'Tražimo osobu koja bi radila sa životinjama, čuvala ih i živjela tamo jer je s njima potrebno biti doslovno 24 sata na dan', kratko tportalu sažima opis pastirskog posla Nives Lovrić iz požeške tvrtke Grbić koja bezuspješno traga upravo za čuvarom svojeg stada. Ova tvrtka gotovo tri desetljeća bavi se poljoprivrednom proizvodnjom. Stasala je kao obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo, a sada posjeduju stotinu hektara zemlje, dvostruko više od toga obrađuju u zakupu i imaju 80 kooperanata. Fokusirani su na proizvodnju bučinog ulja, ali imaju i silose, uljaru, pekaru i poljoprivrednu ljekarnu, kao i ekouzgoj ovaca, janjaca i crnih slavonskih svinja. 

Radni dan počinjao bi u sedam ujutro. Pastira u Striježevici, malenom mjestu u kojem je prema posljednjem službenom popisu stanovništva svega devet stanovnika, čekaju dvosobni stan, struja, grijanje na drva, telefon, mogućnost korištenja traktora i vrt koji može obrađivati. Autobusna linija koja vozi za Požegu od kuće je udaljena stotinjak metara.

'U jednom trenutku pregovarali smo čak i s jednim Rumunjom. Sve smo već bili dogovorili, ali mu je u međuvremenu stigla bolja ponuda iz Austrije i otišao je tamo raditi', kaže nam Nives Lovrić.

Pastirska plaća koju nude iznosi 3500 kuna neto. Za taj je novac potrebno biti cijeli dan sa životinjama. Pastirski posao tako obuhvaća potragu za janjetom i ovcom koja se ojanji izvan zaštićenog dijela pa ih treba pronaći i dovesti kući.

'Dosta je to težak i zahtjevan posao, ali onaj tko je to radio i bavio se poljoprivredom može ga raditi. Stoga bi bilo dobro da radi netko tko je to već radio ili tko ima iskustva sa životinjama, primjerice veterinarski tehničar. Onaj koji nema iskustva ili barem predodžbu o tome teško će se naviknuti na uvjete', svjesna je Nives Lovrić iz tvrtke Grbić, koja ima i stado od 250 crnih slavonskih svinja. No s njima, napominje, puno je manje posla.

Osoba koja je odlučna okušati se u pastirskom poslu, dodaje, svakako bi morala doći na probni rok i vidjeti odgovaraju li joj uvjeti i kako se snalazi, s obzirom na to da je riječ o vrlo specifičnom obliku posla.

'Dok se ovce vodi na ispašu, one znaju zalutati na jednu cestu, pa ih treba vratiti i jednostavno usmjeriti i ispratiti. Ispaša se nalazi u krugu oko stotinu hektara naše zemlje i u tom ekstenzivnom uzgoju su skroz slobodne. Pasući znaju prijeći između pet i sedam kilometara svaki dan. I uživaju u tome', opisuje pastirski posao Nives Lovrić.

Nedavno se tijekom noći u susjedstvo, dodaje ona, ušuljao i čagalj.

'Stalno netko mora biti uz životinje jer kada su same, a pogotovo zatvorene, ne mogu se obraniti iako imamo pse čuvare. Čim se počnu oglašavati, treba izići, otići među njih i vidjeti što se događa', kaže ova poslodavka koja je u potrazi za pastirom već gotovo čitavo desetljeće.

Duže se jedino zadržao čovjek iz susjedne Bosne i Hercegovine, prisjeća se ona. Kod njih je ostao sedam godina. No onda je pronašao ljubav svog života, oženio se, ostavio kuću i otišao za suprugom na more.

A kako je zapravo živjeti u Striježevci, pitamo našu sugovornicu.

'Kada se želite odmoriti, odete tamo i uživate u tišini, miru i svježem zraku', ističe Lovrić.