Neposredno nakon što je parafirao zakon koji je prethodno odobren u oba doma Kongresa, predsjednik Barack Obama ustao je u obranu dogovora, ističući da je to tek 'prvi korak' u nastojanju da SAD počne živjeti u skladu sa svojim mogućnostima. Dao je do znanja da nije odustao od porezne reforme, koju nije uspio uvrstiti u zakon, što su kritičari ocijenili nedopustivim ustupkom tvrdim republikancima. Obamin govor, po običaju, budi nadu, pa makar i u to da predsjednik u lovu na idući mandat ipak nije posve izgubio kompas. Stvar je, međutim, u tome da se Obaminim riječima danas vjeruje daleko manje nego prije dvije i pol godine, kada je postao novi stanar Bijele kuće.

Nobelovca Paula Krugmana, američkog ekonomista i kolumnista New York Timesa, najviše zabrinjava što je kroz netom okončani, mučni pregovarački proces postalo bjelodano da se ciljevi postižu sirovim ucjenama i bez ikakvih političkih posljedica, što bi moglo odvući Ameriku 'nizbrdo prema statusu banana republike'. Drugim riječima, šačica bilijunaša posjeduje nešto više kongresnika, koji će u obranu njihovih interesa ugroziti funkcioniranje države i putem vlastitih medija to prikazati kao 'posljednju obranu' tradicionalnih američkih vrijednosti, poput slobode (od državnog aparata). 

Obama i vodeći demokratski kongresnici pristali su na drastično rezanje vladine potrošnje, što je, smatra Krugman, najgore što se može učiniti u okolnostima grcajućeg američkog gospodarstva. Depresivno stanje potrajat će najmanje do 2013, ako ne i dulje, pri čemu rezanje potrošnje neće ohrabriti ulagače ni potrošače, od kojih će mnogi izgubiti platežnu moć.

Ništa bolje prognoze ne odnose se ni na sam proračun. Kamatne stope na vladino zaduživanje trenutno su veoma niske, pa smanjenje potrošnje neće imati značajniji utjecaj na cijenu zaduživanja. Slabljenje gospodarstva, dugoročno, smanjit će i proračunske prihode. Nobelovac stoga uspoređuje one koji zahtijevaju rezanje potrošnje sa srednjovjekovnim liječnicima koji su pacijente liječili puštanjem krvi, dodatno ih iscrpljujući i čineći ih još bolesnijima.

Odbačen Clintonov savjet

Je li Obama imao alternativu? Bivši američki predsjednik Bill Clinton smatra da jest. Da je bio u Obaminoj koži, izjavio je Clinton polovicom srpnja, pozvao bi se na 14. amandman Ustava i 'bez oklijevanja' povisio limit zaduživanja. U navedenom amandmanu stoji da 'pravovaljanost javnog duga (...) neće biti dovedena u pitanje', što bi u okviru širokog tumačenja moglo poslužiti kao opravdanje Obami da sam povisi plafon zaduživanja u slučaju da to nije mogao postići Kongres. 

'Mislim da je Ustav jasan i da je suluda ideja da Kongres može dvaput glasati o tome hoće li platiti ono što je ranije sam odobrio', rekao je Clinton, na tragu dijela stručne javnosti koja smatra da je kategorija limita zaduživanja nepotrebna jer se zakonodavci zapravo vrte u krug, opravdavajući dugove koje stvaraju.

Još nekoliko demokratskih senatora, poput Toma Harkina iz Iowe i Barbare Boxer iz Kalifornije te nezavisnog Bernieja Sandersa iz Vermonta, pozvalo je Obamu da 'iskoristi svoju ovlast', na što su republikanci reagirali prijetnjom da će u tom slučaju pokrenuti proces opoziva predsjednika.

Obama, ispostavilo se, ne vjeruje da mu Ustav daje pravo da podigne limit bez odobrenja Kongresa. 'Razgovarao sam sa svojim pravnicima. Oni nisu uvjereni da je to pobjednički argument', rekao je Obama te pristao na kompromis.

Moguće sniženje rejtinga

Podsjetimo, natezanje demokrata i republikanaca okončano je u nedjelju navečer, kada je postignut 'povijesni dogovor' o podizanju praga zaduživanja za najmanje 2,1 bilijun dolara, čime je omogućeno da SAD smanji proračunski manjak i nastavi otplaćivati nagomilane dugove, plaće državnih djelatnika i mirovine. Izbjegnuto je i trenutačno sniženje kreditnog rejtinga SAD-a, što je prijetilo ozbiljnim posljedicama za nova zaduživanja i potresima na svjetskim financijskim tržištima, iako bonitetske agencije ne isključuju snižavanje rejtinga smatrajući da su prognoze smanjenja deficita i rezovi potrošnje još uvijek preniski.

