Grozno je zvati se Boris

Ako se zovete Boris, ovoga tjedna vam se sasvim sigurno štuca: danonoćno gledamo jezive prizore iz srednje, odnedavno i južne Europe, koje su izazvale biblijske kiše što ih je donijela ciklona tog muškog slavenskog imena. Od Njemačke, preko najpogođenijih Poljske, Češke i Slovačke, pa sve do Italije, izlijevaju se vodeni tokovi, uništavajući lijepe srednjevjekovne gradove, turistička mjesta, sela, ali i velegradove, posebno podunavske prijestolnice kao što su Beč, Bratislava i Budimpešta. Oluja je do danas uzela 24 života, dvije osobe u talijanskoj Emiliji-Romagni službeno se vode nestalima, a jedino mjesto kroz koje je ogromna količina vode protutnjala, a da nije napravila nepopravljivu štetu jest upravo Beč. Njegov sustav odvodnje, konstruiran još u Austro-Ugarskoj te redovito obnavljan, bio je uzor većini srednjeeuropskih država, no zbog lošeg održavanja i manjka investicija sustavi okolnih država uglavnom su se raspali. U Beču su, uz poplavljene podrume i linije metroa, neke najviše zabrinuli – šetači uz rijeku.

Nihil obstat

Bijeli dim iz Vatikana ovaj put se ticao naših krajeva, točnije više od četrdeset godina duge trakavice na temu 'duhovnih plodova' Međugorja. Dikasterij za nauk vjere, naime, dao je Međugorju status nihil obstat, što podrazumijeva da nije izražena sigurnost u autentičnost nadnaravnih pojava o kojima vjernici svjedoče od 1981., ali su prepoznati znakovi djelovanja Duha Svetoga zbog određenog duhovnog iskustva te ne postoje aspekti koji su posebno kritični ili rizični. U noti, koju je potpisao kardinal Víctor Manuel Fernández, pročelnik Dikasterija za nauk vjere, navodi se da pozitivna ocjena većine međugorskih poruka 'ne podrazumijeva proglašenje izravnoga nadnaravnog podrijetla'. Lokalna zajednica sa suzdržanim je oprezom reagirala na ovu preporuku, a Ivica Maštruko ocijenio je za tportal kako je odluka pokazala da je 'lobi koji propagira vjerski turizam... u Svetoj Stolici još uvijek jak'.

Eksplozivni pejdžeri

Pažnju svijeta tijekom većeg dijela tjedna zaokupila je, čak i za ovo vrijeme hibridnog ratovanja, nesvakidašnja diverzija. U utorak i srijedu u Bejrutu su se dogodila dva napada u kojima je ubijeno 37, a ranjeno preko 3000 osoba. Iza napada ciljanih prije svega na pripadnike Hezbolaha stoji, po svemu sudeći, izraelska tajna služba Mossad, čiji su pripadnici, navodi se u libanonskom izvješću, putem e-pošte detonirali unaprijed ugrađen eksploziv u pejdžere. Oko zemlje njihove proizvodnje i komponenti koje su mogle izazvati eksploziju postoje prijepori između Tajvana, Norveške, Bugarske i Mađarske, u kojoj su mediji otkrili osobu upitnog identiteta čija ih je tvrtka navodno uvezla i bila upletena u njihovu nadogradnju. Hezbolah, pa naravno i Iran, prijete 'pravednom kaznom' i 'snažnim odgovorom', mediji bliski izraelskoj strani dive se novoj dimenziji hibridnog ratovanja, a ljudi diljem Libanona masovno bacaju sve oblike komunikacijskih uređaja, uvjereni da u džepovima nose – bombe.

Atentator iz grmlja

Bombu, srećom po Donalda Trumpa, kod sebe nije imao Ryan Wesley Routh (58), drugi neuspješni atentator na bivšeg američkog predsjednika i aktualnog kandidata republikanaca za Bijelu kuću. Dok je Trump igrao golf u svom resortu u Palm Beachu, napadač se nalazio u grmlju uz teren za golf, a agenti tajne službe zapazili su puščanu cijev. Zapucali su, atentator je pobjegao, a policija ga je nešto kasnije ulovila temeljem dojave građanina. Routh se uklapa u profil militantnog Amerikanca koji je sumnjivim putevima, uz pomoć putovnice s crnog tržišta, otišao u Ukrajinu voditi neki svoj rat, pa se vratio kao razočarani Trumpov protivnik. Sam Trump bi se pak idućeg tjedna trebao sastati s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim na njegovoj 'turneji mira', na kojoj će popričati i s Kamalom Harris. A dok se američke službe pitaju kako se i drugi atentator u dva mjeseca provukao nadomak bivšeg predsjednika, jedini svjetski lider koji je pokazao autentičnu brigu za Trumpa jest – Milorad Dodik.

