'Uvijek postoji šansa da se virus dugo zadrži u nečijem organizmu i da se uz prisutnost antitijela, koja ne uspijevaju potpuno eliminirati virus, dogode mutacije, koje će mu onda omogućiti da inficira novu osobu, koja ima antitijela protiv originalnog virusa', rekao je Ban za 24 sata.

'Naša antitijela vjerojatno će uspješno prepoznati ako je riječ o virusu vrlo sličnom onom koji nas je originalno zarazio ili protiv kojeg smo se cijepili.

Međutim, ako promjene uključuju veći broj mutacija, kao što je slučaj s omikronom, onda će se virusi s takvim promjenama zadržati te se mnogo uspješnije širiti cijepljenom populacijom nego originalni soj. To se sada događa s omikron varijantom', objasnio je prof. Ban zbog čega se omikron tako brzo širi i u dobro procijepljenim državama.

'Antitijela koja neutraliziraju virus i sprečavaju da on inficira naše stanice najčešće prepoznaju najispoljeniji dio virusa, takozvani protein šiljka na površini virusa. Ako se pojavi soj virusa s nekoliko promjena u proteinu šiljka, onda će takav soj uspješno inficirati one koji su prethodno preboljeli Covid-19, ili su se cijepili protiv korona virusa koji ima originalne karakteristike spike proteina. Cjepiva, dakle, potiču naša antitijela tako da našem organizmu ‘prezentiraju’ samo protein šiljak od korona virusa, bez ostalih proteina koji bi bili neophodni da bi se virus replicirao i širio', istaknuo je prof. Ban za 24 sata.

Bojan Polić s Medicinskog fakulteta u Rijeci ne očekuje da ćemo imati 'opakiji', još patogeniji virus, ali kaže da, kad se dogodi mutacija koja ima prednosti, kao što su delta i omikron varijanta, koje su infektivnije i bolje zaobilaze imunološki nadzor (poglavito protutijelima), onda takve varijante predstavljaju opasnost i za imunu populaciju - osobe koje su cijepljene i koje su preboljele Covid-19.

'Zato, dokle god postoji velik broj neimunih ljudi u svijetu, možemo očekivati žarišta infekcije i nove mutante virusa koji potencijalno mogu biti opasni i za našu populaciju. Ne postoje posebni obrasci mutacija koji bi se mogli predvidjeti, one se događaju spontano, a bivaju selekcionirane one varijante virusa koje imaju određenu prednost što se tiče infektivnosti i/ili izbjegavanja imunološkog odgovora', zaključuje prof. Polić.

Omikron, objasnio je, vrlo dobro izbjegava kontrolu neutralizacijskim protutijelima jer ima mutacije u epitopima (malim odsječcima S proteina) koje prepoznaju ta ista protutijela. To mu omogućuje infekciju većeg broja naših stanica u startu. Kako se radi o brzoreplicirajućem RNA virusu, koji u 24 sata može udeseterostručiti startni broj kopija virusa, to predstavlja velik izazov našem imunološkom sustavu pri uspostavljanju kontrole. Zato je, ističe, potrebna treća doza (booster) cjepiva kako bismo koncentraciju neutralizirajućih protutijela podignuli na najvišu moguću razinu.