Po neslužbenim informacijama, nije problem isključivo u bespravnoj gradnji - premda se i zbog nje teoretski može završiti u zatvoru, posebno ako se odvija u zaštićenom području uz more i posebno ako se tom prilikom ignoriraju nalozi i zabrane inspektora - nego u činjenici da je oko izgradnje spomenutog kampa očito stvorena mala organizacija koja je investitoru išla na ruku.

To dokazuju imena drugih uhićenih: tu su još vlasnik drugog kampa na Murteru Darko Filipi, potom bivši predsjednik Hrvatske udruge kampova Eduard Maržić, lokalni ugostitelj Boris Kulušić te, znakovito, donedavna službenica u Šibensko-kninskoj županiji Neda Livljanić, koja im je izdavala rješenja za gradnju kampa i smještaj u domaćinstvu.

Pojednostavljeno, Pripuz i ostali bespravno su gradili i najvjerojatnije pronašli put kako to pokriti papirima, kao što to obično biva. Glave su im ovaj put došli novinari jer su iz tjedna u tjedan tvrdoglavo bilježili devastacije na Murteru, posebno bahato nastavljanje s radovima čak i nakon što su izrečene zabrane, nakon čega su se institucije probudile. Pa su najednom i službeno utvrdile da je bilo kakva gradnja na ovom području naprosto nedopuštena, ali i da sam kamp ne udovoljava čak ni minimalnim uvjetima da bi uopće radio.

'Moramo osigurati gradilište, što ako netko padne u septičku jamu? To je nama naloženo, nema teške mehanizacije, mi čistimo grane i osiguravamo gradilište. Mi ćemo samo počistiti i idemo. Nema više gradnje, Zoran Pripuz obećava vam, dok je živ, da će ovdje biti samo dvije kućice, a može ih biti deset', rekao je novinarki Večernjeg lista početkom ovog ljeta Barol Jelić, koji se predstavljao kao zastupnik investitora.

Obećanje nije ispunjeno.

Ime Zorana Pripuza u javnosti se intenzivno povlači još od konca devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je uhićen s grupacijom Nikice Jelavića u akciji protiv 'zločinačke organizacije'. Bio je to slučaj koji je kasnije spektakularno propao na sudu, a optuženici poznati kao 'dečki s Knežije' na koncu su oslobođeni.

Od tada pa sve do danas to se prezime, rekli smo, izgovara potiho. Dojam pojačava brat Petar Pripuz, između ostalog vlasnik CIOS grupe i neokrunjeni hrvatski 'kralj otpada', čije se poslovanje, istina, uglavnom svrstavalo u legalnu sferu sve do izbijanja afere Agram 2014. godine i njegova uhićenja. U tom postupku isplivali su brojni stenogrami i snimke koji su razotkrili tijesnu povezanost s Milanom Bandićem - Petar Pripuz oslovljavan je kao 'Kondor', a Bandić kao 'Leopard' - te fascinantnu isprepletenost zagrebačke poduzetničko-političke elite i njihovu složnost u namještanju lukrativnih poslova oko otpada.

CIOS grupa u to vrijeme imala je prihode od gotovo 20 milijardi kuna.

Obitelj Pripuz porijeklom je iz Imotskog i doselila se u zagrebački kvart Rudeš, a njihov otac dug niz godina vodio je kvartovski kafić. Pod sintagmom 'braća Pripuz' obično se podrazumijevalo Zorana i Petra, a treći brat nikada se nije javno eksponirao.

Sam Zoran Pripuz se sredinom devedesetih zaposlio u bratovom CIOS-u, prije nego što će biti označen kao pripadnik 'zagrebačke mafije'. Radio je i u tvrtki Palma, a potom se zapošljava u tvrtki Riblji svijet u vlasništvu supruge, Dubravke Pripuz, koja je registrirana na adresi u krugu CIOS grupe.

