I dok su posljednjih mjeseci informacije o ulovu lososa i pastrve na društvenim mrežama objavljivali uglavnom ribari iz Podvelebitskog kanala te s Kvarnera, o tome se prošlog tjedna oglasio i IZOR. Izrazili su sumnju da je riječ o bijegu ribe iz uzgajališta u Podvelebitskom kanalu.

Naveli su i da je prisutnost lososa zabilježena od otoka Unija i istočne obale Istre na sjeveru do Privlake na jugu te da će se, izgledno je, ubuduće pojavljivati i u širem području od navedenog. Ulovljene jedinke bile su mase između jednog i tri kilograma, a nakon objave njihove informacije, prije dva dana to da je ulovio lososa objavio je i ribar iz Lokve Rogoznice kod Omiša. O uzgoju alohtonih vrsta na spomenutim lokacijama i svim problemima ekstenzivno se u nekoliko navrata bavio Klimatski.hr te je i otvorio priču o tome.

Za razliku od lososa, koji se ponovno uzgaja tek nekoliko godina, pokušaji uzgajanja kalifornijske pastve zabilježeni su podno Velebita u posljednjih 20 godina, a 2012. i incident jer je, kako je tada izvijestio Novi list, u uzgajalištu u Lukovu Šugarju bura razvalila kaveze i oslobodila između 20 i 30 tona ribe.

Eksperimentalni uzgoj u Jugoslaviji

Ono što je zanimljivo u objavi IZOR-a to je da su naveli kako su bili protiv unosa lososa u hrvatske vode. Usput recimo da je kalifornijska pastrva uzgajana u moru još u osamdesetim godinama u Jugoslaviji u ribogojilištima u Zatonu, Skradinu i Žrnovnici, a sve pod paskom Instituta Ruđer Bošković, od kojega je i potekla ta ideja. Da se u to doba uzgajao i losos na ušću Krke, potvrdio je IZOR, ali taj uzgoj, za razliku od pastrva, koji je iz eksperimentalnog prešao i u komercijalnu fazu, nije dugo potrajao.

Zašto je IZOR bio protiv uzgoja atlantskog lososa u Jadranu, željeli smo saznati u razgovoru s Leonom Grubišićem, voditeljem Laboratorija za akvakulturu na IZOR-u.

'Kao Institut bili smo stava da ne treba unositi alohtone vrste u Jadran. To je bio glavni razlog jer vidimo da imamo sve veći porast novih vrsta, do čega dolazi zbog klimatskih promjena, i smatrali smo da ne treba još ljudskim aktivnostima unositi novu vrstu u Jadran', kazao je Grubišić. Dodao je da se radi o tridesetak vrsta riba, onima koje prije nisu obitavale u Jadranu, ali su se širile zbog zatopljenja.

'Tu su različite vrste koje iz Crvenog mora ulaze u Mediteran, pa onda i u Jadran. Porast temperature mora utječe na to i godi im. Isto tako, postoje podaci da se gof nekada davno nije razmnožavao u sjevernom dijelu Jadrana, a sada tamo pronalazimo mlađ ove vrste, što upućuje na to da se događa i mriještenje', naveo je Grubišić.

Istaknuo je da sada, kada je jasno da su se atlantski losos i kalifornijska pastrva pojavili u Jadranu, treba utvrditi što se dogodilo.

'Logika nalaže da je to iz uzgajališta. Međutim ribarska inspekcija s vlasnikom uzgajališta treba utvrditi o čemu se radi. Koliko kaveza je nastradalo, koliko je ribe pobjeglo. Iz slučajeva lubina i komarče znamo da se ta riba zna zadržavati oko uzgajališta i investitor treba što prije prijaviti takav događaj te zatražiti od Ministarstva dozvolu da je prikladno izlovi dok se zadržava oko uzgajališta jer je naviknuta na umjetnu hranu. Izlov je potreban što zbog smanjenja financijske štete, što zbog mogućeg utjecaja u moru. Potencijalni problem je kada te ribe uđu u rijeke jadranskog sliva i tamo se zadrže, pa se dogodi kompeticija s domaćom pastrvom koja nije brojna ili, još gore, da dođe do križanja među vrstama i onda izgubimo izvornost nativnih', rekao Grubišić.

