Četverogodišnji ugovor koji je s Dinamom potpisao Zagrebački holding u kolovozu 2006. pod lupom je policijskih istražitelja koji, po nalogu DORH-a, češljaju papire u gradskoj megatvrtki.

U ime Holdinga ugovor je u kolovozu 2006. potpisao tadašnji predsjednik Uprave Slobodan Ljubičić, a s druge strane paraf je stavio direktor Dinama Damir Vrbanović.

Ugovorne strane usuglasile su se tada da će vrijednost ugovora svake godine precizirati dodacima osnovnom ugovoru. Vrijednost ugovora nešto kasnije postavljena je na milijun eura, odnosno 7,5 milijuna kuna godišnje.

Godinu dana kasnije, potpisan je drugi dodatak ugovoru, ponovno na godinu dana i ponovno na 7,5 milijuna kuna. Treći dodatak uslijedio je u ljeto 2008., a ovaj put radilo se o obavezi Holdinga za dvogodišnje razdoblje, zaključno sa 2. kolovozom 2010. godine.

U pitanju je bio iznos od 15 milijuna kuna. Njegovi potpisnici, Ljubičić i Vrbanović zacementirali su ga člankom 3. dodatka ugovora u kojem stoji: 'Stranke se odriču prava pobijanja ovog aneksa osnovnom ugovoru iz bilo kojeg razloga.'

Za dani novac na Maksimiru su se oglašavali monopolisti na tržištu: Robni terminali, Zagrebački velesajam, Gradska plinara i sam Holding, čiji je logo i krasio dresove modrih.

Prve tri godine isplaćeno je uredno, a nakon potpisivanja trećeg dodatka ugovora, dolazi do promjene na čelu Holdinga i Ljubičića zamjenjuje Ivo Čović koji odlučuje raskinuti ugovor.

Stvar završava na sudu, Dinamo potražuje zadnju ratu od 7,5 milijuna kuna i u rujnu 2011. dobiva spor, ali Čović se žali na Visokom trgovačkom sudu gdje slučaj stoji sve do listopada 2013., kada Ljubičić, koji se u međuvremenu vratio na čelo Holdinga, Dinamu u izvansudskoj nagodbi odlučuje isplatiti 15 milijuna kuna u šest rata.

Zašto su pristali na izvansudsku nagodbu iako je spor bio u tijeku, u ZGH-u navode kako su prije njezina sklapanja 'zatražena dva odvjetnička mišljenja te mišljenje pravne službe ZGH-a. Jednoglasno je bilo zaključeno da će spor u konačnici biti izgubljen te se tim potezom nastojao ublažiti negativan učinak izuzetno visokih kamata koje su tekle. Ovu odluku smatramo potpuno opravdanom budući da je ZGH izgubio spor u prvostupanjskom postupku.'

Upitani zbog čega su uopće potpisali ugovor s Dinamom budući da su tvrtke koje su se oglašavale, kao i sam Holding monopolist na tržištu Odnosa s javnošću, te tvrtke odgovaraju:

'Takve ugovore i danas sklapaju sve državne tvrtke – HEP, Dalekovod, INA - s obzirom na to da klubovi koji su sponzorirani, a ne samo NK Dinamo, nastupaju u međunarodnim utakmicama, na međunarodnom tržištu pa je reklamiranje kompanije kroz vrhunski sport i stvar prestiža u poslovanju.'

Josip Kregar, koji je u vrijeme Čovićeve vladavine u ZGH-u bio član Nadzornog odbora, kaže kako je sklopljeni ugovor bio tipičan primjer rasipanja novca te da je NO sugerirao da se rade uštede.

'Mi nismo tražili raskidanje ugovora niti smo za takve stvari imali ovlasti. Naše sugestije namijenjene Upravi išle su u smjeru da se rade uštede', kazao je Kregar.

Ivo Čović, predsjednik Uprave Holdinga i Vlasta Pavić, članica Uprave iz njegova mandata zadužena za pravne poslove, nisu bili voljni komentirati najnovije događaje u ZGH-u, ali ni razloge zašto su odlučili raskinuti ugovore.

Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik, komentirajući predistražne radnje, sasvim očekivano stao je na Ljubičićevu stranu kazavši kako 'točno zna što je napravio on, a što Čović' dodajući kako su Grad i Uskok na istome tragu te kako imaju nultu stopu tolerancije za sve nepodopštine.