregovora između Enahde i oporbenih stranaka.

Nakon mjeseci prosvjeda Enahda se složila s odstupanjem s vlasti, no tek onda kada vlada i većinom sekularna oporba okončaju promjene ustava, utvrde datum izbora i imenuju izborno povjerenstvo.

Unatoč tenzijama, u Tunisu je situacija bolja nego u Egiptu, Jemenu i Libiji, zemljama koje se teže bore s nasiljem i nestabilnošću otkako je buknuo otpor protiv njihovih dugogodišnjih autokratskih političkih čelnika.

Tuniski parlament počeo je u petak glasovati o novom ustavu koji će pomoći da se ta zemlja vrati na put demokratskog napretka, a očekuje se da će glasovanje potrajati najmanje tjedan dana budući da se svaki zastupnik mora pojedinačno izjasniti o 146 članaka ustava.

Islamistička stranka Ennahda, koja je došla na vlast prije dvije godine i većinom sekularne oporbene stranke dogovorili su da će predati vlast prijelaznoj vladi do 14. siječnja - treće godišnjice pada Ben Alija, nakon što usvoje ustav i odrede datum izbora te imenuju izborno povjerenstvo.

Prvotnu raspravu o nacrtu ustava omele su velike podjele oko uloge islama u jednoj od najsekularnijih zemalja u arapskom svijetu. Međutim, stranke su prevladale svoja neslaganja.

U nacrtu ustava se navodi da je Tunis 'slobodna zemlja, neovisna, suverena; islam je njezina religija, arapski njezin jezik, a republika je državno uređenje'.

Tunis je u ponedjeljak potvrdio jednakost 'bez diskriminacije svih građana i građanki' u svome budućem ustavu, jedinstvenom dokumentu u arapskom svijetu, iako jednakost između spolova nije izrijekom potvrđena. Tunis daje najviše prava ženama od svih arapskih zemalja. Muškarci su i dalje privilegirani, posebice kada je riječ o pitanju nasljedstva.

Tranzicija Tunisa uglavnom je mirna nakon pobune 2011, ali podjele između islamista i sekularnih oporbenih stranaka dovele su do političkog zastoja koji je zaprijetio demokratizaciji.