Iako Donald Trump u slučaju pobjede na izborima u studenom ne bi bio prvi američki predsjednik - povratnik nakon gubitka izbora - to je pošlo za rukom i Groveru Clevelandu, prvom demokratu u Bijeloj kući nakon Građanskog rata - bio bi, na užas mnogih Amerikanaca, prvi koji je uspio osvojiti drugi neuzastopni mandat iako je orkestrirao napad na Kongres i time prekinuo tradiciju mirnog prijenosa vlasti.

Što očekivati ovaj put? Može li, za početak, bivša veleposlanica SAD-a u UN-u Nikki Haley uistinu zasjati u utorak u New Hampshireu, kako ta bivša Trumpova miljenica očekuje s obzirom da je u pitanju savezna država s umjerenijim biračima, gdje na predizborima mogu glasati svi - čak i demokrati? Može li se Trumpa, u konačnici, zaustaviti na nacionalnoj republikanskoj konvenciji u srpnju, čak i ako zareda s pobjedama na predizborima?

Dr.sc. Gorana Grgić, profesorica i predavačica američke unutarnje i vanjske politike pri Centru za američke studije na Sveučilištu u Sydneyju, trenutno pri Sveučilštu ETH Zurich — Centar za sigurnosne studije, kaže da su izborni rezultati u Iowi pokazali ono na što su ukazivala sva ispitivanja javnog mnijenja. Donekle je ipak iznenadillo drugo mjesto guvernera Floride Rona DeSantisa, koji je potisnuo Nikki Haley na treću poziciju unatoč tome što je upravo ona favoirit nekih velikih donatora, kao i umjerenih birača. Trump je, dakle, pokazao zaista svu nadmoć, a prema ispitivanjima vodi i u New Hampshireu, iako ne s toliko velikom prednošću kakvu je imao u Iowi.

'DeSantis i njegova kampanja odlučili su se fokusirati na izbore u Južnoj Karolini koji se održavaju krajem veljače, a to je zapravo država u kojoj je Nikki Haley bila guvernerka prije nego što je ušla u Trumpovu administraciju. Čini se, dakle, da bi utrka u New Hampshireu zapravo mogla biti utrka između samo dvoje kandidata, ali treba naglasiti da i tu Trump nastupa s punom većom vidljivošću i podrškom', tumači prof. Grgić, ujedno i politička analitičarka američkih mainstream medija.

Napominje da je Trumpova kampanja u usporedbi s onima iz 2016 i 2020. sada puno nadmoćnija u pogledu broja stranačkih ljudi koji su uključeni u kampanju, te su instalirani proteklih nekoliko godina. On je tu svakako u institucionalnoj prednosti, ali ima i veću javnu podršku u odnosu na Nikki Haley.

'Znamo da se za kandidaturu Republikanske stranke mora dobiti 1215 delegata, pa bi već krajem trećeg mjeseca, nakon tzv. Super utorka i predizbora u većim državama, primjerice u Kaliforniji, mogli znati tko će biti kandidat stranke. Ipak, već New Hampshire reći će nam puno više oko pozicija i šansi Nikki Haley i Rona DeSantisa, kojemu novac curi kroz prste. Scenarij prema kojemu bi se Republikanska stranka odlučila za nekog drugog ako Trump osvoji većinu delegata trenutno nitko ne razmatra, jer ako smo išta vidjeli u protekle četiri godine otkad je Trump de facto izašao iz Bijele kuće, to je da se ta stranka još više približila njegovoj 'viziji' politike, umjesto da se odmaknula', navodi prof. Grgić.

Pitanje je i što će učiniti Vrhovni sud, kojeg su Trumpovi odvjetnici proteklog tjedna pozvali da poništi sudsku presudu kojom se on diskvalificira s republikanskih predizbora u Coloradu zbog povezanosti s napadom na Kapitol. Usmena rasprava u tom predmetu održat će se 8. veljače.

Nekoliko je 'Trumpovih predmeta' pred Vrhovnom sudom temeljem raznih kaznenih djela, kaže prof. Grgić, podsjećajući da je većina vrhovnih sudaca imenovana u vrijeme republikanskih administracija, prvo Georgea W. Busha, a potom i samog Trumpa. 'Ne bih polagala puno vjere u to da bi Vrhovni sud mogao odlučiti nešto što će značajno utjecati na kampanju kao takvu već i zato što se nalazimo u izbornoj godini. Mislim da bilo kakva odluka koja bi išla u prilog tome da se Trumpa na taj način spriječi rezultirala možda i još većim skandalom, gdje bi Trump mogao igrati na kartu institucionalnog progona. On cijelo vrijeme govori o političkom lovu na vještice, progonu njega i njegove obitelji, pa i suradnika. U tome je uspio, pa se konzervativni dio političkog spektra zaista konsolidira oko njega kao oko žrtve političkog progona. Kad bi ga se sada spriječilo da bude kandidat na predizborima, to bi moglo dovesti i do građanskih nemira', konstatira prof. Grgić.

