S izlaganjima je započeo Mate Granić koji trenutno djeluje kao savjetnik uprave Vern'a te se osvrnuo na dugi put stjecanja hrvatskog legitimiteta na međunarodnom planu. Naime, upravo su ratne okolnosti devedesetih, virtualni status jugoslavenskog entiteta na međunarodnom planu i nespremnost europske zajednice da promptno reagira na raspad federalne države bili itekako otežavajući faktori u prvom desetljeću neovisnosti. Na njegovo se uvodno izlaganje nadovezao Joško Klisović, zamjenik ministrice vanjskih i europskih poslova, naglasivši kontinuitet hrvatske vanjske politike u posljednjih dvadeset godina.

Rasprava koju je moderirao Tihomir Ladišić započela je intervencijom Ivan Šimonovića, pomoćnika glavnog tajnika UN-a za ljudska prava. Nakon sažetih i pomirljivih uvoda u kojima se isticao nadstranački i zajednički vanjski interes RH-a, bivši ministar pravosuđa podsjetio je da se tijekom dugog procesa pristupanja Hrvatske Uniji naglasak često više stavljao na vremenski rok, no na samu kvalitetu pregovaranja. Trezveno je dodao nekoliko općih opaski o 'sivoj slici' Europe danas u kojoj rastu ksenofobija i rasizam te je legitimno postavio pitanje o tome koliko se danas, u kontekstu teške ekonomske recesije, uistinu poštuje ravnopravnost svih članica. Osvrnuo se i na devedesete godine te postavio tezu da se rat možda i mogao izbjeći da su vodstva ondašnje države i republika krenula odmah u pregovore s Europskom zajednicom. S proglašenjem neovisnosti se tako moglo i pričekati unutar pregovora s međunarodnom zajednicom i raspisivanja eventualnih referenduma o tipu te suradnje.

Kao djelatnik Ujedinjenih naroda zadužen za resor ljudskih prava naveo je da još nema pravog preventivnog djelovanja na tom planu. Naime, iskustvo je višestruko pokazalo da je opetovano kršenje ljudskih prava na određenom teritoriju često naznaka nadolazećih vojnih sukoba. Za Siriju se tako, kao trenutno glavno žarište neriješenih problema i sukoba s preko 93 000 identificiranih stradalih, još uvijek traži konsenzusno rješenje unutar Vijeća sigurnosti. Na međunarodne teme nadovezala se videolinkom Kolinda Grabar-Kitarović, pomoćnica glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju, i prenijela svoja iskustva iz Afganistana, točnije iz domene obrazovanja kao jednog od glavnog oruđa smirivanja situacije u jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta.

Široki okrugli stol zaključile su intervencije dvaju hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu, Tonina Picule i Andreja Plenkovića, čime se rasprava, nakon studentskih pitanja o Siriji i Afganistanu, vratila u okvire hrvatskog članstva u Uniji. Iako je pred novoizabranim zastupnicima tek 10 mjeseci mandata do novih europskih izbora, što im bitno sužava manevarsko polje, osvrnuli su se na neka od glavnih pitanja hrvatskih interesa u Europi. Andrej Plenković tako smatra da od 1. srpnja Hrvatska može prvi put voditi politiku bez kompleksa jer na međunarodnom planu nema više uvjetovanosti (zakonske, proceduralne…), dok je na temu smanjenog proračuna Unije za sedmogodišnji period 2014-2020, a koji odobrava i Parlament, naveo da će takva odredba zasigurno utjecati na smanjenje europskog utjecaja na planu globalne politike. Tonino Picula se, pak, osvrnuo na temu građana i njihova poznavanja pravila igre u Uniji te je istaknuo pozitivno iskustvo nekoliko vinogradara, ribara i stočara koji su itekako upoznati s kontekstom slobodnog tržišta koje ih očekuje s članstvom u Uniji. Na restrikcije koje će za hrvatske radnike uvesti neke europske zemlje ne treba nužno reagirati istom mjerom, već se treba voditi realnom politikom rada na tržištu, a i vizni režim pojedinih zemalja spram Hrvatske pokazao je posljednjih godina da dosad nije postojala praksa 'mjera za mjeru'.