Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS) formalno postoji nešto dulje od šest desetljeća i više ni ne broji koliko života je spasila: samo ove godine nešto manje od tisuću njenih članova, raspoređenih u 23 stanice diljem države, sudjelovalo je u oko šest stotina akcija. Redom se radi o potpunim volonterima, inače stručnjacima u različitim profesijama, a služba profesionalno zapošljava tek sedam ljudi, i to samo na administrativnim poslovima
'Kad je sve izgubljeno, očekujte njih. I uvijek će se pojaviti', svjedočio je na nedavnoj proslavi 60 godina HGSS-ove splitske stanice - druge najstarije u Hrvatskoj, odmah nakon Samobora - čovjek kojega su s troje djece 'sveci u crvenim jaknama' spasili iz snježne mećave. Iz zahvalnosti im je poklonio jedan svoj manji brod.
Hrvatska gorska služba spašavanja tek je nedavno uspjela zakonski formalizirati samo svoje postojanje, no financiranje nije do kraja riješeno - godišnji budžet od šest do devet milijuna kuna ne popunjava se sistemski, nego mahom donacijama.
HGSS Split, recimo, sa svojih devedesetak članova djeluje u stanu od 75 kvadrata, a često krvave nosiljke nakon akcija spašavanja volonteri moraju nositi vlastitim kućama na pranje. Ipak, njen šef Frane Bebić optimističan je i kao i svi nesebični ljudi, malo brine za vlastiti komfor - riješit će se, kaže, ovako ili onako. Bitno je da posao što manje trpi.
S pročelnikom HGSS-a Vinkom Prizmićem za tportal je izdvojio pet akcija iz 2016. godine koje su im se urezale u pamćenje - iako je tu bilo i bizarnosti poput spašavanja junca od 250 kilograma koji je propao u duboku zemljanu rupu u Dalmatinskoj zagori, izvlačenja 'zaglavljenih' koza i skidanja gradskih mačaka sa stabala...
Naravno, veći dio posla vrlo je ozbiljan i za razliku od uvriježenog dojma, više je usmjeren na građane Hrvatske negoli na turiste. Samo što se zalutali Česi najčešće probiju do medija, a osjetljivi slučajevi poput dementnih starijih osoba ili ljudi sa psihičkim problemima, ne eksponiraju ni pod razno...
Slučaj prvi: Cetina
Kanjon ove rijeke idealan je za različite avanturističke sportove, a onda je i čest poligon za intervencije HGSS-a. Prizmiću i Bebiću u sjećanju je ostao Mađar koji je u organiziranom kanjoningu kod slapa Gubavica ozlijedio nogu, pa se do njega nekoliko sati moralo probijati 25 spašavatelja. Slično je bilo s jednim Australcem, kao i 48-godišnjom ženom koja se verala preko jednog manjeg slapa.
Sve akcije ovdje su slične - spuštanje u duboki kanjon i potom mukotrpno izvlačenje na poziciju do koje Hitna pomoć uopće može pristupiti...
Slučaj drugi: Speleolog u jami
Prilikom istraživanja jame Klementina na srednjem Velebitu, na dubini od 140 metara, speleologa iz Karlovca u uskom kanalu prikliještila je odlomljena stijena. Njegovi kolege nisu mu uspjeli pomoći, već su u večernjim satima jedva uspjeli pozvati pomoć.
Pripadnici HGSS-a, njih ukupno 38, morali su se podijeliti u dvije grupe: prva se spustila u jamu i uspjela ukloniti odron, a druga cijelu noć radila na proširivanju uskih kanala kroz koje je trebao proći transport. Nakon ukupno dvanaest sati provedenih pod kamenom gromadom, speleolog je spašen idućeg dana oko 11 sati.
Slučaj treći: Sreća u nesreći
Pola sata prije zalaska sunca stigla je alarmantna dojava o starijoj osobi koja bespomoćno leži na planinarskom putu na planini Mosor. Hitno je angažiran helikopter, no od spašavanja na taj način moralo se odustati zbog mraka, pa je sve spalo na ekipu koja je istovremeno krenula pješice.
Kako u HGSS-u volontiraju i liječnici, onemoćalom starcu na licu mjesta pružena je pomoć i to se pokazalo presudnim: ondje je, naime, sa slomljenim kukom ležao nepokretno punih dan i pol, pa je bio i ozbiljno dehidriran. Potom je na nosilima prebačen u bolnicu. Spašen je.
Slučaj četvrti: Pastir
Osim HGSS-ovaca, izvlačili su ga i vatrogasci iz nekoliko lokalnih dobrovoljnih vatrogasnih društava i Hitna pomoć.
Slučaj peti: Kao u filmu
U Slovačkoj jami na Sjevernom Velebitu još je jedan speleolog pao i ozlijedio glavu i ramena, a zbog nepristupačnog terena bilo je gotovo nemoguće izvlačiti ga kopnenim putem. Uskočilo je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo sa svojim helikopterom.
Teškim naporima čovjek je izvučen iz jame i po neprohodnim liticama i škrapama donesen do vrha stijene, gdje je helikopterom spušten liječnik i jedan spašavatelj koji su ga imobilizirali i 'spakirali' da bi ga pomoću 'podvjesa' prenijeli do Velikog Lubenovca, gdje je napokon mogao biti unesen u helikopter.