Ipak, u nekim kaznenim procesima, poput onog u Georgiji, postoje jasni dokazi o Trumpovoj krivnji. Govoreći o tome je li realno prije izbora očekivati presude koje bi bivšeg predsjednika mogle smjestiti iza rešetaka, prof. Grgić kaže da su ovo događaji bez ikakvog presedana, pa je teško i spekulirati o kalkulacijama određenih tužitelja i sudaca, kao i sudskih vijeća.

'Nismo bili u prilici u modernoj povijesti vidjeti predsjednika koji je imao dva puta procese opoziva, koji sada ima pred sobom nekoliko sudskih procesa gdje su dokazi gotovo neupitni i neoborivi, ali koji u isto vrijeme zaista nema srama i koji u svojoj viziji svijeta i iz svog kuta gledišta vidi ovo sve kao politički motivirani proces. Čak i da dođu presude, teško je reći što će biti sljedeći koraci jer se američko pravno naslijeđe s ovim dosad nije susrelo', kaže prof. Grgić, dodajući da bi najbliže tome bila ostavka Richarda Nixona i na kraju dana njegovo pomilovanje.

Osobito je problematično to što se u javnom diskursu 'normalizirao' broj Trumpovih sudskih postupaka: 'Toliko je tih slučajeva da ljudi to više ne stignu pratiti. Proces jedan, dva, tri.. sve to postaje nekako isto i postaje normalno. A zapravo to ništa nije normalno'.

Nešto drugo je, po mišljenju prof. Grgić, također važno napomenuti, a to je da će izbori u studenom ujedno biti i izbori za Kongres, točnije, za jednu trećinu mjesta u Senatu: 'Vrlo je važno gledati kako će se te utrke razvijati, jer ako dođe do nekakvih promjena u tom sastavu, recimo, ako republikanci vide da su u nekakvoj sigurnoj prednosti pred demokratima, moglo bi biti dodatnih komplikacija oko tijesnih rezultata'.

Demokrate malo tko ovih dana uopće spominje - čini se da oni, osim 'izblijedjelog' Bidena, nemaju odgovor na nadirućeg Trumpa. Prof. Grgić kaže da Biden gradi svoju kampanju na činjenici da je pobijedio Trumpa te je uvjeren da to može ponoviti. U Demokratskoj stranci postoje različita mišljenja oko toga koji je pravi put naprijed, postoji i generacijska razlika, pa je tako sve više mlađih igrača, koji bi željeli smjenu generacija, tim više što je Biden najavljivao da će on biti nekakav tranzicijski kandidat.

'Logično bi bilo da se kao nasljednik istakne potpredsjednica Kamala Harris. Iako se ona u protekle četiri godine nije uspjela potpuno uživjeti u tu ulogu i način na koji je predstavljena u javnosti, ono čime se morala baviti možda joj nije dopustilo da dosegne veću popularnost i da se nametne kao logična nasljednica. U Demokratskoj stranci ima i bivših guvernera i aktualnih ministara, ali nitko nije htio izaći baš otvoreno protiv Bidena. osim nekih sporednih zastupnika iz Zastupničkog doma čije kandidature nisu odjeknule niti su ozbiljne. Demokrati znaju da je sada prekasno da mijenjaju Bidena. On se ne da, dakle, opet je uvjeren da može ići protiv Trumpa. Po svemu sudeći, izgleda da će 2024. biti nalik na 2020., samo bez korone', najavljuje prof. Grgić.

Bit će osobito zanimljivo vidjeti hoće li Biden i ovaj put uspjeti mobilizirati birače protiv Trumpa. U Americi kažu da je zapravo Trump najbolja Bidenova šansa i obrnuto, jer neki drugi republikanski kandidat, poput Nikki Haley, možda ne bi motivirao demokrate da izađu na birališta i podrže aktualnog predsjednika.

Prof. Grgić kaže da postoje razne teorije i ispitivanja javnog mnijenja prema kojima bi Haley protiv Bidena bila uspješnija od Trumpa jer bi demokratski i općenito umjereni birači s njom 'mogli živjeti'. U svakom slučaju, prema agregatorima ispitivanja, a jedan od najboljih je 538, unatrag tri mjeseca Bidenu podrška sve više pada, dok Trumpu ona raste - iako obojica još uvijek imaju itekako ispodpolovičnu potporu.

