Sead Kukuruzović nestao je 17. ožujka 2011. godine, a njegovo tijelo pronađeno je četiri mjeseca kasnije. No ono što je šokantno jest to da nitko to nije javio obitelji niti je provjerio tko je nesretni muškarac. Napravljena je obdukcija, izuzet DNK i tu je sve stalo
Sead Kukuruzović nestao je 17. ožujka 2011. godine, a njegovo tijelo pronađeno je četiri mjeseca kasnije. No ono što je šokantno jest to da nitko to nije javio obitelji niti je provjerio tko je nesretni muškarac. Napravljena je obdukcija, izuzet DNK i tu je sve stalo.
Kriminalist Željko Cvrtila za 24sata je komentirao kako je ovo čudan slučaj.
"Čudno da to nisu napravili. To vam je suradnja između policije i sudske medicine. Kad se pronađe N.N. (Netko Nepoznat) tijelo, onda se ide na identifikaciju. Da bi se moglo identificirati, policija u svojim bazama podataka traži sve osobe čiji je nestanak prijavljen. Sukladno tome se daju podaci sudskoj medicini da pokuša izvršiti identifikaciju tijela. To mogu biti otisci ako se mogu napraviti, ako tijelo nije raspadnuto. To mogu biti zubala, kod zubara se izvade kartoni da se odradi identifikacija i može biti DNK. Prije 13 godina DNK je bio daleko funkcionalan i čudno je da to nitko nije odradio.
Trebali su uzeti uzorke od obitelji i usporediti. To je čudno, tu u svakom slučaju postoje propusti, sad, tko je točno propustio i nije to odradio, to treba vidjeti. S druge strane, pitanje je i u kakvoj odjeći je pronađen, ima li tetovaže, nakit, neke druge karakteristike na tijelu, lomovi kostiju, sve se to koristi za identifikaciju. Čudno da nije nitko išao napraviti identifikaciju, to je veliki propust", govori Cvrtila.
vezane vijesti
Zašto su tijelo držali tako dugo?
"Čudno je da su držali tijelo toliko dugo u hladnjači, to njih treba pitati. Trebali su uzeti sve karakteristike za identifikaciju, zašto su držali tijelo toliko dugo, to ne znam", kazao je Cvrtila.
Sestra nestalog Seada Alma Smojver na svom Facebook profilu opisala je kakvu agoniju je prolazila obitelj.
"Prije 8 dana pronađen je moj brat. Danas smo ga pokopali. Da, priči je došao kraj, jednim dijelom. Ja se ne osjećam kao da je kraj jer je priča o njegovom pronalasku apsolutno nevjerojatna, bezumna, i potpuno suluda: Naime, pronađen je 25.7.2011. godine u rijeci Savi kod mosta na Sajmišnoj cesti kod Mičevca, zapleten u nekakve stupove ili žice kod mosta, našli su ga radnici koji su tih dana valjda nešto radili na tom istom mostu. Potom su zvali policiju, policija ga je odnijela na Zavod za sudsku medicinu gdje su 26.7. napravili obdukciju, po svemu sudeći izvadili DNK i potom leš u stanju raspadanja, tzv. saponifikacije i potpuno bez mogućnosti fizičkog raspoznavanja, strpali u svoj frižider. Gdje će moj brat ostati narednih 13 godina.
Trinaest godina ćemo se mi svaki dan pitati gdje je naš brat i sin, ujak i stric, posjećivati psihijatre, piti tablete, tugovati u osami, pomiriti se sa sudbinom, buljiti u prolaznike koji te podsjete na njega, plakati dok gledaš filmiće na kojima brejka, čeznuti da je tu da ti vidi djecu i da ih poduči nekoj dobroj plesnoj fori... Uglavnom, trinaest godina agonije. U kojoj moj brat leži cijelo to vrijeme na, bubam, kilometar zračne linije na Šalati" napisala je Seadova sestra Alma.
Identificiran nakon EU projekta
Naposljetku, Seada su identificirali pomoću DNK zato što je EU pokrenula projekt formiranja kartoteke nestalih osoba na području država članica pa je policajac nazvao Seadovu obitelj i pitao bi li htjeli i Seada uvesti u kartoteku. Nakon 13 godina njegovo je tijelo pronađeno u bolnici na Šalati.