Kompromisni prijedlog zakona predviđa rezanje troškova za najmanje 2,1 bilijun dolara u razdoblju od 10 godina te osnivanje dvostranačke 12-člane komisije koja će do Dana zahvalnosti krajem studenog pripremiti paket mjera štednje. U prvoj fazi, plafon zaduživanja povisio bi se za 900 milijardi, od čega bi ministarstvo financija moglo odmah posegnuti za 400 milijardi, dok bi preostalih 500 milijardi najesen opet trebalo 'amenovati' kongresnici. Druga faza zaduživanja od 1,2 bilijuna nastupila bi nakon prihvaćanja paketa mjera štednje, pri čemu Obama kaže da su 'sve opcije otvorene'.

Iako ga 'mainstream' mediji proglašavaju najvećim pobjednikom cijelog slučaja - uz Obamu, kao pobjednici su navedeni i čelnici republikanca u Kongresu te ultrakonzervativni Tea Party pokret - činjenica je da je Obama na papiru morao odustati od namjere da uvede reda u poreznu politiku i natjera najbogatije Amerikance da značajnije doprinesu punjenju državne kase. Zauzvrat, dobio je zakon kojim razdoblje nesmetanog zaduživanja premošćuje predstojeće predsjedničke izbore, čime je skinuo s vrata golemi predizborni uteg. Obamin izbori plijen za 2012. nije njegova biračka baza, već su to tradicionalno neopredijeljeni i neodlučni glasači, koji 'padaju' na kompromise ovakve vrste.

Dobar dio demokrata i lijevi analitičari, međutim, ne opraštaju američkom predsjedniku koji je, smatraju, potpisao ne samo vlastitu predaju, već i predaju američkog gospodarstva i društva u cjelini. 'Povijesni dogovor', bez predviđenog povećanja poreza i zaštite socijalnih programa, daleko je od četiri bilijuna dolara teškog pakta što su ga do prije samo tjedan dana zajedničkim snagama pokušali progurati Obama i predsjednik Predstavničkog doma, republikanac John Boehner.

Demokrat Jesse Jackson Jr., blizak Obamin prijatelj, priznao je da je predsjednik 'duboko pogriješio' kada je signalizirao republikancima da su socijalni programi za siromašne, kao i za starije osobe, također na pregovaračkom stolu.

Trijumf krajnje desnice

Britanski Reuters piše da konačni prijedlog zakona predstavlja trijumf za predstavnike Tea Partyja u Kongresu, koji su se od početka grčevito suprotstavljali bilo kakvom povećanju poreza i zahtijevali smanjenje državne potrošnje. Od ukupno 161 zastupnika iz Predstavničkog doma koji su glasali protiv aktualnog prijedloga, čak 95 pripada Demokratskoj stranci. Od 269 glasova podrške, čak 174 pripadaju republikancima.

'Shvaćam da ovaj vlak odlazi sa kolodvora, ali odlazi u pogrešnom smjeru', rekao je demokratski zastupnik Jim Moran iz Virdžinije. 'Ovo je trojanski konj sa Scilom i Haribdom. Našli smo se između vlastite savjesti i našeg predsjednika', izjavio je Steven Cohen, demokratski zastupnik iz Tennesseeja.

Čini se da je povjerenje u Obamu izgubljeno, piše Bloomberg. Iako nije vjerojatno da će mu posljednji fijasko ugroziti šanse na stranačkim predizborima za predsjedničku utrku, riječ je o dosad najtežem udaru na kredibilitet demokrata. Obama se nije proslavio ni 'mlakom' reformom zdravstvenog osiguranja, kao ni odlukom da produlji vijek smanjenju poreza, mjeri svog prethodnika Georgea W. Busha koja je istekla prošle godine.

Obamina kampanja iz 2008. bila je obilježena obećanjima o dramatičnim promjenama u Washingtonu. U međuvremenu, pokazao se kao predsjednik koji je u ime kompromisa spreman žrtvovati principe vlastite stranke, a jedino što se dramatično dogodilo u Washingtonu od njegova ustoličenja jest preobražaj Republikanske stranke u bojnu radikalnih američkih desničara.