Njegovo ime u crnoj kronici ponovno se pojavljuje s ostalim viđenijim 'dečkima s Knežije' 2010. godine, kada policija u sklopu akcije Šok 3 navodno pokušava razotkriti naručitelje brutalnog premlaćivanja i pokušaja ubojstva novinara Dušana Miljuša i poduzetnika Josipa Galinca. Zoran Pripuz se sam predao policiji, ondje proveo jednu noć i na koncu je pušten, a naručitelji nisu pronađeni.

Desetak godina kasnije spominje ga osuđeni i odbjegli gazda Dinama Zdravko Mamić jer iz Hercegovine šalje predstavku Državnom odvjetništvu, u kojoj 'ljude bliske Zoranu Pripuzu' označava odgovornima za pokušaj neuspjelog atentata na njega 2017. godine kod Livna. U tom trenutku još je jasnijim postalo Mamićevo pismo tadašnjoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović i premijeru Andreju Plenkoviću, od kojih traži pomoć jer se Dinamo navodno našao na udaru mafije.

'Posljednjih nekoliko mjeseci nalazimo se pod još uvijek samo verbalnim pritiscima pojedinih osoba, koje su od strane nadležnih državnih tijela označene kao nositelji organiziranog kriminala u Republici Hrvatskoj. Oni su se otvoreno, ne krijući svoje namjere, angažirali da ne birajući sredstva (prema javno dostupnim podacima o njihovoj sklonosti različitim kriminalnim aktivnostima, možemo pretpostaviti da im metode nisu ograničene zakonskim restrikcijama) preuzmu upravljanje Dinamom', pisao je tada Mamić.

U nogometnim krugovima već godinama se doista spekulira o Pripuzovom snažnom interesu za Dinamo i njegovoj svađi s Mamićem, navodno oko neispunjenih obećanja i milijunskih dugova vezanih uz transfer igrača Borne Barišića. Pripuzi se danas otvoreno povezuju s prvoligaškim klubom Rudeš, a neformalno - preko mreže menadžera i sebi odanih ljudi - i s drugim manjim hrvatskim klubovima.

'Sad ću ti uzeti i Dinamo i reprezentaciju', poruka je koju je po pisanju tjednika Nacional, pozivajući se na više svjedoka, Zoran Pripuz uputio Zdravku Mamiću kada ga je ovaj označio odgovornim za atentat kojemu je bio meta. Radilo se, kako piše Nacional, o sve javnijoj i sve bespoštednijoj igri živaca između Mamića i Pripuza, svojevrsnom ratu dvaju lobija koji su prethodno, svaki na svojoj razini, funkcionirali kao dio interesne mreže preminulog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića.

‘Bandić je bio projekt braće Pripuz. Šamarali su ga, kontrolirali, ali iz te hobotnice nije mogao izići jer je i sam od toga profitirao’, javio se potom iz Hercegovine još jedan odbjegli tajkun iz devedesetih, Miroslav Kutle, te je u razgovoru za isti tjednik ustvrdio da je preminuli zagrebački gradonačelnik bio potrčko i vazal ove dvojice. Kazao je da su ga i doslovno šamarali te odlučivali 'o svim bitnim gradskim projektima'.

I on je tvrdio da ima precizne informacije da ga Zoran Pripuz - kojega je, ironično, desetljećima ranije upoznao u zatvoru, da bi kasnije postali i kumovi - namjerava ubiti.

Kutle je prije dvije godine prvi put javno potvrdio da je još od početka devedesetih bio prikriveni vlasnik svih velikih hrvatskih radijskih postaja, poput Narodnog radija, Antene, Radio Dalmacije i drugih, što je prikrivao kompleksnom mrežom tajnih ortačkih ugovora i paravanskim vlasnicima. No kada je došlo vrijeme za razotkrivanje i konsolidaciju, tvrdi Kutle, pojavili su se Pripuzi te su nastupili s pozicije moći i kompletno carstvo mu naprosto oteli. Na njegove optužbe institucije do danas nisu reagirale.

No barem su, čini se, rasvijetlile slučaj bespravnog kampa na Murteru.