U prvoj fazi istraživanja na lokaciji Savska 77, od 16. do 27. srpnja prošle godine, pregledano je oko 2800 metara kvadratnih terena, a posmrtni ostaci pronađeni su u dvije masovne i jednoj pojedinačnoj grobnici. Istraživanje je koordinirala Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja, uz sudjelovanje drugih nadležnih institucija, temeljem saznanja da bi se ondje mogli nalaziti posmrtni ostaci žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.

>>> Masovnih grobnica ima po cijelom Zagrebu, evo na kojim lokacijama

Bio je to nastavak ranije provedenih terenskih istraživanja georadarom i cadaver psima, specijalno obučenim za traganje za posmrtnim ostacima. Imajući u vidu sva prethodna saznanja te složenost obrade velike površine samog terena, predviđeno je nekoliko faza rada. Druga faza počela je u ponedjeljak.

'Na samoj lokaciji, kroz razgovor s građanima koji su nudili svoju pomoć te informacije kojima raspolažu o događajima iz tog vremena, prikupljena su vrijedna saznanja koja će Ministarstvu biti od koristi prilikom daljnjih aktivnosti. Posmrtni ostaci ekshumirani tijekom ovih terenskih istraživanja bit će otpremljeni u Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu na stručnu obradu te pripreme za dostojno i trajno zbrinjavanje, odnosno pokop posmrtnih ostataka', izvijestilo je ljetos Ministarstvo hrvatskih branitelja.

Godinu kasnije u Zavodu za sudsku medicinu ne daju nikakve informacije o stručnoj obradi posmrtnih ostataka. 'Obratite se policiji', kratko poručuju.

Ministar Tomo Medved zato otkriva da do DNA analize u svrhu identifikacije nije došlo, kao i to da nije problem u novcu.

'Sredstva nisu u pitanju. U pitanju su stanje posmrtnih ostataka i drugi razlozi', rekao je ministar. Nije, međutim, našao vremena razjasniti te druge razloge jer je u trenutku poziva bio na sastanku.

Ni press služba Ministarstva nije u međuvremenu odgovorila na pitanja tportala o grobnicama u Savskoj, s fokusom na izostanak DNA analize ekshumiranih posmrtnih ostataka iz Drugog svjetskog rata.

U posljednjih godinu dana Ministarstvo je desetak puta izvještavalo javnost o uspješno završenim postupcima identifikacije ostataka poginulih i nestalih iz Domovinskog rata. Posljednja takva vijest, od 18. lipnja, odnosi se na identifikaciju 11 osoba većinom stradalih 1995. godine, ekshumiranih iz grobnica u Brodsko-posavskoj, Sisačko-moslavačkoj, Šibensko-kninskoj, Vukovarsko-srijemskoj i Zadarskoj županiji.

Posmrtne ostatke iz Drugog svjetskog rata nije nemoguće identificirati. Primjer su, recimo, pozitivne identifikacije strijeljanih na otočiću Daksa nakon ulaska partizanskih jedinica u Dubrovnik 18. listopada 1944. godine. Posmrtni ostaci ekshumirani su 2008., a analiza je obuhvatila 77 uzoraka: 52 uzorka koštanih ostataka (zuba i kosti) te 25 uzoraka krvi pretpostavljene rodbine. Uspješno je identificirano 18 osoba, među kojima i ugledni makarski svećenik, otac Petar Perica, autor pjesme 'Zdravo Djevo, kraljice Hrvata'.

Andrija Hebrang, bivši predsjednik Upravnog vijeća Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkog zločina nakon Drugog svjetskog rata, tvrdi da za identifikaciju posmrtnih ostataka s lokacije Savska 77 jednostavno 'nema volje'.

'U principu se za svaki otkriveni posmrtni ostatak mora uzeti DNK i pohraniti ga u bazu podataka. Ako netko hoće pronaći svog rođaka, može dati svoj DNK i onda se uspoređuje s uzorcima iz baze podataka. To nam nalaže humani zakon, iako takav kod nas nažalost ne postoji', kaže Hebrang, dodajući da nisu identificirani ni ostaci s Macelja, kao ni iz zagrebačkih Gračana iako je riječ o lokalnim ljudima čija rodbina još vjerojatno živi na tom području.

'Ovo što se sad događa u Savskoj samo je zrno pijeska. U Hrvatskoj imamo 940 lokaliteta skrivenih grobišta, utvrđenih policijskim istragama. Dosad ih nismo ekshumirali ni jedan posto, a kad se to i učini, onda se ne želi napraviti DNK analiza. A zašto? Utvrdilo bi se da su većina ubijenih bili civili, a ovako se tvrdi da su to bile ustaše. U Savskoj su definitivno žrtve komunizma, samo ih je puno više tamo pokopano ispod asfaltiranog dijela, koji oni sigurno neće dizati jer bi to bio prevelik posao. Ali samo u Zagrebu imamo 40 registriranih lokaliteta. Na Gračanima ih je 17, precizno popisanih; do sada smo iskopali dva, a onda nam je ukinut ured', kaže Hebrang.

Tvrdi da su na lokalitetu u Savskoj, prema iskazima svjedoka, žrtve partizanskog zločina iz 1945. godine, a otkriće da su to bili civili ne odgovara 'današnjem sustavu'. Kome točno u tom sustavu?

'I to je razlog za to što se ne daju na identifikaciju. Banka DNK bi vrlo brzo barem za neke od njih otkrila tko su i što su, ali to brane oni čiji su očevi i stričevi, kao i ideološki prethodnici, odgovorni za te zločine. Sistem koji je pobio te ljude danas upravlja, kao duboka država, tim iskapanjima i ne dozvoljava identifikaciju', napominje Hebrang, dodajući da DORH nikada nije pokrenuo proces protiv konkretnih osoba koje su u slučaju Macelja imenovali svjedoci, a osobe koje su radile u tijelima za istraživanje komunističkih zločina dobivale su ucjene.

'Planirali smo da se u 20 županija osnuju ispostave i da paralelno svaka županija mora iskopati 20 lokaliteta godišnje kako bismo za pet godina iskopali sve. Nije zaživjelo. Ni za Sanadera, ni za Kosorice, ni za SDP-a. Jedino je Tuđman to tražio, a oni su ga ignorirali. Izračunao sam Medvedu da će po sadašnjem tempu ekshumirati zadnju osobu negdje za 350 godina', zaključuje Hebrang.