'Ono što mi je profesionalno najdraže, a i osobno me čini sretnom jest oporavak pacijenta. Tu prvenstveno mislim na one koji završe u jedinici intenzivnog liječenja na Neurokirurgiji zbog teških ozljeda mozga. To su uglavnom mladi ljudi kojima se život drastično promijeni u svega nekoliko sekundi. Oni od mladića i djevojaka punih zdravlja i životne energije postaju teški invalidi ili najteži bolesnici koje ni najmodernija tehnologija i medicina ne mogu spasiti od smrti. Uz povećanu skrb liječnika, medicinske sestre iz minute u minutu bdiju uz takve pacijente. Često su minute granica između života i smrti.

Stoga smo najsretniji kad nam takvi pri otpustu stisnu ruku i veselo se nasmiju. Primjerice, imali smo pacijenta s teškom traumatskom ozljedom mozga koji je bez svijesti strojno ventiliran više od 70 dana. Prvi znak, nakon 80 dana u intenzivnoj koji nam je pobudio nadu da nas razumije, bilo je podizanje obrve. Međutim, nismo bili sigurni radi li se o refleksu ili svjesnom pokušaju. Nakon nekoliko dana na poziv je počeo otvarati oči i pokazivati znakove svjesnosti. Kada smo ga 109. dan liječenja premjestili na odjel, bio je sretan i nagradio nas osmijehom', započinje svoju priču Mirjana Meštrović, magistra sestrinstva, glavna sestra Odjela za anesteziologiju i intenzivno liječenje neurokirurških bolesnika Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje KBC-a Zagreb.

'Volim svoj posao'

Iako je završila Srednju medicinsku školu, nije se nadala da će po završetku završiti upravo na odjelu intenzivne njege.

'Ovo mi je prvo radno mjesto. Naime, 1988. kada sam završila srednju školu bio je raspisan natječaj, predala sam svu dokumentaciju i dobila posao u jedinici intenzivnog liječenja. Prvi put sam se susrela s neurokirurškim bolesnicima i visoko tehnološki opremljenom jedinicom intenzivnog liječenja. Tada sam prvi put vidjela respirator i druge medicinske rekvizite kojima se mjere ključne vitalne funkcije kod pacijenata. Početni doživljaj radnog mjesta bio je veliki šok, strah od nepoznatog. Međutim, vrlo brzo sam strah od nepoznatog pretvorila u izazov i gotovo svakodnevno upijala nova znanja i vještine. Pritom su je od presudne važnosti bila dobra i poticajna sredina: slaganje i dobar odnos s kolegama te usklađen i efikasan timski rad. Probleme koji se nameću sagledavamo iz više stajališta, razmjenjujemo mišljenja i izvlačimo najbolje zaključke', prisjeća se Meštrović.

Osim skladnog radnog kolektiva za kvalitetno obavljanje posla važna je i obiteljska situacija. 'Uvijek nekako uskladite posao s obitelji. Ako volite svoj posao, uvijek nađete načina kako dati maksimum na poslu i pritom ne zakinuti obitelj. Iako postoje situacije kad nekoga neminovno morate zakinuti: sebe, obitelj ili nekog drugog, no, kao i na poslu i u obitelji je važna dobra organizacija. Tako nitko neće biti na gubitku i stvari će funkcionirati', smatra ova simpatična glavna medicinska sestra.

Privlačila ju je tehnička škola

Na pitanje kako se uopće odlučila za ovo stresno, fizički, psihički i emocionalno zahtjevno zanimanje, sestra Meštrović priznaje kako nije oduvijek željela upisati medicinsku školu, ali je danas sretna upravo zbog tog izbora.

'Većina mladih sa svojih 14 godina nema viziju što bi točno željeli raditi u budućnosti i koju srednju školu upisati pa tako nisam ni ja bila sigurna što točno želim. Srednja medicinska škola nije bila moj prvi izbor već drugi. Više su me zanimale tehničke škole, elektrotehnika mi je bila zanimljiva. Međutim, ipak sam se prijavila samo za medicinsku školu, prošla prijemni ispit i pisala srednju medicinsku školu u Zaboku, tadašnjem područnom odjeljenju srednje medicinske škole iz Mlinarske. Od tada sam taj posao, poziv zavoljela, jednostavno mi se uvukao pod kožu', prisjeća se Meštrović.