Muke po Zelenskom

Prije nego što otputuje preko Bare u još jednom pokušaju obrlaćivanja Amerikanaca da mu dopuste upotrebu dalekometnog oružja protiv Rusije, Zelenski mora rasplesti situaciju kod kuće. Naime ispada da je velika čistka u ukrajinskoj vojsci, u kojoj je pometeno dosta srednjih i viših vojnih dužnosnika, pa i sam ministar obrane, bila posljedica protivljenja napadu na Kursk, za koji je dio vojnog vrha tvrdio da nemaju kapaciteta za njega. Aktualni, i dakako lojalni, vojni dužnosnici na terenu uvjeravaju da je ruska protuofenziva u Kursku zaustavljena, a Ukrajinci u međuvremenu napadaju još neke dijelove zapadne Rusije, poput Tverske oblasti. No sve je to sporo za želje Zelenskog, zbog čega, nakon što je dobio podršku Europskog parlamenta, kreće pripremati teren i kod Trumpa i kod Harris. Rat je, čini se, dugoročna igra.

Zveckanje raketama

A ako je netko doktorirao u igri stalnog zastrašivanja i zveckanja oružjem, to je sjevernokorejski 'mali šef' Kim Jong-un. Ove srijede je, na užas Japana i Južne Koreje, testirao novu rundu taktičkih balističkih raketa. Sjeverna Koreja koristila je super velike bojeve glave i modificirane krstareće rakete, a u istom tjednu prvi put u povijesti pokazali su javnosti postrojenje za obogaćivanje urana. Ova nova runda testiranja nesumnjivo je pokazivanje mišića nakon nedavnog druženja s Vladimirom Putinom, a japanski ministar obrane Minoru Kihara rekao je da se ta lansiranja 'ne mogu tolerirati'. Zaokupljeni svojim unutrašnjim problemima i ratom u Ukrajini te na Bliskom istoku, Amerikanci zasad – šute.

Pravosudni rasplet užasa

Tjedan je ovo i početaka suđenja za nezamisliva kaznena djela koja su potresla Europu i regiju. Pred sud u Avignonu izašao je Dominique Pelicot, Francuz optužen za drogiranje supruge i vrbovanje desetaka stranaca da je siluju tijekom cijelog desetljeća. 'Ja sam silovatelj kao i svi ostali u ovoj prostoriji. Molim suprugu, djecu, unuke da prihvate moje isprike. Kajem se zbog toga što sam učinio. Molim za oprost, pa makar bilo neoprostivo', rekao je Pelicot. U Skoplju se pak sudi Ljupči Palevskom Palči, antiestablišmentskom fanatiku koji je, s trojicom pomagača, optužen za okrutno ubojstvo 14-godišnje Vanje Đorčevske, koju je potkraj studenog prošle godine prethodno oteo na putu u školu uz pomoć njezina oca Aleksandra. Za razliku od Pelicota, Palčo negira krivicu za zlodjelo, tvrdeći da je otmicu uz pomoć oca policija izmislila kako bi svirepom činu za koji ga optužuju dodala lažni motiv. I ovo će suđenje biti javno jer je sudac odbio zahtjev za isključenjem javnosti iz predmeta.

Svjetska banka bi da više Hrvata radi

Svjetska banka pomno prati razvoj našeg gospodarstva. Ovaj tjedan njezin direktor zadužen za Hrvatsku, Jehan Arulpragasam, rekao je da naše gospodarstvo od završetka pandemije koronavirusa ima najbrže stope rasta u Europi. No Arulpragasam je oprezan i tvrdi da će usporavanje gospodarstava u Europi i svijetu nužno ostaviti posljedice i na nas. Dugoročno, kaže, naš je najveći izazov slaba produktivnost, bez koje nema daljnjeg rasta plaća. Ono što mu posebno smeta je to da u Hrvatskoj 'ima mnogo ljudi koji bi mogli raditi, a ne rade'. O niskoj participaciji stanovništva u radnoj snazi u Hrvatskoj govori se posljednjih dvadesetak godina, jer jednostavno puno ljudi ima 'druge' izvore prihoda i nije im potrebno raditi. Zasad se taj manjak u radnoj snazi popunjava strancima, no i taj bazen će prije ili poslije presušiti. Po istom pitanju, dužnosnik Svjetske banke pozdravio je uvođenje poreza na nekretnine i smanjenje poreznog pritiska na rad. Možda će baš zbog poreza na nekretnine neki kojima nije sila raditi krenuti i prvi put potražiti zaposlenje.

