NOVE RAZMIRICE U HND-U

Novinar godine izabran pomoću nevažećih listića?

11.05.2015 u 11:30

Bionic
Reading

Nakon burne izborne kampanje za predsjednika HND-a u kojoj je pobijedio Saša Leković, rezultati za Novinara godine uznemirili su publiku: Branko Mijić osvojio je nagradu s 214 osvojenih glasova, drugi je Željko Peratović sa 186 glasova i treća Ljubica Gatarić sa 110 glasova, uz 120 (19 posto!?) nevažećih listića. A kad je pročitano obrazloženje nagrade za Novinara godine, da je 'Branko Mijić kao glavni urednik Novog lista interes redakcije i integritet novinara stavio ispred interesa Uprave i vlasnika', nastalo je komešanje i nezadovoljstvo dijela članstva koje ovih dana prijeti HND-u skandalom i novim krugom razmirica

Tko najviše laže u Hrvatskoj? Političari, pa novinari... Taj gotovo anegdotalni podatak, nastao kao rezultat blic ankete nedavno provedene među osnovnoškolskom populacijom, ogledni je primjer duboko ukorijenjene negativne percepcije javnosti o hrvatskom novinarstvu i medijima u cjelini. Najčešće upućeni prigovori govore o srozavanju profesionalnih standarda, manjku obrazovanih novinara, podilaženju čitateljstvu izborom trivijalnih tema i nepovjerenju u nepristranost medija. Kratak je bio put hrvatskog novinstva od samotepajućeg pojma 'sedme sile' do raširenog frazema 'danas novinar može biti svatko'.

Za tako poražavajuću i suštinski netočnu ocjenu javnosti, struka dobrim dijelom drži suodgovornim Hrvatsko novinarsko društvo (HND), zamjerajući mu nedovoljni angažman na promicanju profesionalnih vrijednosti i zaštiti digniteta novinara. Netom završena burna izborna kampanja za predsjednika HND-a u kojoj je pobijedio Saša Leković – među ostalim, zapamćena po mnoštvu kandidata, neskrivenom lobiranju interesnih skupina i otvorenom diskreditiranju konkurencije na društvenim mrežama – jasno je izrazila intenzitet nagomilanog nezadovoljstva i frustracije među članstvom, ali i iskazala želju da novo rukovodstvo krovne strukovne organizacije započne s obećanom promjenom politike i organizacijskog ustroja.

Umjesto pomirbe servirana svađa

I za to nije bilo bolje prilike za rukovodstvo HND-a od krunske cehovske manifestacije i prvorazrednog medijskog događaja kao što je izbor za Novinara godine, te dodjele nagrada za pojedine ugledne kategorije kao što su istraživačko novinarstvo i životno djelo. Puno truda je bilo uloženo u simboliku pomirenja tog ranog poslijepodneva 5. svibnja 2015. u Novinarskom domu: nagradu za Novinara godine 2014. osvojio je kolumnist Novog lista Branko Mijić – 'sin razmetni' koji je 2006. demonstrativno dao ostavku na članstvo u HND-u nezadovoljan ne-novinskim kriterijima nagrađivanja zbog kojih novinar Drago Hedl te godine nije dobio istovjetnu nagradu - a nagradu za životno djelo dobio je posve zasluženo, pogađate, Drago Hedl.

No novinarska idila je kratko trajala, sve do čitanja rezultata za Novinara godine i obrazloženja nagrade. Predsjednik HND-a Saša Leković, naglašavajući transparentnost i regularnost izbora, pročitao je podatke koji su uznemirili publiku; Branko Mijić osvojio je nagradu s 214 osvojenih glasova, drugi je Željko Peratović (paralelno osvojio nagradu za istraživačko novinarstvo) sa 186 glasova i treća Ljubica Gatarić sa 110 glasova, uz 120 (!?) nevažećih listića. A kad je pročitano obrazloženje nagrade za Novinara godine, 'da je Branko Mijić kao glavni urednik Novog lista interes redakcije i integritet novinara stavio ispred interesa Uprave i vlasnika...' nastalo je komešanje i nezadovoljstvo dijela članstva koje ovih dana prijeti HND-u skandalom i novim krugom razmirica.

