Emisiju "U mreži Prvog" na HR-u gosti Marinko Ogorec i Gordan Akrap otvorili isticanjem važnosti vojne pomoći Ukrajini. Rekli su kako će se pomoć dodatno intezivirati.

- Mislim da je podrška i više nego konkretna. Ovaj sastanak je uvod za sastanak u Vilniusu. To je stvaranje određene platforme i definiranje stavova. Vjerujem da će to biti vrlo konkretno, jer je ovo ipak operativni sastanak, rekao je Marinko Ogorec.

Gordan Akrap istaknuo je kako se jedino uspješnom ofenzivom može prisiliti Rusiju da sjedne za pregovarački stol.

- To je nužna opcija, koja jedina može dovesti do situacije da se Rusiju prisili da sjedne za pregovarački stol, ali ne s ovim iluzijama da se mora prihvatiti nezakonita aneksija četiri dijela ukrajinske pokrajine u ruski državni teritorij, rekao je.

Ustvrdio je kako za dobru poziciju za pregovaračkim stolom, Ukrajina mora osloboditi barem ona područja koja su okupirana nakon 2022.

- Prema tome, bez pobjede na terenu i bez snažnih aktivnosti oslobađanja u najmanju ruku, područja koja su okupirana nakon ruske agresije. Teško je očekivati da Rusija sjesti za stol da razgovara ozbiljno o mirovnim uvjetima i procesima, dodao je.

Akrap je rekao kako Ukrajinci nisu pokrenuli niti 10 posto svojih udarnih postrojbi.

- Rusi su angažirali 60-70 posto svojih najelitnijih postrojbi kako bi pokušali spriječiti proboj Ukrajinaca prema Melitopolju ili Mariupolju, kazao je.

Ogorec je ustvrdio kako je ovo najvažnija bitka cijelog rata, ali da će pravi odnos snaga biti vidljiv tek nakon nekoliko mjeseci.

- Prije svega ovu operaciju treba gledati sa strateškog aspekta. S tog aspekta možemo reći da se, po svemu sudeći, radi o ključnoj bitki cijelog ukrajinskog rata. Kada se ona završi, pitanje će biti kakav će biti odnos snaga i razvoj događaja? Ne očekujem da će završetkom ove ofenzive, završiti rat, ali rezultati ove bitke će u velikoj mjeri opredijeliti ratne napore. Nisam siguran da bi ofenziva mogla trajati mjesecima. Troše se ljudi i materijali, rekao je

Oba stručnjaka smatraju kako predsjednik Bjelorusije, Aleksandar Lukašenko nema pravu moć, te da je Bjelorusija Putinov vazal. Također ustvrdili su kako Lukašenko nema pristup kodovima za nuklearno oružje iako ne bi oklijevao upotrijebiti ga.

- Kada govorimo o Bjelorusiji, ona je apsolutni saveznik Rusije. Bolje rečeno, ona je u savezničkim kliještima. Lukašenko bez Putina ne bi preživio niti tjedan dana. Razmještanje taktičkog nuklearnog oružja je više politički pritisak na Zapad nego što ima neke razloge i svrhe, rekao je Ogorec.

- Ne može on to upotrijebiti. Neće on imati nikad niti dio kontrole nad tim oružjem, kontrola će biti potpuno u ruskim rukama. Bjelorusija je potpuni vazal. Problem Bjelorusije su partizanski pokreti i aktivnosti kojima je usporena ruska agresija. Lukašenko treba birati hoće li otići sada ili uskoro, nadovezao se Akrap.

Akrap je dodao kako uopće ne treba sumnjati u nastavak poljske vojne pomoći Ukrajini.

- Poljska s druge strane ima svoja iskustva s Rusijom i uopće ne treba razmišljati o tome hoće li Poljska davati snažnu potporu ukrajinskom približavanju NATO savezu. Rusija se počela snažno oslanjati na Iran. Omogućila mu je da ubrza postupak proizvodnje nuklearnog oružja. Budite sigurni da će Izrael znati naći način kako reagirati na te stvari, nastavio je.

