Napeti pravosudni triler u trajanju od tek nešto više od tjedan dana je iza nas. Prošlog petka zagrebački gradonačelnik dobio je svoju prvu nepravomoćnu presudu, bivši premijer Ivo Sanader u jednom je danu osuđen i oslobođen, a u četvrtak smo doznali kako je pred hrvatskim pravosuđem još jedan ogroman zalogaj: Ivica Todorić bit će izručen Hrvatskoj. U svjetlu ovih događanja odvjetnik i bivši sudac Branko Šerić za tportal je proanalizirao pravosudne bolne točke
Za Branka Šerića su sva tri slučaja na neki način indikativna: pravosudni procesi traju predugo, u javnosti se stvara hajka na pojedince i kada je moguća osuđujuća presuda tek miljama daleko, ako je pak oslobađajuća, onda nije dobro.
Sanader je u pravosudnom žrvnju gotovo deset godina - od pet procesa, u tri postoje nepravomoćne presude, od toga su dvije donesene u tjednu na izmaku: osuđujuća za ratno profiterstvo u predmetu Hypo i oslobađajuća u predmetu HEP-Dioki. Oni najteži tek su krenuli, onaj za primanje mita od MOL-a također ovog tjedna, a ponovljeno suđenje za Fimi mediju nešto ranije.
vezane vijesti
'Ovakvi predmeti dugo traju jer su tako postavljeni u startu. Ima više okrivljenika i velik je dokazni materijal bez obzira radi li se o dokumentaciji ili velikom broju svjedoka te neminovno dolazi do potrošnje vremena', kaže Šerić. Dodaje da ispitivanje jednog svjedoka traje cijeli raspravni dan, a u predmetu ih zna biti 20, 30…
'Pa treba proći vještačenja, pa se ta vještačenja jednoj strani ne sviđaju, pa je tu onda više ročišta samo zbog toga, pa se traže nova ili dodatna vještačenja…', nabraja Šerić.
Prostom matematikom - do prvostupanjske presude dolazimo za dvije, tri godine, a do pravomoćne može proći četiri, pet godina. A ustavna tužba? To je daljnjih godinu ili dvije.
'To je naša realnost. Potkapacitiranost je novi problem. Suce koji rade na većim predmetima trebalo bi rasteretiti, pa bi onda i suđenja kraće trajala', dodaje Šerić.
Do nepravomoćne presude Todoriću moglo bi proći četiri, pet godina
Na pitanje je li se aktualni politički vrh nadao Todorićevu neizručenju, a s obzirom na to da bivši vlasnik Agrokora prijeti svojom 'crnom bilježnicom' kojom će ih sve razotkriti, kaže kako nije pristalica teorije zavjere. 'To mi zvuči zavjerenički', dodaje. Na pitanje hoće li to biti jedan od kompliciranijih postupaka, kaže da neće, no kako bi do prvostupanjske presude moglo proći četiri do pet godina s obzirom na velik broj potencijalnih optuženika i opsežnu dokumentaciju.
'Puno toga se tu krije, počevši od promjene Zakona o kaznenom postupku. Treba nam potpuno novi zakon, a sadašnji je nesretan spoj anglosaksonskog i kontinentalnog prava, tako da ga svaki od nas sudionika postupka nastoji koristiti onako kako smatramo da je dobro za probitak postupka i to utječe na njihovu dužinu', pojašnjava.
A upravo je anglosaksonsko pravo Ivicu Todorića stajalo prava na mogućnost žalbe za izručenje Hrvatskoj. Kod nas je sasvim drugačija situacija.
'Idemo povući paralelu: kada se kod nas donese odluka o izručenju, zakonom je predviđena žalba i ne traži se odluka suda, kao u anglosaksonskom pravu, kao što je to bio slučaj kod Todorića. Kod nas se možete žaliti na izručenje i Ustavnom sudu. Odvjetnik ima obavezu iskoristiti sve pravne mogućnosti u korist svojeg klijenta', kaže Šerić.
Nered kod udruga
Što se tiče Bandićeve afere Štandovi, u kojoj je nepravomoćno oslobođen optužbi da je pogodovao udruzi U ime obitelji, Šerić kaže kako je to rezultat činjenice da kod nas sfera udruga nije dobro regulirana, pa se ne zna što su donacije, a što ne.
U sva tri slučaja kojima smo svjedočili proteklih dana postoji sumnja da se radi o politički motiviranom progonu, što su u nekom trenutku govorila sva trojica navedenih aktera.
Šerić tvrdi da kod nas tako nešto ne postoji, ali…
'Nisam to doživio ni kao sudac ni kao odvjetnik. Izbjegavam okvalificirati neki predmet kao politički. No ne treba biti slijep pored zdravih očiju i ne vidjeti da ima nastojanja pojedinih političara, obnašatelja izvršne vlasti, da utječu na rad policije, Državnog odvjetništva i suda. To su pokušaji da se dominira pravosuđem, a u kojoj mjeri i do kojeg segmenta, to ovisi od slučaja do slučaja', smatra naš sugovornik.
Uvjeren je ipak da se iza takvih pokušaja uvijek krije privatni interes, a ne politički. 'Samo treba ići tragom interesa, istražite motiv i doći ćete do počinitelja. To je u psihologiji kaznenog postupka', napominje.
A u psihologiji ljudi je, smatra, da se kada je narod u depresiji, što je, kaže, aktualno kod nas, stalno traži krivca. Ne zadovoljava nas ništa osim osuđujućih presuda. 'Kod nas je sve sumnjivo, kao nacija smo totalno u paranoji. To je tipično za depresiju. Iz depresije se lako ide u paranoju. Jer kad nemaš od čega živjeti i jedva spajaš kraj s krajem, kao što naš narod većinom živi, onda je on ugrožen. Tada projicira osjećaj ugroženosti prema nekome ili prema strukturama vlasti. Narod očekuje krv', ističe Šerić.