Dugogodišnji novinar Večernjeg lista i član HND-a Željko Valentić artikulirao je razloge tome : 'Nevjerojatno je u kojoj mjeri je predvidljivo ponašanje Izvršnog odbora prilikom dodjela cehovskih nagrada i koliko je metoda glasanja netransparentna i zastarjela. Svake godine gledamo političke dodjele nagrada, razne oblike kompenzacija i time sustavno obezvređujemo nagradu koja bi trebala biti kruna novinarske karijere. O metodi glasanja gotovo da ne treba trošiti riječi, potpuno je jasno da se glasači sprdaju s izborom. Kako je moguće da novinari, po prirodi svog posla inteligentni i pismeni ljudi, nisu u stanju ispuniti jednostavan glasački listić? Pa kandidat g. Nevažeći Listić osvojio je više glasova od ugledne kolegice Gatarić i zato ću tražiti da se provjeri struktura nevažećih listića. Osim toga, ne sporim novinarski rad kolege Branka Mijića u 2014, ali taj isti kolega je 2011. suportirao Upravu Novog lista na čelu sa Faggianijem u štrajkolomstvu Sindikata Glasa Istre i tri godine nakon toga sustavno podržavao njezin rad!? Kako mu nije neugodno u tom kontekstu spominjati radnice Kamenskog? Smeta mi i nisam usamljen u tom mišljenju, ta heroizacija oportunizma, mi nagrađujemo novinarski godišnji opus koji treba sagledati u cjelini, a ne promjenu mišljenja. Zbog svega navedenog, početkom tjedna pismenim putem tražit ću očitovanje HND-a s namjerom da konačno ukažemo na nevaljanost glasačke metode i nejasnih kriterija nagrađivanja.'

 

Ime pobjednika se znalo i prije proglašenja?

Jedna od primjedbi nezadovoljnika bila je i mogućnost da se imenom pobjednika baratalo u javnosti prije samog proglašenja, što je protivno dobrim običajima i Pravilniku o nagradama. Kao dokaz tome navodi se kako su urednici HRT-ove emisije 'Govornica' još u prijepodnevnim satima kao goste emisije pozvali novinare Branka Mijića i Željka Peratovića kao moguće pobjednike izbora za Novinara godine. Na pitanje kako je to moguće, jedna od urednica emisije Silvana Skočajić odgovara; 'Rukovodili smo se subjektivnim dojmom, a ime pobjednika saznali smo tek u 13 sati kad nam se javio novinar emisije Branimir Zekić sa same svečanosti.' Na logično pitanje, zašto u tom slučaju prijepodne nisu u emisiju zvali i novinarku Ljubicu Gatarić, koja je također ravnopravno konkurirala za nagradu Novinara godine, Skočajić odgovara: 'Pa prosudili smo na temelju prognoza članova HND-a i pitanja kako su glasali, a prema njima kolegica Gatarić nije imala izgleda.' Ostalo je nejasno koliki broj članova su morali anketirati kako bi dobili jasnu statističku vjerojatnost pobjednika, ali valjda nešto postoji i u 'nepogrešivoj novinarskoj intuiciji'.

