Vukušić za tportal kaže da on taj dio svoje biografije nikada nije skrivao. Dostupna je, kaže, i na Wikipediji. Smatra kako je Anka Mrak Taritaš sinoćnjim potezom htjela odvratiti pozornost s onog što je danas objavljeno o njoj.

Razlog nedolaska u emisiju HTV-a ubojstvo je Jusufa Tatara 1983. u Karlsruheu, za što je Vukušić kao nalogodavac ubojstva osuđen u Njemačkoj na doživotnu zatvorsku kaznu s Damirom Šišnjakom, izvršiteljem ubojstva.

Osuđen na doživotnu kaznu, a izašao nakon sedam godina

No pitanje je kako se već 1991. našao u Hrvatskoj, i to na odgovornim funkcijama.

'Godine 1991. zatražio sam oslobađanje. Postoji jedan paragraf kada se radi o strancima da mogu pustiti nekoga u svakoj fazi pravosudnog progona, bilo da je riječ o fazi istrage, suđenja ili odsluženja kazne, uz uvjet da matična zemlja da određenu preporuku za to', pojasnio nam je Vukušić.

Pitamo ga od koga je dobio preporuku. 'Direktno od predsjednika Tuđmana', odgovara. Pojašnjava da to nije ni pomilovanje ni poništenje presude, 'nego da je po tom jednom paragrafu bezuvjetno oslobođen i da je presuda stavljena izvan snage'.

'Osuđen sam na temelju Šišnjakove izjave, on je dao tri izjave, a sud je izvukao samo ono što je njima odgovaralo i te klimave noge na kojima je presuda temeljena bile su razlog zbog kojeg su me u konačnici pustili', pojašnjava Vukušić.

Presuda protiv njega donesena je na državnom sudu u njemačkom Karlsruheu 1984. godine, kada je osuđen na doživotni zatvor kao nalogodavac ubojstva Jusufa Tatara, koje je osobno izvršio Damir Šišnjak, s Vukušićem osuđen na doživotnu robiju.

Što piše u presudi?

U presudi, koju ekskluzivno objavljujemo, opisane su okolnosti pod kojima su se Vukušić i Šišnjak upoznali u Njemačkoj te su opisani detalji ubojstva.

U presudi se spominje i činjenica da je Šišnjak, koji je izvršio ubojstvo Tatara, jugoslavenskog gastarbajtera koji je bio na glasu kao doušnik Udbe i dokazani suradnik njemačke policije, dao više kontradiktornih iskaza o Vukušićevoj ulozi u toj priči, no sud je uzeo kao najvjerodostojniju onu koju je Šišnjak dao policiji i u kojoj, za razliku od kasnijih, prokazuje Vukušića kao nalogodavca ubojstva.

Ukratko, Šišnjak, koji je bio sitni kriminalac, i Vukušić, koji je surađivao s hrvatskim emigrantima, u jednom su trenutku imali zajedničku adresu - dom za azilante u Karlsruheu.

Prema presudi, Vukušić je povodljivog Šišnjaka zadužio najprije da likvidira Dušana Kerkeza, kojeg je Šišnjak poznavao od ranije i koji je bio tajnik jugoslavenskog iseljeničkog kluba. Taj se plan izjalovio jer Šišnjak nije našao Kerkeza na zadanoj adresi. U međuvremenu je 28. srpnja 1983. likvidiran Stjepan Đureković, a Vukušić je, kao i većina pripadnika hrvatske emigracije u Njemačkoj, išao na njegov pogreb.

Zločin u toaletu gostionice Zum-Zum

Nakon što ubojstvo Kerkeza nije uspjelo dvojac je, prema presudi, našao novu metu - Jusufa Tatara, kodnog imena Muso, navodnog suradnika jugoslavenske tajne službe. Vukušić i Šišnjak našli su se u gostionici Zum-Zum.

'Šišnjak i Vukušić ušli su u lokal odvojeno iza Tatara. Šišnjak je sjeo na svoje prijašnje mjesto, a Vukušić je otišao pozadi i ostao stajati. Nakon kraćeg vremena Tatar je sa svojim društvom sjeo ispred lokala, a Šišnjak je otišao u toalet. Za njim je došao i Vukušić. Šišnjak se još jednom uvjerio da je čovjek u žutoj jakni doista Tatar i pripremio je pištolj… Vukušić je otišao kada je Šišnjak pristupio šanku. Šišnjak se vratio na svoje mjesto i motrio Tatara. Nešto nakon 20 sati primijetio je da Tatar ide prema toaletu… Šišnjak je slijedio Tatara. U malom prostoru muškog toaleta uvjerio se da nema nikoga u kabini, a niti u ostalom prostoru, osim Tatara. Kada se u to uvjerio, potegao je pištolj i pucao Tataru u potiljak s udaljenosti od dva metra. Tatar se srušio, a Šišnjak napušta toalet i gostionicu. U lokalu nitko ništa nije čuo poradi velike buke, a i zbog prigušivača na pištolju. Nakon nekog vremena Tatar je nađen u krvi. Pozvana je hitna pomoć, ali je bilo prekasno. On je već bio mrtav', stoji u obrazloženju presude.

Ispada da Šišnjak nije imao nikakav stav niti je poznavao Tatara, a da ga je Vukušić nagovorio na ubojstvo. U presudi stoji kako je donesena temeljem prvog iskaza, koji je Šišnjak dao policiji, a u kojem je prokazao Vukušića kao nalogodavca. U kasnijoj izjavi to je povukao, no sud mu nije vjerovao.

Vukušić je pak optužbe posve nijekao, tvrdeći da je Šišnjaku tek kratko čuvao pištolj.

Šišnjak je, otkriva nam Vukušić, nekoliko godina nakon njega također tražio oslobađanje i dobio ga te danas živi u Zagrebu.