Nisam bio među onima koji su na prvu loptu zamahnuli volejom prema šupljoj mreži vratara Milanovića kad je najavio svoj obilazak američkih IT-divova. Činilo mi se od početka (a i dalje sam tog stava) kako je potencijalno korisnije da takve financijske i poslovne zvijeri - koje naš ukupan vanjski i unutarnji dug mogu smazati za doručak - na Hrvatsku upozori premijer, nego da se ovdašnji stručnjaci i dalje sami grče oko ostvarivanja inicijalnih kontakata. Razina na kojoj se dočekuje jednog premijera, kakav bio da bio, ipak je znatno viša od razine do koje može samostalno, već u prvom pokušaju, doprijeti bilo koji hrvatski poslovnjak ili informatički genijalac.

I da, jako su mi pošli na živac domaći stručnjaci koji su po medijima i portalskim komentarima odmah krenuli sprdati se, tumačiti kamo uopće nije trebalo ići a kamo zapravo jest, nevješto krijući da bi sami sebi spremno odgrizli prepucij, samo da mogu neslužbeno poviriti tamo gdje je službeno otišao premijer, taj antipatični frajer koji će možda - jako možda, ali možda ipak! - i njima posredno nabaciti kakav poslić.

A onda sam dobio šamar.

Vidio sam, naime kako je premijer u San Joseu, u sjedištu kompanije Cisco sjedio za napola prepiljenim ovalnim stolom i (wow!) ispred tri ekrana gledao ministra Lalovca kako u Zagrebu sjedi za drugom polovicom tog stola i kratko mu, na podosta tvrđem engleskom, brbljeta neke općenite banalnosti, premda mu je zacijelo u tom trenu imao mnogo toga važnijeg, aktualnijeg i alarmantnijeg za reći.

Napola prepiljen stol i malo sofisticiranija verzija Skypea na tri LCD-monitora, hej, pa da su se toga u Ikei sjetili, gdje bi im bio kraj...

Na stranu sad sva ponižavajuća bezveznost premijerove fasciniranosti idejom i rješenjem koji već godinama normalno funkcioniraju u globaliziranom poslovanju, na stranu i to što njegov PR nešto toliko obično forsiraju u medijima kao čistu inovativnu ludnicu, kao nešto što je premijer osobno izmislio i patentirao. Ono što mene muči jest - logistika.

Naime, da bi premijer Milanović mogao s ministrom financija Lalovcem razmijeniti nekoliko politički trivijalnih rečenica na engleskom, trebalo je cijeli, je li, ivent, temeljito pripremiti. Trebalo je, znači, unaprijed naći stol identičan onome u San Joseu, pa ga precizno uzduž prepiliti napola i namjestiti pred zid. Trebalo je instalirati ona tri LCD-monitora s kamerama visoke razlučivosti, ('Štef, di su mi produžni kabeli, vraktimater!'), trebalo je ministra u najranjivijem resoru dići s radnog mjesta i dovesti na odavna pomno pripremljenu lokaciju i trebalo ga je odvesti nazad na posao nakon što, po prvi put u životu, sa Zoranom Milanovićem proćaska nešto bezveze na engleskom. I trebalo je sve to (a pretpostavljam da sam sad pobrojao tek djelić trebovanja) - što? - platiti. Čijim novcem? Triput pogađajte.

Raspisali su se mediji zadnjih (tje)dana o tom premijerovom otkrivanju Amerike i uredno spominjali kako s njime idu i ministri Varga i Mornar, neznano zašto baš oni. Nisu lagali, ali tek se poslije snimke polovičnih ovalnih stolova objavilo kako je na tu western-avanturu zapravo krenula šesnaestočlana ekipa najodvažnijih, plus osiguranje i ino prateće osoblje (sineka ne računamo, njemu je tata platil iz svoga žepa). Šesnaestero njih, dakle, sa službenim je titulama i plaćenim smještajem te dnevnicama, poletjelo do pacifičke obale zato da bi, kako dosad stvari stoje, Hrvati u domovini mogli vidjeti čemu je nalik uzduž prepiljeni ovalni stol s proporcionalnom rupom u sredini i čuti koliko vještije premijer barata banalnim engleskim od svoga ministra financija koji će nas uskoro poći dodatno zaduživati u istoj toj Americi, samo na Istočnoj obali.

Njih šesnaestero skladno se, skoro savršeno, aritmetički rimuje sa 16,2 milijuna kuna što ih je lani Hrvatska za softverske i hardverske usluge platila istim američkim firmama koje oni sad obilaze i ovdašnjim biračima nude iluziju skore pretvorbe Gackog polja u Informacko, u stvaranje Googlospića, Siličkog Petrovog Sela i HPerušića, a Like u Lajk da ni ne spominjem (na ovu zadnju pretvorbu, usput, već postoji copyright ličkih genijalaca koji su je se prvi sjetili).

Sve do srijede mislio sam da je ova američka turnejica drugo uistinu pravo državničko putovanje u mandatu premijera Milanovića (prvo je bilo ono nenadano i naglo u Mostar, ove veljače, ma što tko od vas mislio o tome) ali nakon sveprisutnog snimka njegove konverzacije s ministrom Lalovcem sve mi se nekako čini da će najžešći IT-prodor Lika i Hrvatska nakon svega ostvariti jedino izvozom rezane bukove građe za izradu polovica ovalnih stolova.