'Dakle, obojica su nepopularna kod većine Amerikanaca, pa se sada tu radi o marginama i o nekim ključnim državama. Ispitivanja na nacionalnoj razini ne govore nam puno jer imamo izborni kolegij, a osim toga moramo gledati trendove. Proteklih mjeseci dosta se toga promijenilo i zbog rata u Izraelu, zbog čega je Biden izgubio potporu dijela progresivnih demokrata. Sve to utječe na rezultate ispitivanja, ali do izbora ostaje još deset mjeseci i tko zna što se do tada još može dogoditi. Nadam se ništa katastrofalno', kazuje prof. Grgić.

Ipak, s obzirom da dob kandidata, nije nemoguće da netko od njih dvojice u međuvremenu i umre, kao i da izbije neki novi rat. Upitana što bi to još moglo utjecati na izbore, kaže da je Indopacifik zasad jedina geopolitička arena koja još nije erumpirala. 'Sad već govorimo o hipotetičkim situacijama i groznim scenarijima, ali recimo to bi bio nekakav ekstremni šok poput nuklearne eskalacije. Takav šok onda bi prouzročio i ekonomske i političke i društvene posljedice, ali postojeća situacija sada se svodi na borbu za margine', naglašava prof. Grgić.

U slučaju da Trump osvoji još jedan predsjednički mandat, Europa ostaje na cjedilu, osobito u svjetlu njegovih najava da će raspustiti NATO i da neće stati iza Starog kontinenta u slučaju napada.

'Da, sva ta retorika sada je puno ozbiljnije shvaćena nego u njegovom prvom mandatu kada je bio okružen s ljudima koji su dosta improvizirali. Sada se okružuje onima koji su puno kompetentniji, pa možemo očekivati veliti obrat u pogledu budućnosti Sjevernoatlantskog saveza u kojem Amerika tradicionalno preuzima puno veći teret zaštite i pružanja sigurnosti na europskom kontinentu. O tome se naveliko priča i na to se se planira odgovor u velikim prijestolnicama Europe, od Bruxellesa, preko Pariza, do Berlina. Priča se i o budućnosti Ukrajine, jer se strahuje da Putin ove godine vjerojatno neće pristati na ikakve dogovore, čak i da se ukrajinsku vladu i predsjedništvo na to uspije nagovoriti, zato što postoji mogućnost da pod Trumpom dođe do tog nekakvog deala, a to je također zabrinjavajuće s obzirom na sve što se dogodilo u protekle dvije godine. Tako da već sama činjenica da je Trump u kampanji uvelike utječe na način na koji se postavljaju američki saveznici i partneri, ali i rivali', ističe prof. Grgić.

U samoj Americi također se mogu očekivati valovi nezadovoljstva u slučaju Trumpove pobjede, ali pitanje je hoće li to prerasti u nekakvu pobunu širih razmjera.

'Pobunu smo imali 6. siječnja 2021. Mislim da je sve moguće u ovim trenucima hiperpolarizacije i stranačkog suparništva, ali ipak mi se čini da su demokrati poznatiji kao legalisti i to su već dokazali. Prisjetimo se izbora 2000. kada je Al Gore bio protiv Busha i 2016. kada je Hillary Clinton bila protiv Trumpa. Dakle, demokratski kandidati osvojili su daleko veći broj tzv. popularnih glasova, ali ne i glasova izbornog kolegija - tada nije došlo do pobune. Ako sad bude tijesnih rezultata, a prisjetimo se da je od izbora 2016. naovamo bilo prosvjeda žena, marševa za prava migranata i drugih glasnih javnih negodovanja, možemo sigurno nešto očekivati. Ali opet, teško je sad spekulirati što bi moglo biti do 11. mjeseca', napominje prof. Grgić.

Legitimizacija nasilja, kao porazni razvoj događaja u proteklih osam godina, otkad je Trump krenuo punom parom u izborne procese i utrke, započela je retorikom, ali se razvila u vrlo opipljivi i smrtonosni napad na Kapitol u pokušaju osujećivanja transfera vlasti.

'Građanski rat 1860. bio je zadnji put da smo imali takve sukobe na nacionalnoj razini. Naravno, bilo je segregacije na jugu i političkog nasilja u cijeloj prvoj polovici 20. stoljeća i desetljećima iza toga, ali ovakvo nasilje i odobravanje nasilja na nacionalnoj razini, kao dijela političke kulture opet jednog dijela političkog spektra, dosad nismo vidjeli. To je nešto što treba zabrinjavati jer se kosi sa svim načelima liberalne demokracije, a osim toga predstavnicima američke vlade jako je teško ikome drugome u svijetu govoriti da se trebaju posvetiti i predati demokraciji kad se takve stvari događaju kod njih samih', zaključuje prof. Grgić.