Križanje među vrstama je moguće

Napomenuo je da je križanje među vrstama moguće, ali ako su propisane određene mjere kada se izdavala dozvola.

'Predložili smo tada, a ta mjera je prihvaćena, da se uzgajaju sterilne jedinke ili da sve budu ženke. Imali smo uzorkovanje i sve jedinke bile su ženke, a nalazi koje trenutno dobivamo od ribara pokazuju da je riječ o njima', pojasnio je Grubišić.

S obzirom na to da je losos predator i da se ribari žale da je zbog njega u posljednje vrijeme manje lubina, upitali smo sugovornika ima li istine u tome.

'Taj losos je već generacijama u uzgoju i u mrjestilištu, gdje dobiva umjetnu hranu. Oni su naviknuti na pelet kojim se hrane. Stoga apeliramo na ribare da nam osim fotografija šalju neke primjerke jer mi takve stvari utvrđujemo analizom sadržaja probavila kako bismo doznali hrane li se gavunom, srdelom ili nekom drugom ribom, a tek tada mogli bismo utvrditi je li losos stekao biheviorizam predatora iz divljine, pa na neki način predstavlja kompeticiju prirodnim populacijama', naveo je Grubišić.

Dodao je da su kolege provodili istraživanja o ulozi stijelke u kompeticijskim odnosima u odnosu na brancina.

'Literatura iz Čilea upućuje na to da lososi koji su pobjegli iz kaveza u njihovim vodama mjesecima gladuju i hrane se samo peletom koji propadne iz kaveza. Zbog toga bi takvu ribu trebalo što prije uloviti plivaricama u blizini uzgajališta', smatra naš sugovornik.

Europa uvozi 60 posto ribe

Prema informacijama do kojih je došao Klimatski portal, Hrvatska je jedina zemlja na Mediteranu u kojoj se pokušava uzgojiti atlantski losos.

'Europa uvozi 60 posto potreba za ribom. Nedostaje je, a riječ je o razvijenom kontinentu na kojem ljudi imaju dobar standard i prepoznaju ribu kao jednu od najboljih namirnica. Velike su potrebe za lososom, a Norveška, kao najveći proizvođač, popunila je svoje kapacitete i sada proizvođači traže nove lokacije za industrijsku proizvodnju. Kod akvakulture je jedna od ključnih stvari pravilan odabir lokacije. Važno je prepoznati onu koja zadovoljava brojne parametre. Međutim zbog klimatskih promjena učestale su ekstremne vremenske prilike koje instalacije uzgajališta čine ranjivima. I na to treba obratiti pozornost prilikom odabira lokacije i uzgojne tehnologije. Instaliranje kaveza na poziciju koju je lokalno stanovništvo nazvalo Burnica nije racionalno. Kad dođu ekstremni događaji, dogode se i havarije', napomenuo je Grubišić.

Je li bura ovoga puta omogućila bijeg ribe iz kaveza ili se dogodilo nešto drugo, pitali smo nadležno Ministarstvo poljoprivrede, pod kojim je i uprava za ribarstvo. Također nas je zanimalo je li tvrtka koja upravlja uzgajalištem prijavila incident(e) te je li inspekcija u proteklih godinu dana bila na lokacijama i provjeravala pridržavaju li se uzgajivači propisanih mjera. Pitali smo da nam kažu imaju li okvirne podatke o tome koliko je ribe i koje pobjeglo, ali do zaključenja teksta odgovore nismo dobili. Objavit ćemo ih ako i kada stignu.

S obzirom na to da puno ribe dolazi oko kaveza, pitali smo Grubišića je li uočeno mijenjaju li se one zbog toga.

'Proveli smo istraživanja koja su pokazala da se oko uzgajališta okuplja i divlja riba i da se zadržava oko njih cijelu godinu te se tamo i mrijesti. S obzirom na to da je oko uzgajališta zabranjen ribolov, to je korist. Riba iz akvatorija uzgajališta napučuje okolni prostor. S druge strane postoji strah od prijenosa bolesti u jednom ili drugom smjeru.'

Na pitanje je li takvo što zabilježeno kod nas odgovorio je negativno. 'Kod nas nije, ali jest u Turskoj i trenutno se istražuje takav slučaj na Malti', zaključio je Grubišić.