Danas je 16. godišnjica smrti Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika zbog kojeg se desetljeće i pol nakon smrti, a osobito ove godine naši političari s obje strane, lijeve i desne, utrkuju u njegovom veličanju. Štoviše, Zoran Milanović kao čelnik stranke koja je godinama bila kritična prema Tuđmanu danas ističe kako je on, uz Tita i Stjepana Radića, najveća figura posljednjeg stoljeća hrvatske povijesti, dok je za Tuđmanov HDZ on sam 'političko sidrište i ishodište'. U prilog naglo porasloj popularnosti ide i statistika koja ukazuje na sve veći rejting prvog hrvatskog predsjednika među Hrvatima kojima je on najpoželjniji objekt hrvatske povijesti bez obzira na sve, osobito stoga što je bio na čelu države od njezinih povoja i svih turbulencija koje su donijele devedesete godine prošlog stoljeća
Na dan njegovog pogreba gotovo svi strani politički komentatori bez uvijanja i unaprijed napisanih nekrologa s prilično velikim pijetetom naglašavali su kako je umro čovjek koji je ostvario tisućljetni hrvatski san izborivši neovisnost i međunarodno priznanje. U devedesetima politički neskloni Hrvatskoj britanski su komentatori naglasili kako je Tuđman jedini dobio rat na ovim prostorima što je respektirala čitava međunarodna zajednica, dok su brojni analitičari zaključili kako je prvi predsjednik vodio Hrvatsku tako da njezina neovisnost ne bude dovedena u pitanje ni pod koju cijenu. Ono što je vrlo važno istaknuti, gotovo nijedan od uglednih komentatora nije propustio naglasiti Tuđmanovo sudjelovanje u antifašističkoj borbi koja je temelj demokratskih stečevina na kojoj je izgrađena moderna demokratska Europa
Ipak, iako je jedan CNN na dan Tuđmanovog pogreba zaključio kako je umro osvjedočeni borac protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu koji je Hrvatskoj vratio ugled i samopoštovanje, a pod čijim je vodstvom Hrvatska stigla do ostvarenja tisućljetnog sna, čule su se i neizbježne kritike s kojima su se mnogi složili. Počevši od Tuđmanove uloge u ratu u susjednoj Bosni i Hercegovini, prvom predsjedniku Zapad i neistomišljenici u Hrvatskoj zamjerali su nerijetke sukobe sa zapadnim diplomatima koje je uporno optuživao kako Hrvatsku pokušavajući uvući u neke nove balkanske zajednice koje je nazivao neojugoslavenskim i neojaltskim. Kao državni starog kova, kako je uostalom svijet gledao i na Tita, zbog svoje tvrdoglavosti u zemlji i svijetu stekao je mnogo osporavatelja.
Tuđman je podržavao nužne gospodarske reforme, koliko god one bile bolne za većinu građana, a zamjerali su mu stvaranje preglomaznog i preskupog državnog aparata bez proračunskog opravdanja i koji s građanima ne dijeli istu sudbinu. No najviše zamjerki dobio je zbog neuspjele
privatizacije i
tajkunizacije Hrvatske koja je i danas rak-rana hrvatskog gospodarstva i društva uopće. Uporno mu je predbacivano i neshvaćanje modernih demokratskih vrijednosti, robovanje historicizmu i prevladano viđenje opsega i sadržaja nacionalnog suvereniteta, no otišao je, unatoč svemu pobrojanom, kao snažna karizmatska ličnost, najzaslužnija za to što je Hrvatska stekla svoju slobodu i neovisnost.
Šesnaest godina nakon Tuđmanove smrti još je aktualna poruka koju mu je uputio
Henry Kissinger, legendarni i vjerojatno najvještiji američki diplomat koji mu je poručio kako je 'zadužio hrvatski narod jer mu je u povijesnim trenucima bio na čelu i omogućio stvaranje države' naglasivši pritom kako 'kao i svi veliki ljudi neće dočekati izraze zahvalnosti za to'. Najutjecajniji američki diplomat prorekao je kako će to učiniti dolazeće generacije, kada ocjene o njegovoj veličini budu donesene hladne glave.
Vezane vijesti396393,394007,391750,365532
