Kolinda Grabar Kitarović doista se trudila u svom inauguracijskom govoru predstaviti novu, drugačiju Kolindu Grabar Kitarović: mekšu, oprezniju, posthadezeovsku verziju političarke. Sve je bilo mudro dozirano i kombinirano, i Hrvatice i Hrvati, i svi građani i građanke, i državljani, i mladi kojima se tako romantično želi da budu 'neopterećeni prošlošću', i branitelji, i iseljenici, i posebno Bosna i Hercegovina, i manjine, i doista prekrasna vizija domoljublja, gdje briga za drugoga postaje važnija od držanja desnice na srcu dok svira himna. Od Tuđmana je naglasila ideju pomirbe, založila se protiv ideoloških podjela, a kao najveći nacionalni interes izdvojila je otvaranje radnih mjesta.

Nakon što je bila prisiljena izgovarati verziju prisege u muškom rodu, lijepo je sve preokrenula u ženski rod, a onda je i naglasila da su je mnogi upozoravali da Hrvatska nije spremna za ženu predsjednicu, a s obzirom na to da ih je sve demantirala, obećala je da će pozorno pratiti poštivanje Ustava 'koji ravnopravnost spolova svrstava u najveće vrednote ustavnog poretka, baš kao i druge vrednote koje štite manjinske društvene skupine'. I to zato što to 'govori o uljuđenosti društva i predstavlja mjeru poštovanja prema nama samima'.

Imamo predsjednicu koja nam je, dakle, obećala da će se zalagati za manjinske društvene skupine, za ravnopravnost spolova, koja nije otplovila do stoljeća sedmog i rečenice pohrvatila hrvatskim arhaizmima. Nastavila je naglašavati da je nužno područje preokreta u gospodarstvu, hvalila je Tuđmana, ali se i zahvalila Mesiću i Josipoviću.

Ali što je bilo s druge strane? Fućkanje mase kad se zahvalila prethodnicima i demonstrativni Milanovićev pljesak. Mnogo skandiranja 'Franjo, Franjo', sigurno neproporcionalno intenzitetu predsjedničina naglašavanja njegove ostavštine; reklo bi se da su oni koji su zazivali Franju sigurno ostali nenamireni, nezadovoljni, da nisu dobili Franje onoliko koliko su htjeli. Lenta spakirana u kutiji i podsjećanje na ideju pomirbe… je li to dovoljno onima koji su klicali 'Franjo, Franjo'?

Dok je ona govorila o zajedništvu i lijepim nastojanjima u mnoštvu nasuprot nje ta se ideja nije osjećala. Bila je to svadljiva Hrvatska. Nesigurna u nastojanju da raščisti nevolje, da rasvijetli tko je tko u Hrvatskoj.

Ne bez razloga mediji su u masi uglednika pozvanih na inauguraciju posebno zapažali cijelu skalu kontroverznih gostiju: osuđenih i neosuđenih, ratnika pod istragama, poreznih dužnika, neobičnih i običnih poduzetnika. Opet je tu bio Tomislav Merčep, predsjednik Udruge dragovoljaca kojem se beskrajno dugo sudi za ratni zločin, kontroverzan do bola, ali očito nedodirljiv – niti jedan ministar branitelja, pa ni Fred Matić nije se usudio uvesti pravila tko smije biti predsjednik braniteljskih udruga, a tko ne smije, pa Merčep krstari od svečanosti do svečanosti, kao nevjerojatan podsjetnik na hrvatsku nemoć da razjasni mračne epizode iz svoje bliže povijesti. Merčep je postao uglednik kojem šalju pozivnice i Josip Leko pa sada i Kolinda Grabar Kitarović.

Tu je bio i nasmiješeni Željko Sačić kojem se čudno dugo ne može utvrditi je li imao veze sa zločinom u Gruborima ili nije. S druge pak strane, aktivistice koja godinama pokušava rasvijetliti ratne zločine protiv Hrvata, ali i one koje su činili Hrvati u Domovinskom ratu, Vesne Teršelić nije bilo među uzvanicima. Zapravo, nije ni pozvana.

Šteta što Kolinda Grabar Kitarović nije razumjela da će takvi potezi govoriti više od odlično pripremljenog inauguracijskog govora. Šteta što nije razumjela da je se dočekuje pod povećalom, da mora pokazati da je drugačija, da je i izborom uzvanika u prilici promovirati domoljublje koje nije 'desnica na srcu', ili 'za dom spremni' na utakmici. Da je ona u prilici biti promotorica hrvatstva u kojem se ni hrvatski ratni zločini neće spremati pod tepih ili umanjivati, ili puštati zaboravu.

Željka Markić iz udruge U ime obitelji ponosno je pozirala - zašto ne - ali gdje su bile aktivistice iz ženskih udruga? Jesu li pozvani aktivisti iz udruga za prava homoseksualaca? Ako se držalo do ostvarenja poruka izrečenih u govoru, morali su biti pozvani.

Zašto je Zdravko Mamić dovoljno ugledan da bude uzvanik na predsjedničkoj inauguraciji? Je li on potvrda da može bilo tko uplatiti donaciju i tako dobiti ulaznicu na Markov trg? Čovjek koji tek tako psuje majku svima koji ga se usude išta pitati o načinu na koji vodi Dinamo.

Zašto je bio pozvan Velimir Bujanec? Zvijezda lokalnih TV postaja, neovisno o tome što je bio upleten u priču s kokainom i prostitutkama, redovno ugošćuje političare, uglavnom HDZ-a, a na proteklim je izborima značajno agitirao za Kolindu Grabar Kitarović i neštedimice napadao njezine protivnike: nema što nije izvukao Milanu Kujndžiću a Ivi Josipoviću pokušao je pakirati – Šešelja. Što je on reprezentirao na Markovu trgu? U kojem je segmentu 'uglednika' on pozvan?

Možda bismo kao podsjetnik na Franju Tuđmana ovaj segment uzvanika mogli nazvati: mutikaše i smutljivci.

Šteta što Kolinda Grabar Kitarović nije uspjela postati predsjednica bez svih tih mutikaša i smutljivaca. Pa ih je sada pokorno morala i pokazati na Markovu trgu.

Je li ih trebalo skrivati? Ili ipak pokazati? Ovako, obasjane suncem, nasuprot odličnom predsjedničkom govoru.

Svi su ti mutikaše i smutljivci bili zapravo podsjetnik na surovu hrvatsku stvarnost, da i poslije lijepog govora ostaju Mamići, Merčepi i Bujanci. Da osim odlučnog i pozitivnog pogleda prve hrvatske predsjednice usmjerenog u budućnost ostaje tu još mnogo toga neraščišćenog.

Krivicom onih kojima se klicalo, ali i krivicom onih kojima se zviždalo. Koliko propuštenih prilika za sređivanje hrvatske liste uglednika.