Iznenada, odjekuje snažna eksplozija. Objekt nalik ruskoj bespilotnoj letjelici sruši se na jedan od brojnih promatračkih tornjeva koalicije uz de facto granicu. Jedan vojnik pogiba, a drugi je ranjen. U satima nakon incidenta, Rusija optužuje Ukrajinu za obaranje njezine nadzorne letjelice. Kako će Europa odgovoriti na ovakvu provokaciju, pitanje je koje bi moglo gurnuti kontinent natrag u ralje rata.

Ovakav scenarij jest hipotetski, ali upravo o takvim situacijama europski vojni stratezi moraju razmišljati dok se intenziviraju rasprave o mogućem raspoređivanju mirovnih snaga u Ukrajini, piše Politico.

Uz obećanje američkog predsjednika Donalda Trumpa da će brzo okončati rat u Ukrajini, pa čak i ako to znači ustupanje teritorija Rusiji, Europa nastoji definirati svoju ulogu u ovom sukobu. Osim povećanja obrambenih izdataka i opskrbe oružjem Kijeva, razmatra se ideja europskih mirovnih snaga koje bi osiguravale poštivanje potencijalnog prekida vatre.

Rasprave o uključenju europskih mirovnjaka postaju ozbiljnije. No, konkretni koraci još nisu poduzeti. Kako je izjavio Franz-Stefan Gady, bivši austrijski vojni planer, "ovo je najkritičnija odluka koju će Europa morati donijeti 2025. godine."

Potpora europskih čelnika

Britanski premijer Keir Starmer nedavno je tijekom posjeta Kijevu izjavio da će njegova zemlja igrati 'punu ulogu' u eventualnim mirovnim snagama. Francuski predsjednik Emmanuel Macron naglasio je potrebu za stvaranjem sigurnosnih jamstava za Ukrajinu, dok je litavski ministar vanjskih poslova Kęstutis Budrys izjavio kako nije isključeno slanje vojnika u Ukrajinu.

Trenutni pregovori usmjereni su na uspostavu snaga odvraćanja od 50.000 vojnika iz pet ili šest europskih zemalja koje bi patrolirale linijom razgraničenja između ukrajinskih i ruskih snaga u slučaju prekida vatre. Britanske i francuske vlasti već su počele preliminarno planiranje, prema izvorima iz diplomatskih krugova.

Međutim, mnogi zapadni čelnici nisu skloni izlagati svoje vojnike dodatnoj opasnosti. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je za Bloomberg da bi mirovne snage trebale podršku SAD-a, no američko sudjelovanje na terenu ostaje malo vjerojatno zbog stavova predsjednika Trumpa.

Rizik bez osigurane potpore

Prema Gadyju, ako Ukrajina ne može pristupiti NATO-u zbog ratnih sukoba, plan koji uključuje mirovnjake ostaje 'jedina opcija'. Upozorava kako bi prekid vatre bez adekvatnog nadzora europskih i američkih snaga najvjerojatnije doveo do još krvavijeg i destruktivnijeg nastavka sukoba.

Francuski predsjednik Macron bio je jedan od rijetkih zapadnih čelnika koji su još 2024. godine otvoreno razmatrali mogućnost slanja zapadnih vojnika u Ukrajinu. No, podrška toj ideji bila je slaba. U prosincu iste godine, tijekom susreta s tadašnjim novoizabranim američkim predsjednikom Trumpom i predsjednikom Zelenskim, Macron je ponovo otvorio to pitanje. Zelenski je ubrzo izjavio kako je ideja europskih mirovnih snaga izvediva.

Unatoč tome, pregovori su zastali. Poljski premijer Donald Tusk izrazio je snažan otpor toj ideji, a Macron je, suočen s kritikama kod kuće, prekinuo svoj posjet Varšavi.

Paralele s Korejskim poluotokom

Jedan od modela o kojem se raspravlja jest demilitarizirana zona između Sjeverne i Južne Koreje, koju je bivši američki predsjednik Bill Clinton jednom nazvao "najstrašnijim mjestom na Zemlji". Ipak, europski dužnosnici upozoravaju da bi i najmanji nesporazum mogao ugroziti svaki plan mirovnih snaga.

Prije svega, svaki plan o raspoređivanju mirovnih snaga zahtijeva dogovor između Rusije i Ukrajine, istaknuo je François Heisbourg iz Međunarodnog instituta za strateške studije u Londonu. 'Ovo je čista hipotetska situacija. Izuzetno je teško postići dogovor među Europljanima, gotovo jednako kao i između Ukrajine i Rusije', rekao je.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov odbacio je ideju mirovnjaka, izjavivši da Rusiju 'ne zadovoljava' taj prijedlog. S ukrajinske strane, prekid vatre i raspoređivanje europskih snaga značilo bi prihvaćanje teritorijalnih ustupaka i rizik od još snažnijeg ruskog udara u budućnosti. Dodatno, pro-ruski sentiment u zapadnoj Europi te opći zamor od rata dodatno otežavaju napore za postizanje konsenzusa.