Odluka da se pokojni poljski predsjednik Lech Kaczyinski i njegova supruga pokopaju u kripti Wawelske katedrale u Krakovu, mjestu rezerviranom za poljske kraljeve, heroje i pjesnike, oštro je podijelila Poljake nekoliko dana prije pogreba
Krakovski nadbiskup kardinal Stanislaw Dziwisz objavio je u utorak navečer da će Lech Kaczyinski i njegova supruga Maria biti pokopani na Wawelu na zahtjev njegova brata Jaroslawa i ostalih članova obitelji.
'Odluka da ga se pokopa na Wawelu je prenagla i preemotivna. Nije prilično zahtijevati da se nakon smrti Lecha Kaczyinskog izjednači s, primjerice, Jozefom Pilsudskim, ocem poljske neovisnosti i moderne poljske države... Takva će odluka zasigurno podijeliti Poljake', piše u uvodniku na naslovnici Gazete Wyborcze u srijedu.
U utorak navečer petstotinjak ljudi organiziralo je bučan prosvjed u Krakovu protiv izabranog mjesta pogreba, noseći transparente na kojima je pisalo: 'Ne Krakov, Ne Wawel', 'Ostani u Varšavi' i 'Jeste li sigurni da jednak kraljevima?'
Ostali su osnovali prosvjedne skupine na internetskim društvenim skupinama. Tako je do srijede ujutro skupina na Facebooku pod nazivom 'Ne pokopu Kaczyinskog na Wawelu' imala 26.000 članova, a 5000 pristaša bilo je u skupini ironična naziva 'I ja želim biti pokopan na Wawelu'.
Ovi prosvjedi prvi su znaci pucanja u iskazivanju nacionalnog jedinstva nakon zrakoplovne nesreće u kojoj su poginuli
predsjednički par, cijeli vojni i dio političkog vrha. Lech Kaczynski, predsjednik od 2005. godine, bio je polarizirajuća figura, čija je podrška neposredno prije smrti pala na jedva 20 posto i očekivalo se da će glatko izgubiti predsjedničke izbore koji su trebali biti održani najesen, a ovako će silom prilika biti sredinom lipnja.
Za svoje konzervativne pobornike, Kaczynski je bio domoljub i čovjek dubokih moralnih i vjerskih uvjerenja. Za liberale, bio je uskogrudan reakcionar, u raskoraku s modernom Poljskom.
Wawel je velika utvrda u Krakovu, na obali rijeke Visle, u kojoj se nalazi kraljevski dvorac i katedrala. Bila je središte političke moći u Poljskoj od 10. stoljeća pa sve do samoga kraja 16. stoljeća kada je prijestolnica postala Varšava. Doslovce svi poljski kraljevi i kraljice krunjeni su u Wawelskoj katedrali, a njih 18 pokopano je u njezinoj kripti.
Tamo su i posljednji ostaci nekih od najznačnijih figura u poljskoj povijesti, poput Pilsudskog, legendarnog vojnog zapovjednika Tadeusza Kosciuszkog, vođe poljskog pokreta otpora i šefa vlade u izbjeglištvu u vrijeme nacističke okupacije Wladyslawa Sikorskog ili nacionalnog pjesnika Adama Mickiewicza. U toj je katedrali svoju mladu misu održao Karol Wojtyla, kasnije krakovski nadbiskup i papa Ivan Pavao II.