Prošle godine svijetom je putovalo rekordnih 122 milijuna kineskih turista potrošivši 115 milijardi dolara. To je tek početak, jer samo pet posto Kineza ima putovnice, a vlasti godišnje izdaju 10 milijuna novih putnih dokumenata te Bloomberg predviđa da će globtroteri najmnogoljudnije zemlje 2021. na inozemna putovanja trošiti 429 milijardi dolara.

Više od milijun Kineza pripada klasi HNWI (high-net-worth individuals), pojedincima s visokom zaradom, teškima milijun dolara i više, a oni jako, jako vole putovati i trošiti. Petina godišnje globalne zarade u turizmu dolazi od Kineza, a oni troše dvostruko više od Amerikanaca, navodi Svjetska turistička organizacija Ujedinjenih naroda.

Kineski nouveau riche među najrastrošnijim su turistima na svijetu, pa nije čudo što se za njih bore mnogi od Australije i SAD-a do Francuske, Tajlanda i Japana. Ono što su devedesetih u svjetskom turizmu bili novopečeni ruski oligarsi, to su u naše doba obogaćeni Kinezi. Godine 2016. pokupovali su 30 posto luksuzne robe, naročito europske i naročito na putovanjima, za razliku od 23 posto, koliko su je kupovali Amerikanci, iako američkih milijunaša ima pet puta više od Kineza.

U knjizi 'Ludi bogati Azijati' (prema njoj je snimljena američka komedija čija se premijera očekuje ovoga kolovoza), kineski autor Kevin Kwan opisuje novopečene tajkune koji kupuju satove za 300.000 dolara i stotinu birkinica odjednom i u svim bojama, kao 'pubertetlije kojima ste dali Amexovu crnu karticu'. Zbog toga je predsjednik Xi 2015. pokrenuo 'kampanju skromnosti' i poslao 70 djece milijardera – znanih kao fuerdai, 'druga generacija bogatih' – u poseban kamp da nauče nešto o tradicionalnoj kineskoj kulturi i društvenoj odgovornosti.

Ali nakon što su se zasitili šopinga u kojekakvim Harrodsima, Chanela i Vuittona, golfa, bordeauxa i najluksuznijih hotela poput Ritz Carltona u Abu Dhabiju, kineski tajkuni danas traže nove izazove. Jedan od njih je lov na divlje zvijeri.

Lova na divlje zvijeri među prvima se dosjetio vlasnik internetskog diva Alibabe, Jack Ma, organizirajući s grupicom prijatelja 2014. lov u Škotskoj, nakon čega su ga počeli oponašati drugi s malo manje nula na bankovnom računu. Od tada je ova vrsta sporta kao način pokazivanja bogatstva i moći privlačna ne samo sredovječnim tajkunčićima, nego i uspješnim milenijcima koji, prema podacima kineske turističke agencije, na putovanja u prosjeku godišnje troše 65.000 dolara.

>>>Snima kung fu filmove i rasprodaje pretvara u šoubiznis. Tko je zapravo ekscentrični vlasnik Alibabe?

Lov je 'kraljevski sport'

Kineska turistička agencija Joy One World tako organizira lov na divlje veprove u ruralnom Teksasu. Riječ je o individualnom, a ne grupnom aranžmanu, a 11-dnevni paket uključuje instrukcije za rukovanje oružjem, noćni lov i lov iz helikoptera. Cijena: 20.000 dolara.

U Kini malo tko ima priliku za lov, još manje smije privatno posjedovati vatreno oružje, strogo ograničeno na mali broj registriranih lovaca i članova društava za zaštitu prirode, te su ove činjenice Teksašani iskoristili da privuku kineske bogatune.

Lov je 'kraljevski sport', 'borba uma i hrabrosti', 'pomaže pri bildanju kondicije i mentalne izdržljivosti', reklamira Joy One World ponudu, dok izvršna direktorica agencije Ge Lu ističe kako je i sama zapanjena bogatstvom izbora oružja koje američki domaćini nude gostima na guštanje, od strojnica do antiknih pušaka.

Vladivostok za 'siromašnije'

Kraljevski potkoženi Kinezi od kanadskih Inuita za 50.000 dolara otkupljuju pravo na lov na polarnog medvjeda, inače ugroženu vrstu; za nešto manje novca u Namibiji mogu upucati žirafu. Oni skromnijeg džepa odlaze u Vladivostok, tri sata letom od Pekinga, gdje love po cijeni od samo 600 do 6000 dolara (najskuplji su medvjedi). Tijekom trodnevne ture gosti uče rukovati oružjem, loviti, oderati životinju i pripremati meso, u program je uključena i sauna, a prema zahtjevu, agencija im organizira druženje s lokalnim djevuškama ili vožnju sibirskom tundrom u vojnom oklopnom transporteru.

U pohod Marxu

Zvuči avanturistički jer su sve popularniji turistički aranžmani s mirisom avanture, od uspona na Kilimandžaro do krstarenja Antarktikom i druženja s pingvinima. Iako za masovne inozemne ture Kinezi srednje klase najčešće biraju Tajvan i Japan, godišnje 20 posto raste posjet Južnoj Americi, naročito Kolumbiji, Čileu i Argentini.

U SAD-u i Europi izbjegavaju razvikane metropole - najposjećeniji njemački grad nije ni Berlin, ni Frankfurt, nego mali Trier, mjesto rođenja Karla Marxa. Za naš turizam stoga ohrabrujuće zvuči nedavna odluka čitatelja kineskog izdanja časopisa Travel + Leisure da je Hrvatska najpoželjnija nova europska destinacija za kineske turiste u 2018., i to u 'Turističkoj godini EU – Kina'. Čak i Kinezi sa skromnim prihodima sve manje kupuju odmor po sistemu 12 dana u pet država jer ih je prošle godine, prema podatku Kineske turističke akademije, blizu 60 posto putovalo u vlastitoj organizaciji ili putem individualnih aranžmana, poput onih koje organizira Joy One World.

Čini se da su prema njima najkritičniji Švicarci jer su u vlakovima za njih izdvojili poseban vagon i tiskali upozorenje da WC školjke ne koriste kao čučavce, a njemačka je policija morala nedavno privesti kineskog turista zbog nacističkog pozdrava ispred Reichstaga.

Kineski turisti mijenjaju svijet

No kada je riječ o njima, najzačudnije su ipak brojke, pa izvršni direktor Europske komisije za putovanja Eduardo Santander kao primjer navodi zimski turizam u Njemačkoj i kaže:

'Njemačka broji 14 milijuna ljubitelja skijanja, što je blizu šestine njezinih žitelja. Ljubitelja zimskih aktivnosti u Kini samo je jedan posto, ali to je još uvijek više od - ukupnog broja njemačkih stanovnika. Kineski turisti naprosto mijenjaju svijet.'