Njemačka konačno otvorila oči

Dok je u Hrvatskoj gospodarska situacija, prema Svjetskoj banci, manje-više uredna, to se ne može reći za Njemačku. Naš drugi najveći trgovinski partner te zemlja u kojoj rade tisuće Hrvata upravo je apsolvirala prvu fazu tugovanja - poricanje. Posljednjih godina Njemačka se bavila migracijama i ratom u Ukrajini, a privreda joj je implodirala. Oči su bile širom zatvorene u Berlinu dok je svijet u nevjerici gledao egzodus velikih industrijalaca, pogoršanje demografske slike, nedostatak inovacija i postupno propadanje infrastrukture. Nijemci i njihov kancelar Olaf Scholz sada su barem prihvatili to kao činjenicu, što je korak naprijed. Zbog gospodarskih nedaća zemlja se već suočava s političkim krajnostima te jačanjem ekstremne desnice i ljevice. Nakon što je Volkswagen objavio da je u velikim problemima i da će možda zatvarati tvornice, a američki div Intel odustao od gradnje tvornice od 30 milijardi eura u Njemačkoj, svima je postalo jasno da je oživljavanje gospodarstva prioritet broj dva u javnosti. Prema relevantnim istraživanjima, prvi problem i dalje su migranti koji su napučili zemlju proteklih nekoliko godina.

Posao godine u Axel Springeru

Posao godine na medijskoj sceni napravili su pak njemački milijarder Mathias Döpfner i američki investicijski fond KKR - ide se u podjelu golemog medijskog konglomerata Axel Springer. Nijemcu bi trebali pripasti brendovi Politico i Business Insider te listovi Bild i Die Welt, a Amerikanci bi preuzeli profitabilan biznis poslovanja s malim oglasima. Drugim riječima, Amerikancima novac, Nijemcu utjecaj. Cijeli Axel Springer vrijedi nemalih 13,5 milijardi eura, pri čemu više od deset milijardi eura otpada na poslovanje s malim oglasima. Döpfner je kupio Politico 2021. godine za otprilike milijardu dolara. Američki fond htio se riješiti nepotrebne 'prtljage' koju nose mediji, što uključuje tvrdnje o seksualnom uznemiravanju i optužbe o uplitanju Döpfnera u uredničku politiku. On sjedi u nadzornim odborima Netflixa i Warnera Musica te planira širiti svoje poslovanje izvan njemačkog govornog područja, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama.

Nuklearna ucjena brine moćnog bankara

U Americi se pak oglasio čovjek koji je ipak nešto 'teži' od njemačkog medijskog magnata. Šef goleme investicijske banke JP Morgan, Jamie Dimon, u jednom od svojih rijetkih nastupa upozorio je na najveću prijetnju koja će nam biti nad glavama još najmanje, kako kaže, sto godina. To je, prema riječima američkog bankara, 'Osovina zla', koju čine Rusija, Sjeverna Koreja i Iran. Ta osovina radi sve da zagorča život Zapadu, tvrdi bankar, i sve ostale teme su u usporedbi s time zapravo zanemarive jer su ozbiljno poljuljani način života i vladavina zakona uspostavljena nakon Drugoga svjetskog rata. 'Rat u Ukrajini dramatično je pogodio svjetsku ekonomiju i uveo nestabilnost u opskrbi hranom, migracijskim tokovima i opskrbi naftom, a sve će to postati još gore. Rat je na granici Europe i na korak smo do nuklearne ucjene', rekao je. S obzirom na to da šef JP Morgana vjerojatno ima ponešto više informacija o ratu u Ukrajini od nas običnih smrtnika, njegovo upozorenje treba shvatiti i više nego ozbiljno. Uz Rusiju, Iran i Sjevernu Koreju, Dimon se nešto blaže očešao o Kinu.