Na svjetskim kladionicama u vodstvu su Kim Jong-un i Moon Jae-in, predsjednici Sjeverne i Južne Koreje, koji su 2018. godine ostvarili velik napredak ka miru. Ipak, analitičari se uglavnom slažu da je prerano za nagrade korejskim predsjednicima: prije 18 godina nagrađen je južnokorejski predsjednik Kim Dae-jung, čiji su se napori u smjeru pomirbe s Pjongjangom pokazali uzaludnima.

Drugo mjesto među kladioničarima čvrsto drži Donald Trump, u ovom slučaju zaslužan za početak pregovora o prestanku nuklearnih i balističkih testova u Sjevernoj Koreji, ako već ne i o potpunoj denuklearizaciji te zemlje. Iznenađujuća podrška Trumpu u ovom slučaju objavljena je na stranicama britanskog Telegrapha, uz argument da je on otvorio put okončanju rata koji službeno traje 67 godina i potencijalno uklonio najopasniju krizu s kojom se svijet do sada suočio. Ovog tjedna Sjeverna i Južna Koreja počele su tako uklanjati minska polja u demilitariziranoj zoni.

Ideja o ovjenčanom mirotvorcu Trumpu šokantna je zbog njegova moralnog i političkog habitusa, ali je nesumnjivo sporna i dodjela Nobela za mir njegovu prethodniku Baracku Obami.

'Njegovo se ponašanje više cijenilo od njegovih rezultata, jer oni 2009., kada je dobio Nobelovu nagradu, praktički da nisu postojali. A Trump se služio teškim riječima i prijetio nasiljem kako bi promijenio stanje na Korejskom poluotoku. Međutim ako bi Nobelova nagrada za mir u svijetu trebala donijeti nešto dobro, ne može biti rezervirana za moderne ljevičarske figure. Mir je praktičan cilj, a ne neumoran ideal', piše Amerikanac Daniel McCarthy, inače Trumpov glasač, za Telegraph.

Henrik Urdal, direktor Instituta za mir u Oslu, smatra da je najveća prepreka Trumpu povlačenje SAD-a iz sporazuma s Iranom jer je time rasplamsao sukob na Bliskom istoku, dovodeći u opasnost cijelu regiju.

Angela Merkel, koja je 2015. slovila za favoritkinju u utrci za Nobelovu nagradu za mir, i ove godine nominirana je, baš kao i papa Franjo te visoki povjerenik UN-a za izbjeglice Fillipo Grandi, poznat po svojoj borbi za bolje uvjete prihvata izbjeglica diljem svijeta i protiv egzodusa Rohindža iz Mjanmara.

Upravo je mjanmarska čelnica Aung San Suu Kyi - dobitnica Nobelove nagrade za mir 1991. godine - prozivana da nije upotrijebila svoj moralni autoritet da zaštiti civile od pokolja i izgona. Lars Heikensten, predsjednik Nobelove fondacije, ovog tjedna u razgovoru za Reuters ocijenio je da su neki njeni potezi 'vrijedni žaljenja', no Nobelova nagrada ipak neće biti povučena.

'Uvijek je bilo i uvijek će biti dobitnika Nobela koji nakon dodjele nagrade rade stvari koje ne odobravamo ili za koje ne mislimo da su ispravne. Mislim da to ne možemo izbjeći', objasnio je Heikensten.

Zanimljivo je da najpoznatiji svjetski mirotvorac Mahatma Gandhi nije dobio Nobela za mir, iako je Norveški odbor o njegovu imenu vijećao čak pet puta. Na istom stolu našla su se i imena Benita Mussolinija, Josifa Staljina i Adolfa Hitlera. Vođu nacističke Njemačke kandidirao je uoči Drugog svjetskog rata švedski socijaldemokrat Erik Gottfrid Christian Brandt, a naknadno je objasnio da je njegova preporuka Hitlera kao 'princa mira na Zemlji' zapravo bila sarkastična reakcija na kandidaturu tadašnjeg britanskog premijera Nevillea Chamberlaina.

Tko je još kandidiran ove godine?

Među kandidiranima ove godine su i Agencija Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), mirotvorka Nataša Kandić iz Beograda, redakcija ruske Novaje gazete, aktivisti i humanitarne skupine koje pomažu žrtvama mučenja u Rusiji, volonterska spasilačka skupina iz Sirije Bijele kacige te kurdske snage Pešmerga iz Iraka zbog borbe protiv Islamske države.

Prošle godine Nobela za mir dobila je Međunarodna kampanja za zabranu nuklearnog oružja (ICAN) potaknuvši usvajanje povijesnog sporazuma o zabrani atomskog oružja. Godinu ranije nagradu je dobio kolumbijski predsjednik Juan Manuel Santos za potpisivanje mirovnog sporazuma s gerilcima FARC-a i okončanje višedesetljetnog građanskog rata u zemlji.

Četrdeset i devet puta su razni ocjenjivački sudovi odlučili da Nobelovu nagradu ne zaslužuje nitko, a nagrada za mir nije imala dobitnika u 19 navrata, posljednji put 1972. godine.

Od šestero laureata koji su odbili primiti Nobelovu nagradu jedan je dobitnik nagrade za mir - vijetnamski komunistički revolucionar Le Duc Tho, koji je 1973. odbio zajedničku nagradu s američkim državnim tajnikom Henryjem Kissingerom.

Nobela je dobio zbog sudjelovanja na Pariškoj mirovnoj konferenciji, na kojoj je postignut sporazum o prekidu sukoba u Vijetnamskom ratu iako se nasilje nastavilo.

'U ovakvim uvjetima ne mogu prihvatiti Nobelovu nagradu za mir. Kada se uvjeti primirja budu u potpunosti poštovali i mir zavlada južnim Vijetnamom, bit ću u mogućnosti prihvatiti nagradu', poručio je Le Duc Tho.

Mnogo godina kasnije objasnio je da nije želio prihvatiti nagradu dodijeljenu i agresorima i ljudima koji su se borili za mir.