Ulišer Usmanov, misteriozni Uzbek sumnjive prošlosti, nadmašio je i Romana Abramoviča, i Olega Deripasku, i Mihaila Prohorova, isplivavši pred mlađom gardom pretvorbenih predatora kao oligarh broj jedan Putinove ere.

Procjenjuje se da je najbogatiji u Rusiji (prema Forbesu, preko 17 milijardi eura), a u Velikoj Britaniji gleda u leđa samo Indijcu Lakshmiju Mittalu. Pritom mu se imetak gotovo udvostručio u zadnjih nekoliko godina – praktički nakon krize koja je potaracala, ili barem uzdrmala određeni broj njegovih parnjaka u zemlji i svijetu.

Zašto je Putin odlikovao oligarha, lika kojeg će vrlo vjerojatno prezirati onaj prosječni Rus koji živi izvan sfere perverznog luksuza, nižih je primanja i obično podržava Putina vjerujući da ga taj štiti od klase nezasitnih tajkuna postsovjetske ere?

Službeni razlog za odlikovanje je dobrotvorna djelatnost 59-godišnjeg Usmanova koji je kroz svoje fondove i 'osobno dobročinstvo' lani navodno potrošio 150,8 milijuna dolara.

Jedna druga statistika istovremeno kaže da krupni kapital bježi iz Rusije zbog nepovjerenja prema tamošnjim vlastima. Kremlj nikako ne uspijeva riješiti problem odljeva stranih investicija: samo ove godine iz dioničkih fondova usmjerenih na rusko tržište povučeno je 1,2 milijarde dolara. Kao jedna od glavnih zamjerki stranih ulagača navodi se 'netransparentno, mutno poslovno okruženje'.

U toj mutnoj vodi Usmanov je postao najveća riba. Neki će reći – i najopasnija, podsjećajući da je još 80-ih odležao šest godina sovjetskog zatvora zbog iznude. Sud u Uzbekistanu 2000. je poništio valjanost te kazne, a Usmanov danas tvrdi da je bio žrtva sovjetske represije.

Ustvari je već tada bio dijelom uzbečke 'zlatne mladeži'. Otac mu je bio glavni tužitelj u Taškentu, a u zatvoru je, prema pisanju brojnih medija, završio skupa sa sinom visokopostavljenog lokalnog KGB-ovca. Nakon izlaska na slobodu, vrlo brzo se dao u biznis.

Kada je prije nekoliko godina Usmanov kupovao udio u golemom ruskom telekomu Megafon, u medijima se pojavila fotka iz ranih 90-ih, na kojoj on i bliski mu poslovni partner Andrej Skoč poziraju u društvu tipova koje se smatralo šefovima 'Solncevskaje brigade', najveće kriminalne organizacije u Rusiji. Autentičnost fotke nije osporena.

Ime i poslovni uspjeh Usmanova često se povezuju i s ruskim tajnim službama, iz čijih se redova na svoj način do Kremlja probio i Vladimir Putin. Pritom Usmanov kao tajkun evoluira. Bazu svog biznisa iz devedesetih godina - industrijski konglomerat Metalloinvest - nadgradio je medijskim imperijem. Posljednjih godina ne samo da je, uz burno negodovanje novinara, postao vlasnik ponajboljeg lista i ponajboljeg informativnog portala u Rusiji (Kommersant i Gazeta.ru, nakon čega su uslijedili otkazi urednicima), nego posjeduje i udjele u kompanijama-vlasnicima glavnih društvenih mreža u Rusiji poput Vkontakte i Odnoklassniki. Ima udio i u vlasništvu nad blog-portalom Live Journal, jednoj od glavnih oporbenih platformi ruskog društva u ovome desetljeću.

No to su sve akvizicije o kojima se u masovnim razmjerima mnogo manje priča negoli o ulaganju u engleski nogometni klub Arsenal. Usmanov, inače, ni tamo nije većinski vlasnik – čini se da ga kontrolni udjeli u zadnje vrijeme toliko ne zanimaju. No opet ima dovoljno da djeluje kao sjena skoro svake sfere društva u novom desetljeću Putinove Rusije.