Dok se SAD povlači iz globalnog vodstva u klimatskoj politici, Kina sve više učvršćuje svoju poziciju kao ključni igrač u borbi protiv klimatskih promjena. Očekivano povlačenje SAD-a pod administracijom Donalda Trumpa, uključujući izlazak iz Pariškog klimatskog sporazuma i ukidanje domaćih politika čiste energije, otvara vrata Pekingu za preuzimanje uloge globalnog lidera
Kina je posljednjih desetljeća sustavno gradila globalnu dominaciju u sektorima čiste energije. Trenutno kontrolira većinu ključnih tehnologija za baterije, solarne panele i vjetroelektrane.
Prema podacima Carnegie Endowment for International Peace, čak 86% svjetskih baterija, 81% solarnih panela, 64% tehnologija za vjetroelektrane i 69% elektrolizera dolazi iz Kine. Takva dominacija omogućila je Pekingu ne samo gospodarski rast, već i političku moć u međunarodnim odnosima, piše Politico.
Ova pozicija posebno dolazi do izražaja u zemljama u razvoju, poput onih u Africi, Aziji i Latinskoj Americi. Kina tamo gradi čvrste poslovne saveze, nudi financijske aranžmane bez strogih ekoloških i radnih uvjeta koje obično postavljaju SAD i Europska unija. Takav pristup omogućuje Kini da ojača svoj utjecaj na globalnoj političkoj sceni, dok zapadni saveznici često ostaju u sjeni zbog složenijih i sporijih pregovaračkih procesa.
vezane vijesti
Povlačenje SAD-a i prilika za Peking
Novoizabrani američki predsjednik Donald Trump najavio je povlačenje iz Pariškog sporazuma, čime će Kina dobiti priliku da preuzme vodeću ulogu u globalnim klimatskim pregovorima. Međutim, analitičari upozoravaju da bi kinesko vodstvo moglo biti više usmjereno na vlastite interese nego na globalnu transparentnost i strogo smanjenje emisija stakleničkih plinova.
Kao najveći svjetski zagađivač, odgovoran za 30% emisija, Kina je često pod pritiskom međunarodne zajednice da ubrza prijelaz s fosilnih goriva. No, kineski predsjednik Xi Jinping i njegova vlada zagovaraju blaži prijelaz, kako za Kinu, tako i za zemlje u razvoju poput Indije, čiji je energetski prijelaz ključan za globalnu borbu protiv klimatskih promjena. Kina, s druge strane, upozorava da su pokušaji SAD-a i EU-a za ograničavanje njenog utjecaja "nepromišljeni i osuđeni na neuspjeh."
Financiranje kao alat utjecaja
Jedan od ključnih elemenata kineskog uspjeha u klimatskoj diplomaciji jest njena sposobnost pružanja financijske pomoći zemljama u razvoju. Kineski dužnosnici izjavili su kako je zemlja od 2016. godine osigurala gotovo 25 milijardi dolara pomoći za klimatske projekte. Kina također dominira na afričkom tržištu, gdje su kineske tvrtke uključene u 51 od 55 solarnih i energetskih projekata u posljednje dvije godine. Istovremeno, SAD i EU bore se s ograničenim budžetima i složenim uvjetima koji prate njihove investicije.
Zapadni diplomati pokušavaju upozoriti zemlje u razvoju na skrivene troškove kineskih ulaganja, poput potencijalnog preuzimanja vlasništva nad prirodnim resursima ili infrastrukturom, no često nemaju dovoljno financijskih sredstava da konkuriraju Pekingu. Kako je jedan afrički dužnosnik izjavio, "Kineski pristup je brži i jednostavniji, bez previše vanjskih pritisaka."
Kineski izazov u klimatskoj diplomaciji
Iako je Kina u poziciji da preuzme vodeću ulogu, postoje brojni izazovi. Usprkos velikim ulaganjima u obnovljive izvore energije, Kina je i dalje najveći svjetski potrošač ugljena. Osim toga, njezin pristup klimatskoj diplomaciji često je manje transparentan i fokusiran na vlastiti razvoj, što izaziva zabrinutost među zapadnim zemljama.
Međutim, kineska dominacija u tehnologiji i financiranju omogućuje joj da oblikuje globalne klimatske ciljeve u skladu sa svojim interesima. Na nedavnom COP29 summitu, Kina je odbila pridonijeti međunarodnom klimatskom fondu, tvrdeći da je prema pravilima UN-a još uvijek zemlja u razvoju. Takav stav dodatno komplicira pregovore i izaziva frustraciju među zapadnim saveznicima.
Što slijedi?
Kako se SAD povlači, a europske zemlje bore s vlastitim financijskim ograničenjima, Kina nastavlja učvršćivati svoju poziciju globalnog lidera u klimatskoj politici. No, pitanje ostaje: hoće li kineski model biti dovoljno ambiciozan i transparentan da ispuni globalne klimatske ciljeve ili će služiti isključivo interesima Pekinga?
Za sada je jasno da Kina diktira pravila igre u globalnoj ekonomiji čiste energije. Zapad se suočava s izazovom da osmisli strategiju koja može konkurirati kineskoj dominaciji, istovremeno zadržavajući vlastite standarde zaštite okoliša i radnih prava. Hoće li to biti dovoljno za globalnu borbu protiv klimatskih promjena, ostaje za vidjeti.
