Dakle pravomoćnom presudom status Zdravka Mamića se promijenio i u Bosni i Hercegovini jer Hrvatska s tom zemljom ima sporazum o međusobnom priznanju i izvršenju stranih sudskih odluka u krivičnim stvarima, tako da služenje kazne najvjerojatnije neće moći izbjeći. Uostalom, u utorak je i sam najavio da će zatvorsku kaznu, ako je bude služio, a očito se nada da je još uvijek može izbjeći, služiti u Bosni i Hercegovini. Mamić je već pokušao zamutiti vodu optužbama da je osobno davao mito sucima koji su mu sudili, kao i predsjedniku Vrhovnog suda.

Prvo što predstoji u slučaju Zdravka Mamića to je da hrvatsko Ministarstvo pravosuđa i uprave, na zahtjev nadležnog suda za izvršavanje kazne, a to je u ovom slučaju Županijski sud u Osijeku, od BiH zatraži preuzimanje izvršenja kaznene presude.

No u toj proceduri postoje mnoge zamke, čemu nas uče prijašnji slučajevi u kojima su kazne bile umanjivane s obje strane. Recimo, osječki poduzetnik Drago Tadić, koji je u Hrvatskoj bio pravomoćno osuđen na dvije godine zatvora zbog pokušaja podmićivanja sudaca Vrhovnog suda u slučaju 'Glavaš', nakon što je Bosna i Hercegovina preuzela slučaj izvukao se tek s novčanom kaznom.

Odvjetnik i izvanredni profesor Damir Primorac, koji predaje u BiH i Hrvatskoj, za tportal je kazao da je točno to da je bilo slučajeva u kojima je smanjena kazna, unatoč tome što je Hrvatska u svojim molbama uvjetovala i izričito navodila kako neće pristati na to da se izvršenje njezine kaznene presude provede zamjenom kazne zatvora plaćanjem novčane kazne.

'Međutim, prema mojim saznanjima, i dalje je različita praksa oko tog pitanja u Bosni i Hercegovini. Problem za Hrvatsku može biti to ako nadležni sudovi u Bosni i Hercegovini osuđeniku izreknu kaznu zatvora u trajanju do jedne godine, a potom je na zahtjev osuđenika zamijene novčanom kaznom, koju osuđenik odmah i plati. U takvoj situaciji Bosna i Hercegovina izvješćivala je Republiku Hrvatsku da je izvršena kaznena sankcija, a nadležni sudovi u Republici Hrvatskoj nakon toga donosili su rješenje o obustavi izvršavanja kazne zatvora', kazao je Primorac, dodavši da je, koliko mu je poznato, bilo i slučajeva da Hrvatska nije davala suglasnost za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom. Nakon što preda slučaj u ruke sudova Bosne i Hercegovine Hrvatska gubi kontrolu nad njim i morat će prihvatiti svaku odluku koja bude donesena.

U slučaju Zdravka Mamića, ili bilo kojem drugom, sud u BiH može i drastično smanjiti zatvorsku kaznu, ali teško je očekivati da bi presuda mogla biti smanjena do novčane jer se ipak radi o kazni od 6,5 godina zatvora, što nije malo.

Konkretna procedura postupanja u Bosni i Hercegovini je sljedeća. Kako nam je objasnio Primorac, zamolba s popratnom dokumentacijom dostavlja se Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine te se prosljeđuje federalnom Ministarstvu pravde, a ono na kraju nadležnom sudu prema zadnjem mjestu prebivališta osuđene osobe. Taj nadležni sud odlučuje o molbi za priznanje i izvršenje kaznene presude u izvanraspravnom vijeću sastavljenom od troje sudaca, na koju se pozivaju tužitelj, osuđenik i njegov branitelj. Ako sud udovolji molbi, donosi presudu, s time da je sud vezan činjeničnim stanjem (dakle objektivnom i subjektivnom stranom predmetnog kaznenog djela) utvrđenim u presudi Županijskog suda u Osijeku te će u izreku svoje presude unijeti potpunu izreku presude suda iz Hrvatske i izreći sankciju prema kaznenom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, navodi Primorac. Protiv te presude tužitelj, osuđenik i njegov branitelj imaju pravo izjaviti žalbu, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

'Pri tome je važno naglasiti kako nadležni sud Bosne i Hercegovine ne može izreći težu kaznu od one koju je izrekao strani sud, u ovom slučaju Županijski sud u Osijeku. Isto tako, sukladno Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima Bosne i Hercegovine propisano je kako je za odlučivanje o osuđenikovu zahtjevu za obnovu kaznenog postupka isključivo nadležna država izricanja kazne (dakle Hrvatska) dok povodom osuđenikova zahtjeva za ublažavanjem kazne i pomilovanjem mogu odlučivati obje države', objasnio je naš sugovornik.

U javnosti se također spekuliralo mogućnošću da djelo za koje je Mamić osuđen u Hrvatskoj uopće nije kazneno djelo u Bosni i Hercegovini te da bi na taj način mogao izbjeći odsluženje kazne. Takvo mišljenje temelji se na odluci Suda Bosne i Hercegovine kojom je odbio zahtjev Hrvatske za izručenjem Mamića 's obzirom na to da kazneno djelo za koje je optužen u Hrvatskoj nije propisano kao kazneno djelo u BiH'. U takvoj situaciji, objašnjava Primorac, ako Bosna i Hercegovina odluči ne izvršiti stranu kaznenu presudu, o tome obavještava Hrvatsku.

'Ako se to dogodi, u Hrvatskoj ostaje na snazi pravomoćna osuđujuća presuda kojom je izrečena kazna zatvora, raspisana tjeralica te izdan europski uhidbeni nalog za slučaj da se osuđenik slučajno zatekne u jednoj od država članica Europske unije, što znači da je osuđenik siguran jedino u Bosni i Hercegovini (jer je Bosna i Hercegovina odbila izručenje, op.a.), a ako se zatekne u nekoj od drugih država, može biti izručen Hrvatskoj', kaže nam Primorac. U toj hipotetskoj situaciji u zatvor ne bi išao, ali bi bio osuđen na život u BiH.

Stručnjak je dodao i to da se mnogi osuđenici pogrešno nadaju da im njihov problem može riješiti protek vremena i nastup zastare izvršenja kazne, što je samo lažna nada jer npr. ako je netko osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina i šest mjeseci, zastara nastupa tek protekom 20 godina od pravomoćne presude.

A mora li Hrvatska uopće tražiti izvršenje presude?

Primorac kaže da nema nikakve logike u tome da Hrvatska ne zatraži takvo izvršenje jer je ovo status koji joj ne odgovara - ako postoji pravomoćna presuda, osuđenik se nije pojavio na odsluženju kazne, a BiH ga ne izručuje, onda se postavlja pitanje svrhe takve pravomoćne presude.