Ističe kako posao na intenzivnoj njezi zahtijeva stalo usavršavanje i usvajanje novih znanja i vještina. 'Studij sestrinstva pohađala sam  kao redovni student i tada mi je bilo naporno svakodnevno putovati na predavanja, vježbe, raditi u intenzivnoj i učiti. To je bio izuzetno naporan period u mom životu. No zato je sada puno lakše nego na početku karijere učiti uz posao. Danas možemo pretraživati baze podataka, a također s obzirom na sveučilišnu razinu obrazovanja medicinskih sestra u Hrvatskoj, moći ćemo provoditi vlastita znanstvena istraživanja iz zdravstvene njege bolesnika', otkriva nam.

Komunikacija s pacijentima i njihovim obiteljima vrlo je važna

Kad su emocije u pitanju, njih je ovoj medicinskoj sestri teško isključiti bez obzira na godine iskustva i sve profesionalne uzuse. Upravo to, zaključujemo, govori da usprkos tome što joj je posao stresan i što je izložena teškim, često smrtnim slučajevima, nije prestala ljudski reagirati na tuđu tragediju.

'Sjećam se jednog dječaka koji je stradao kao pješak u naletu automobila. Nesreća se dogodila jednog prosinca, a dječak je zadobio tešku traumatsku ozljedu mozga nespojivu s preživljavanjem. Ubrzo je preminuo. Trenutak kada su se roditelji opraštali od njega bio mi je jedan od najtežih događaja u karijeri', otkriva naša sugovornica.

Meštrović smatra kako je status medicinskih sestara danas puno bolji nego nekoć kad je započinjala svoju karijeru. No, ističe, ima tu još puno prostora za unapređenje. S njom se slažu i studenti sestrinstva Zdravstveno veleučilišta u Zagrebu.

'Ako govorimo o statusu medicinskih sestara u Hrvatskoj, pozvala bih se na istraživanje koje je provela kolegica Snježana Čukljek sa studentima Zdravstvenog veleučilišta. Rezultati su pokazali kako čak 47 posto studenata treće godine sestrinstva smatra kako sestrinstvo još nije cijenjena profesija u Hrvatskoj', naglašava glavna medicinska sestra odjela.

Neprestano na usluzi pacijentima

Osim što je na funkciji glavne medicinske sestre Odjela Meštrović, ujedno je i vanjska suradnica Zdravstvenog veleučilišta s kojeg studenti sestrinstva dolaze na vježbe.

'Tijekom vježbi nastojim studentima ukazati na važnost holističkog pristupa svakom pojedincu, približiti im pacijenta, kako bi ga osjetili i doživjeli kao jedinstvenu osobu sa svim njegovim potrebama. Nažalost, u današnje vrijeme, gubi se duh zajedništva, stoga je vrlo važno da shvate da dobar tim, zajedništvo i dobra komunikacija unutar tima znače uspjeh. U jedinicu intenzivnog liječenja dolaze jako kritični i teško bolesni pacijenti, ali i njihove obitelji. Stoga je vrlo bitna komunikacija, način na koji komuniciramo. Moraju znati naučiti slušati, pokazati empatiju i biti profesionalci u svom području rada, jer nas pacijenti i njihove obitelji doživljavaju prema načinu na koji komuniciramo s njima', upozorava.

Posao medicinskih sestara ne samo u jedinicama intenzivnog liječenja nego i na drugim odjelima iziskuje edukaciju novih djelatnika i pripravnika. U posljednjih par godina novi zaposlenici upoznavaju se s KBC-om Zagreb nizom edukativnih predavanja na danima otvorenih vrata, prije nego što ih glavna sestra uputi na radne zadatke. Već tada započinje njihova edukacija, ali i dobivaju osnovne smjernice o načinu ponašanja, komunikaciji kao i samom KBC Zagreb, ustanovi nulte kategorije.

'Nije samo važno da nauče izvoditi neku intervenciju savršeno već je od presudne važnosti naučiti ih zašto je i kada tu intervenciju važno primijeniti. To je bit učenja mladih kolega, naučiti ih da znaju zašto se nešto čini i u koje vrijeme, jer tada će raditi ispravno i na dobrobit svojih bolesnika. Želim istaknuti da mlade kolege treba poticati i davati im male izazove, pohvaliti ih u njihovom napredovanju, jer ih to potiče da uče i budu još bolji', naglašava sestra Meštrović.

Kako je i sama zavoljela svoj posao tek nakon nekog kratkog razdoblja poručuje svima kako je napor koji ulažete u posao manji ako ga zavolite.

'Ako volite svoj posao, onda vam ništa nije teško. Zapravo ga ne doživljavate kao napor nego kao izazov', zaključuje Meštrović.