Ispod zapadne tribine vijest je obznanio Velimir Zajec uzdignutom stisnutom šakom i oko tri tisuće okupljenih počelo je slaviti.

Hašk Građanski, pa Croatija, bile su trn u navijačkoj peti gotovo devet godina, a kada je krajem '99. preminuo predsjednik Tuđman, začetnik mijenjanja Dinamovog imena, stvoreni su preduvjeti da se to neugodno pitanje ukloni sa sportske i javne mape Zagreba i Hrvatske.

Od tada do danas Dinamo je 'samo' jednom mijenjao svoje ime, ali bilo je to daleko bezbolnije dodavanje prefiksa Građanski. Dinamo je neupitan, tijekom devedesetih postalo je jasno da će on ostati sortski sinonim Zagreba. Uoči toga, kao i ovoga Valentinovog, navijači su bili bijesni. I tada je, kao i sada, netom završio nastup u Ligi prvaka, što je bila jedina tema koju je klub stavljao u prvi plan. I tada su u klubu vladala nasmijana lica, a promjene su bile iza ugla. Ali tada je postojala struja koja je željela preuzeti klub i odvesti ga u svom pravcu. Sada je nema.