I doista, mnogi kontaktirani članovi HND-a iznosili su sadržajno slične primjedbe o netransparentnosti glasanja, nejasnim kriterijima kandidatura i nagrađivanja, kršenju procedure i protivno dobrim običajima, navodno baratanje imenom pobjednika u javnosti prije svečanog proglašenja, iako su - stekao se dojam zbog atmosfere straha i linije nezamjeranja - odbijali javno progovoriti o tome. Čak i sami laureati poput Branka Mijića i Željka Peratovića, otklonili su mogućnost komentara, a jedna od rijetkih spremna prokomentirati događaje bila je ugledna novinarka i dobitnica nagrade za Novinara godine 2012. Nataša Škaričić: 'Nema sumnje da je HND organiziran kao nedemokratska kloaka, ni u to da je do sada tako i funkcionirao i da je sve moguće. Međutim, o konkretnom izboru za novinara godine ne znam doslovno ništa što bi me činilo kompetentnom sugovornicom. Jedino što sa sigurnošću mogu reći je da treba provjeriti što to znači da je rok za glasanje produžen "svojevoljno" i da li netko pravnim sredstvima i argumentima osporava ovaj izbor. Ako nije tako i ako nemamo valjane pravne tragove da je Statut HND-a možda prekršen, onda će sve ostati na razini još jednog tipičnog HND-ovskog trača i čerupanja među novinarima. Što se tiče izbora kolege Mijića, on je sam javno kazao da je predložen zbog nečega što iskače iz dosadašnjih okvira za dodjelu ove nagrade, iako je prije njega bilo mnogo drastičnijih primjera kandidature za potpuno ne-novinarski rad. Ako je ovo nekome zasmetalo, neka to postane povod da se jasnije odrede kriteriji za kandidaturu'.

Zanimljivost tih razmišljanja jest da nisu svježijeg datuma, nego imaju svoj kontinuitet i da sporna praksa HND-a prilikom izbora i dodjeljivanja cehovskih nagrada, godinama predstavlja kamen smutnje među članstvom. Da je tome tako, govori i skraćeni citat iz obrazloženja razloga odbijanja nagrade za Novinara godine 2007. upućenog HND-u iz pera ovogodišnjeg laureata Drage Hedla: 'Situacija u kojoj se sada našao HND možda je dobra prilika da se raspravi o načinu kandidiranja, nominiranja i izbora za Hrvatskog Pulitzera. Tu raspravu se možda moglo i pokrenuti prije deset godina, kad je obitelj Veselka Tenžere zatražila da se iz naziva Novinara godine izbriše njegovo ime.' Davna pitanja, stari problemi, ista rješenja.

Sve je super, sve je za pet

No glavni tajnik HND-a Vladimir Lulić, isprva posve zatečen viješću o 'pobuni u vlastitom dvorištu', otklanja svaku mogućnost nepravilnosti u proceduri i kršenju Pravilnika o nagradama: 'Ne, procedura nije prekršena. Numerirane glasačke listiće poslali smo u HP 23. ožujka 2015. u poslijepodnevnim satima, a odaslani su članovima 24. ožujka ujutro, s rokom od 30 dana za glasanje. U listiću se uz zaokruženo ime izabranog kandidata, trebao navesti broj članske iskaznice te vlastoručno potpisati. Priloženo je i anketno pitanje o opstanku lista Novinar. Zaključno s 24. travnja, zaprimljeno je 613 listića, a kako su se u obzir uzimali svi glasački listići poslani od 24. travnja do 29. travnja, primili smo još 17, sveukupno 630. Svi listići su prebrojani u Odvjetničkom uredu Feldman&Matić uz prisustvo dviju djelatnica tajništva HND-a i odvjetnika. Ne znam zašto je članovima toliki problem predstavljalo pravilno ispuniti listić, ali svake godine broj nevažećih listića je otprilike isti (što nije točno, u posljednjih deset godina ovo je najviši broj op.a). Konačno, i da se pribroje nevažeći listići, kolega Branko Mijić bi pobijedio, s nešto manjom razlikom (4 glasa manje op.a.), ali bi pobijedio. Ma, svake godine vam je to ista priča, uvijek je netko nezadovoljan, to polako postaje folklor svakih izbora.' Uglavnom, procedura je formalno zadovoljena, nitko ne razumije razloge nezadovoljstva članstva, a u nešto osjetljivijem tonu temu je nastavio i predsjednik HND-a Saša Leković koji poslovno boravi u Bruxellesu. U pismenom odgovoru ističe da nije upoznat s aktualnim nezadovoljstvom članstva jer 'nije zaprimio nikakav službeni dopis sličnog sadržaja' i zato je uputio blagi prijekor članstvu da 'postaje tradicija da se nezadovoljstvo svake vrste izražava neformalno i gdje za to nema potrebe ni ikakve koristi'. Ujedno, istaknuo je da sa samom organizacijom izbora i obrazloženjem Novinara godine nije povezan jer je na dužnost stupio tek 25. travnja, a da je njemu samo 'pripala čast proglašenja pobjednika čije je ime saznao na samoj svečanosti'.