Ogorec je ustvrdio kako vrijeme radi za obe strane, ali na drugačiji način.

- Vrijeme radi i za jedne i za druge. Ukrajinci će dobivati sve bolje i sve kvalitetnije oružje, onda u tom segmentu vrijeme radi za njih. Što se Rusije tiče, kako Ukrajina napreduje i gubi svoje potencijale, tako oni očekuju da će se Zapad zamoriti od pomaganja Ukrajini, rekao je. Kada se radi o zapadnim zrakoplovima, Ogorec je skeptičan prema njihovoj trenutnoj upotrebljivosti, te je istanuo mogućnost eskalacije.

- Što se tiče samih zrakoplova, oni su samo alat u svemu ovome. Nisam siguran da bi taj alat Ukrajincima išta značio. Da bi vi osposobili posade zrakoplove, trebate godinu do dvije dana najmanje. Jedina opcija bi bila da ako bi Zapad sada dao zrakoplove Ukrajini, u njima bi morali sjediti zapadni piloti, a na aerodromima zapadno osoblje. To bi imalo sasvim drugačiju konotaciju, dodao je.

Naglasio je kako postoje prilično agresivni tonovi u Poljskoj i nekim baltičim zemljama koji pozivaju na direktno uključenje zapadnih vojnih formacija.

- U svakom sukobu uvijek postoji mogućnost eskalacije. Vidimo čudne, čak i opasne tonove iz Poljske i nekih pribaltičkih zemalja gdje se traži da se aktiviraju njihovi vojni efektivi u ukrajinskom ratu. Ako bi se poljske i pribaltičke snage vojno uključile, to bi značilo početak 3. Svjetskog rata, nastavio je.

Ogorec je upozorio kako se ne smije zaboraviti da su Rusi spremni na sve, što su dokazali rušenjem brane Kahovka. - Hoće li druga biti dizanje u zrak nuklearke Zaporižja, koja bi kontaminirala cijelu Ukrajinu, ne treba se igrati s takvim stvarima, zaključio je Ogorec.

Akrap je istaknuo kako ne vjeruje u direktni sukob NATO-a i Rusije.

 - Zna se koja je točka za prelazak praga strpljivosti i tolerancije NATO saveza. Ona je definirana člankom 4 i člankom 5 povelje NATO saveza. Sumnjam da će uopće doći do te situacije, jer rat s NATO savezom Rusija ne može dobiti. Ova vježba Air Defender 23 praktički najveća vježba zračnih snaga u povijesti Europe koja pokazuje Rusiji ne samo obrambene nego i napadačke mogućnosti, oktrio je.

Gosti su se osvrnuli na višetjedni sukob zapovjednika skupine Wagmer, Jevgenija Prigožina i ministra obrane Sergeja Šojgua. Ogorec smatra kako je takvo ponašanje predstava za publiku, dodao je kako prave pukotine unutar ruske vojske nećemo vidjeti čak i ako postoje.

- Ako postoje nekakve napukline, mi ih nećemo vidjeti. Ovo što vidimo, razni diskursi između Prigožina i oružanih snaga Rusije to je predstava za širu publiku. Od toga svega nema ništa. Ruski sustav je tako ustrojen da Prigožin, ukoliko bi se stvarno odmaknuo od onog što mu se kaže, ne bi postojao 24 sata. Ruski oružani sustav je tako ustrojen da to ide od vrha pa na dalje, rekao je. Akrap je ustvrdio kako Rusija nije uspjela s reformom koja je započela u posljednjem desetljeću, Putin zbog toga i velikih gubitaka zapovjednog kadra, nema nikakvog razloga za zadovoljstvo. S obzirom na to koliko je zapovjednika smijenjeno, koliko je zapovjednika postrojbi smijenjeno i koliko je generala, pukovnika i brigadira izgubljeno, teško da Putin može biti zadovoljan. To je onaj problem koji Rusija ima i koji nije mogla riješiti u svojoj transformaciji koju je počela provoditi zadnjih 10-15 godina, zaključio je Ogorec.