Iza Zošaka je 25 godina iskustva u čišćenju, s tim da je stekao znanje radeći u Švicarskoj i Njemačkoj. Njegova švicarska tvrtka čisti nekoliko tamošnjih bolnica, često se na švicarskim sudovima pojavljuje u raznim slučajevima kao vještak stručnjak, a u Hrvatskoj je vlasnik savjetničke firme Deva Consulting

Za Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) napravio je analizu koja je pokazala da je bolnicama isplativije imati vlastitu službu za čišćenje od outsourcinga. Svoje stručno znanje ponudio je i vladajućima, ali osim protokolarne zahvale nije uspio privući veću pažnju.

Potpredsjednica Vlade Milanka Opačić tvrdi da će outsourcing dovesti do zadržavanja standarda kvalitete čišćenja i smanjenja troškova povećanjem učinkovitosti. Slažete li se s tim?

Opačić krije podatke. S jedne se strane izjavljuje da su čistačice u javnim institucijama neefikasne, ali ne kaže zbog čega je to tako. Tomu nisu krivi djelatnici, već oni koji ih vode. Na primjer u zagrebačkoj bolnici na Rebru ima oko 600 čistačica. Vodi ih glavna sestra koja nema nikakvog iskustva u organizaciji i provedbi čišćenja jedne zdravstvene ustanove, a zastarjelu opremu i pribor s kojim je nemoguće efikasno čistiti kupuje im služba za nabavu. Nije problem u takvim okolnostima zaključiti da bi privatnik s tim istim čistačicama bio efikasniji. Ali to bi mogao napraviti i netko unutar bolnice kad bi znao na pravi način voditi i organizirati posao.

Znači, tvrdite da je čišćenje u vlastitom aranžmanu uvijek jeftinije od usluga čišćenja outsourcingom?

Pravilo je da je sve ono što možete napraviti samostalno uvijek jeftinije nego da to umjesto vas napravi netko drugi. Kad bi čistačice u javnim ustanovama radile na profesionalan način, ne bi bilo potrebe za privatnicima. Osim toga, mora se uzeti u obzir to da vanjski servisi za čišćenje cijenu svoje usluge uvećavaju za svoju dobit i PDV, što ne čini vlastita služba za čišćenje.

Ali privatne tvrtke obećavaju Vladi višu kvalitetu usluge i uštede troškova od 20 posto. Kako to tumačite?

Ne trebaju oni ništa obećavati. Neka kažu konkretno kako misle čistiti i neka kažu konkretno koliko će koštati čišćenje određene škole ili ministarstva. Razbacivanje postocima uštede u odnosu na troškove kaotičnog sustava čišćenja čista je manipulacija. Neka privatnici odgovore na pitanje jesu li u stanju ponuditi uslugu koja je jeftinija od one u npr. Njemačkoj. Tvrdim da nisu unatoč činjenici da je ondje plaća spremačice tri puta viša.

Znači, suštinski problem je to što servisi za čišćenje u Hrvatskoj čiste otprilike tri puta sporije od servisa u Njemačkoj. Kod nas se nitko ne drži svjetski priznatih standarda i u Hrvatskoj prihvaćene norme HRN EN 13549, a ona točno definira kako se opisuje i kontrolira usluga čišćenja. Zbog toga ni strane tvrtke koje rade na našem tržištu nisu dovele nijednog svog stručnjaka za čišćenje. One su se prilagodile našem kaosu u kojem je bolje dobiti posao preko veze nego dobro odraditi posao. Kvaliteta u Hrvatskoj, nažalost, ne donosi zaradu.

336223,330364,329667,319489
Kako se namještaju javna nadmetanja za usluge čišćenja?

Formalno javni natječaji za čišćenje nisu namješteni, već samo nisu precizni. Ništa ne bude definirano, već se traže ponude za obavljanje čišćenja po nekoj cijeni za određeni broj kvadrata. I na takve natječaje javljaju se samo oni koji imaju garanciju nekoga unutar državne tvrtke ili institucije da neće doći do raskida ugovora. To je potpuno razumljivo, jer kad potpisuješ ugovore, a ne znaš što ćeš točno čistiti i koliko ćeš to često morati napraviti, onda moraš imati svog čovjeka. Bez njega ćeš svaki dan dobivati primjedbe i vrlo brzo izgubiti posao.

Natječaji bi trebali biti transparentni, ali to u Hrvatskoj nitko ne želi. Zakon o javnoj nabavi ne kaže koliko nešto mora biti precizirano i to otvara prostor za malverzacije. Pravilo je da su svi natječaji koje raspisuju državne tvrtke i tijela u biti namješteni.

Osim toga, velik broj tvrtki koje su registrirane za čišćenje uopće ne radi taj posao, već iznajmljuju radnike poput agencija.

Zar to nije protuzakonito?

Naravno da nije legalno. U pravilu to se radi tako da neka državna tvrtka ili institucija s privatnikom dogovori da on preuzme njihove čistačice i da ih plaća, a sve ostalo napravi javna ustanova, dakle davat će izravne upute za rad čistačicama, kontrolirat će odrađuju li zadano, određivat će im radno vrijeme, određivati zamjene za vrijeme godišnjeg i bolovanja i sve ostalo.

Privatnik se više neće pojavljivati, njegovo je samo da plaća čistačice, piše fakture i provodi unaprijed dogovorenu raspodjelu kolača.

Kako se ne radi o pružanju usluge, već o iznajmljivanju čistačica, potpisani ugovor o usluzi je fiktivan i time protuzakonit.

Što će se dogoditi s čistačicama koje su sad na plaći iz državnog proračuna kad prijeđu kod privatnika?

Vlada se jednostavno želi riješiti tih žena jer ne želi sama provesti reorganizaciju. Kad bi sami išli u otpuštanja, našli bi se u problemu koga se riješiti jer je, prema mom iskustvu, pola tih čistačica zaposleno preko veze. Ovako će prljavi posao odraditi privatnik.

On će ih preuzeti, jamčit će im sva prava nekoliko godina i za to vrijeme napraviti selekciju tako da mu ostanu najbolje radnice. Znači od, recimo, 600-tinjak čistačica njih 200 najlošijih ostavit će odmah da čiste državnu ustanovu, jer ga ondje nitko neće kontrolirati, dok će s ostalima rušiti cijene na tržištu. Mnoge od njih će s vremenom same dati otkaz jer će ih on iskorištavati maksimalno koliko može.

Kakva su vaša iskustva iz Švicarske i Njemačke? Prevladava li outsourcing u ovim zemljama ili se zadržavaju vlastite službe za čišćenje?

Outsourcing je bio jako raširen 90-ih godina zato što su se tada objekti čistili zastarjelim tehnikama i čišćenje je bilo sporo i skupo. Vanjski servisi su tada bili mnogo efikasniji.

Ali kad su upravitelji državnih institucija shvatili da kvaliteta i efikasnost čišćenja ne ovise o nekom posebnom predznanju, nego da je u tome najvažniji onaj tko rukovodi čišćenjem, trend se promijenio. Mnoge bolnice, škole i gradovi u Njemačkoj su se vratili na čišćenje u vlastitom aranžmanu u obliku posebne uprave za pomoćno-tehničke poslove.