Na pitanje kako tumači sporno obrazloženje nagrade, budući da dio članstva drži da je riječ o 'heroizaciji oportunizma', predsjednik Leković tvrdi da to pitanje treba postaviti 'članovima koji su Branka Mijića izabrali'. Ipak, poručio je da će 'jedan od zadataka HND-a biti temeljito analiziranje postojećih procedura i njihove izmjene, ako su potrebne, sve u cilju transparentnih, logičkih i jasnih odnosa, koje će članovi moći provjeravati'.

Na koncu, teško se oteti dojmu da članstvo i rukovodstva posve različito percipiraju probleme u funkcioniranju HND-a i da postoji dubok komunikacijski jaz između njih. Narušeni ljudski odnosi, klanovi i interesne skupine, dugogodišnji 'zabetonirani' ustroj i politika HND-a koja teško pokreće kvalitativne promjene, prijete potpunim gubitkom stvarnog značaja krovne strukovne organizacije. Činjenica da se dvadesetak godina bezuspješno iniciraju promjene u dodjeli najvrjednije cehovske nagrade Novinara godine - sve dok nije postala tradicionalno mjesto prijepora i bezvrijedan događaj o kojem su ove godine hrvatski mediji vrlo skromno izvijestili - očito ni jednu vladajuću garnituru HND-a nije dovoljno zabrinula ni pokrenula. I vjerojatno neće, sve dok netko na primjeru HND-a ne osvoji svog hrvatskog Pulitzera.

Heroizacija oportunizma

Provjerom navodne novinarske nedosljednosti Branka Mijića i njegova 'suportiranja štrajkolomstva Sindikata Glasa Istre', ustanovilo se da navodi novinara Valentića nisu neosnovani: sredinom 2011. godine Sindikat Glasa Istre uputio je demanti intervjua Alberta Faggiana u Novom listu u kojem spomenuti tvrdi da se 'svi zahtjevi Sindikata svode na novac'. No tadašnji glavni urednik Novog lista Branko Mijić odbio je objaviti demanti, pod obrazloženjem da se isti 'ne odnosi na navode u intervjuu', iako su u njemu stajala upozorenja o kriminalnim aktivnostima i lošim poslovnim namjerama vlasnika Novog lista Alberta Faggiana. Sindikat Glasa Istre naknadnom objavom priopćenja na portalu Danas.hr oštro je to zamjerio Mijiću. Nadalje, insajderske informacije iz krugova bliskih redakciji Novog lista svjedoče navodima da je Branko Mijić sve vrijeme gajio 'vrlo bliske odnose s Faggianom sve do ožujka 2014. kad je Državno odvjetništvo potvrdilo optužnicu protiv njega'. Ujedno, tvrde i da je, nakon što su predstavnik radnika u Nadzornom odboru Damir Cupać i Sindikat novinara Novog lista početkom 2013. podnijeli kaznenu prijavu protiv Uprave Novog lista, navodno tjednima izbjegavao objaviti vijest o tome. U prilog Valentićeve tvrdnje da je obrazloženje nagrade sporno, govori i činjenica da se prilikom izglasavanja obrazloženja kandidature Branka Mijića, dvojica članova Izvršnog odbora riječke podružnice HND-a nisu složila sa sadržajem: Fiore Vežnaver i Damir Cupać. Ironija svega je da je Branko Mijić 2006. istupio iz članstva HND-a zbog ne-novinskih kriterija dodjele nagrade Novinara godine, a da bi je sad dobio pod istim kriterijima i postao meta kritika.

380280,379098,379056,379005