Prepucavanje MORH-a i predsjednika Ive Josipovića s jedne strane te HDZ-ove predsjedničke kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović s druge strane danas je dobilo novi nastavak. Tema su već danima Oružane snage, za koje HDZ-ovka smatra da su u jadnom stanju, zbog čega je reagirao i MORH. Tko je u pravu i kakvo je stanje ratnog zrakoplovstva i Oružanih snaga, za tportal je pokušao procijeniti stručnjak za vojna pitanja i analitičar portala Obris.org Igor Tabak
Trakavica koja traje već nešto više od dva tjedna započela je nakon što se s povratka sa svečanosti za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti srušio MIG ratnog zrakoplovstva. Već tada krenule su priče o stanju u zrakoplovstvu i uvjetima u kojima rade hrvatski piloti, no priča se zaoštrila prije tjedan dana, kada je Kolinda Grabar Kitarović rekla da je stanje u zrakoplovstvu više nego jadno kad je riječ o opremi te da su oružane snage zapostavljene. Reagirao je na to odmah MORH, podsjetivši HDZ-ovu kandidatkinju da je još 2010. trebalo započeti s operativnom uporabom novih zrakoplova. Kazali su tada i kako se ne smije zanemariti kapitalne projekte provedene zadnjih nekoliko godina, i to unatoč smanjenom proračunu.
Tko je u pravu, priupitali smo analitičara portala Obris.org Igora Tabaka
'Nažalost ili na sreću, stoji i jedno i drugo. S jedne strane stanje u zrakoplovstvu je jadno. Hrvatska je po prvi put od osnivanja ratnog zrakoplovstva pred sam početak povratka aviona s remonta u Ukrajini ostala na jednom do dva operativna zrakoplova, odnosno na najnižim mogućim granama, i to se ne može nazvati dobrim ili podnošljivim. S druge strane, stoji da je takvo stanje rezultat nedjelovanja niz različitih ljudi niz godina', kaže Tabak za tportal.
Činjenica je, dodaje, da je remont zrakoplova u Ukrajini stigao u posljednji mogući tren te da je ta opcija bila radikalno jeftinija nego bilo što drugo, međutim ona je i radikalno najkraćeg vijeka.
'Remont može biti premosnica do nečeg drugog. To nije rješenje nego kupovanje vremena do rješenja. Takvim se remontom i jeftinim poslom i dalje nalazimo pred pitanjem - što s borbenim zrakoplovima', kaže nam Tabak.
Kao moguća rješenja pritom se spominju kupovina novih zrakoplova, sklapanje sporazuma sa saveznicima iz NATO-a i koalicijsko čuvanje zračnog prostora te regionalno udruživanje, što bi kao opcija, kaže Tabak, bio presedan.
U svakom slučaju odluka se treba donijeti do 2016, zbog čega Tabak i tvrdi da se remontom kupilo jako malo vremena. Slično se dogodilo, podsjeća, i 2003, kada su se zrakoplovi vratili s remonta u Rumunjskoj, čime se kupilo vrijeme do 2006. Te godine čak se odlučilo krenuti u natječaj, a 2009. se trebalo u upotrebu uvesti nove letjelice. Međutim natječaj nikada nije dovršen i od svega nije bilo ništa.
Zasad se čini da bi se situacija lako mogla ponoviti iako predsjednik Ivo Josipović tvrdi da već dvije godine vodi razgovore o sudbini hrvatskog zrakoplovstva.
'Ne vidim da se nazire išta po tom pitanju. Ne naziru se konkretni razgovori sa savezom NATO niti o konkretnom okupljanju regionalnih susjeda. Ne razgovara se ni o nabavi vlastitih zrakoplova, za što mislim da je optimalno rješenje. To je postupak za koji nijedna Vlada nije našla hrabrosti, a činjenica je da se moglo u medijima pročitati o izvlačenjima iz proračuna radikalno većih sredstava od ovih koja trebaju za zrakoplovstvo', kaže Tabak.
Naime na portalu Obris.org Tabak je napisao da analitičari štetu koja je počinjena u vrijeme vladavine Ive Sanadera od 2004. do 2009. procjenjuju na cifru od 80 do 100 milijardi kuna. Za taj novac, navodi Tabak, Hrvatska je krajem 2000-ih mogla kupiti između 14 i 18 eskadrila borbenih zrakoplova. Međutim tih se godina, uoči financijske krize, tvrdilo da novca nema, a isti se argument navodi i danas, s razlikom što danas, kaže Tabak, novca zaista nema.
Složio se Tabak s tvrdnjom Kolinde Grabar Kitarović da su oružane snage zapuštene, no ta zapuštenost, poručuje Tabak, nije od jučer.
'Nakon sloma obrambenog planiranja 2009. i činjenice da je Hrvatska donijela strateški pregled obrane koji se zasniva na zastarjeloj Strategiji nacionalne sigurnosti (onoj iz 2002. godine), i da dugoročan plan kasni pola desetljeća jako je teško ne govoriti o zapuštenosti. Zadnjih godina gledamo Ministarstvo obrane koje smanjuje broj ljudi i Ministarstvo koje, iako se drži proračunskih okvira, ipak redovito bude kraćeno u svojoj kvoti. To je proračunska zapuštenost, planska zapuštenost i materijalna zapuštenost. Dovršetkom nekih projekata modernizacije nije se ništa promijenilo po, primjerice, pitanju nekretnina te je s jedne strane iznimno mnogo vojnih nekretnina koje stoje neiskorištene, a profesionalna vojska je smještena u iznimno lošim uvjetima, lošima i za ročnu vojsku, a kamoli za profesionalce. Ova trenutačna postava u Ministarstvu obrane je napravila iznimno mnogo, što bi bilo fantastično da nisu krenuli s temelja koje su im ostavile prijašnje dvije Vlade, a oni su bili zastrašujuće katastrofalni. Činjenica je da je uz pokojnog ministra Vukelića, koji se izvukao od svih odgovornosti, niz dužnosnika i visokih časnika iz 2009. za čiju odgovornost prije krize nema nikakvih naznaka', zaključuje Tabak za tportal.
