Godinu dana nakon početka jedne od najvećih ekoloških katastrofa u povijesti SAD-a, naftne mrlje koja se protezala na 2,580 km obale Meksičkog zaljeva, ekolozi nisu suglasni oko učinaka koje ona danas ima na ekosustav pogođenog područja, izvješćuju u srijedu američki mediji.

Nekoliko tjedana nakon prekida istjecanja nafte na bušotini Macondo, na dubini od 1500 m, izvještavano je da je nafta nestala s morske površine.

No nafta ni danas nije nestala, pa valovi izbacuju nakupine katrana na obale diljem Meksičkog zaljeva, a močvare u priobalju i dalje umiru, kažu znanstvenici koji smatraju kako je godinu dana prerano za pravu ocjenu o razmjerima šteta za okoliš.

'Mediji su otišli, pa su svi procijenili da je i nafta također otišla', izjavio je Aaron Viles iz Mreže za obnovu zaljeva, u New Orleansu, prenosi LA Times.

No, godinu dana nakon što je počelo istjecanje nafte u zaljevu, čini se jasnim da se najgori scenarij nikada nije ostvario, iako naftna mrlja ima trajnih učinaka koje se još godinama neće moći utvrditi.

'Ostaje mnogo pitanja, no sada smo puno dalje nego što su ljudi mislili da ćemo biti. Većina ljudi očekivala je puno gore', rekao je za list pomorski ekolog Carl Safina

Oko 4.9 milijuna barela nafte (780.000 tona), isteklo je iz oštećene bušotine BP-a, od čege je dio nafte završio na obalama. Tome treba dodati nepoznati učinak sedam milijuna litara kemikalija za razgrađivanje nafte, većinom primijenjenih duboko ispod površine oceana, što nikada prije nije bilo učinjeno.

Tome treba dodati i utjecaj na okoliš čišćenja nafte, uključujući spaljivanje nafte na morskoj površini i prikupljanje nafte u močvarama Louisiane. Do sada ustanovljene štete čine se manjima od onih od kojih se strahovalo, a znanstvenici Nacionalne uprave za oceane i atmosferu ocijenili su da je većina nafte ostala u zaljevu, gdje se raspršila ili je razgrađena.

Mnogi stručnjaci za okoliš upozoravali su na podvodne oblake polurazgrađene nafte u zaljevu, no kasnije su studije pokazale da je nafta uglavnom nestala i to zahvaljujući bakterijama, piše tjednik Time.

Znanstvenici s Nacionalnog laboratorija Lawrence Berkeley, Sveučilišta Kalifornija u Santa Barbari i njihovi kolege sa sveučilišta Texas A&M, utvrdili su na mjestu uništene bušotine da su do jeseni 2010. mikrobi razgradili većinu nafte i metana koji su ostali u vodi.

'Iznenađuje da se to dogodilo brzo. Izgleda prirodni sustav može rješavati ovakav slučaj, na neki način samostalno', izjavio je John Kessler, oceanograf s sveučilišta Texas A&M.

Iako su u čišćenje uložene milijarde dolara i sama priroda odigrala je veliku ulogu. Morske struje spriječile su da dio nafte dođe do obala, a odluka da se pojača protok voda rijeke Mississippi pružila je dodatnu zaštitu. Dok su dijelovi obale južne Louisiane teško zagađeni naftom, većina obale Meksičkog zaljeva toga je pošteđena.

Utvrđeno je da je oko 8.000 ptica uginulo u mrlji, iako neki istraživači smatraju da je pravi broj osam puta veći.

Čini se da je važna ribolovna industrija Meksičkog zaljeva također izbjegla goru štetu. John Tunnell Jr., pomoćnik direktora Istraživačkog instituta Harte pri Texas A&M-u, ocijenio je u izvješću da će se lov na škampe normalizirati za dvije godine, da se populacija plavog raka može obnoviti već ove godine, te da su komercijalne riblje vrste poput pagara i kirnje uglavnom izbjegle negativne učinke zagađenja.

Staništima kamenica, po čijem su izlovu poznati hrvatski ribari u Louisiani, možda će trebati cijelo desetljeće za oporavak, jer su teško pogođena izlijevanjem nafte, kažu znanstvenici.

Procjenjuje se da je široka zabrana izlova u vodama Meksičkog zaljeva, koja je u najgorim danima naftne mrlje obuhvaćala 217 tisuća četvornih kilometara, možda pružila nekim ribljim vrstama nužno potrebni predah od izlovljavanja, omogućivši obnovu populacije.