'Kosa je vrlo cijenjen materijal, ali je nema. Uzimamo sve što je duže od 40 centimetara za perike i umetke. Može biti prirodna ili bojana, a cijena kilograma na tržištu se kreće oko 1000 kuna', započinje priču o vlasuljarstvu voditeljica maskersko-frizersko-vlasuljarske radionice Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku za tportal Ružica Miler.

Do kazališnih dasaka stigla je, otkriva nam, vrlo mlada. Po završetku školovanja za frizerku ugledala je natječaj za vlasuljara u kazalištu. Prijavila se. I prošla. Njezina vlasuljarska karijera zakotrljala se 1985. godine.

'Bilo nas je devet. Bila sam najmlađa i nisam očekivala da ću biti primljena. No, moj tadašnji šef Josip Sabo me je odabrao. Sve što sam o tome poslu naučila i postigla zahvaljujem njemu', govori ona.

Posebne škole za vlasuljara nije bilo ni prije, a nema je ni danas. Iako je u školi naučila osnove prvi se puta u praksi s vlasuljama susrela u kazalištu. Za izradu samo jedne, neovisno kakve dužine kosa bila, potrebno je oko 180 sati rada. Na obrve, bradu i brkove potroše puno manje vremena.

'Brk se radi sat do sat i pol vremena. Obrve su gotove za 15 minuta, a brada ipak nešto malo duže. To je stvarno zahtjevan posao ako će se nešto svakodnevno nositi i koristiti', tumači Miler koja je tijekom godina rada stekla zvanje vlasuljarke, a onda i šminkerice. Prije godinu i pol sjela je u 'direktorsku' fotelju voditeljice ove zanimljive kazališne radionice i peteročlanog vlasuljarskog tima koji je svakodnevno okružen s oko 700 vlasulja, od one Elvisa Presleya i Marlin Monroe do 'popularnih' mikrofonki, ali i onih koje su se nosile na dvorovima.

Među 700 perika

'Kosu je važno paziti i njegovati, prati, frizirati i ona može jako dugo trajati jer ne trune. U fundusu imamo oko 700 perika, a neke su stare i po 200 godina. No, veličina ljudske glave se od tada do sada promijenila. To je baš uočljivo. Prije su glave bile manje, a sada su veće pa one starije vlasulje nam sada ne prolaze', otkriva nam ova vlasuljarka koja se ne može odlučiti koja joj je perika najdraža.

Teško joj se prisjetiti i najvećeg dosadašnjeg izazova, priznaje nam, jer je u karijeri radila na puno zahtjevnih projekata. No, kada bi morala birati, u sjećanju su joj ostale perike od kudjelje za Viteza Slavonske ravni.

'Bilo je dosta toga. Vlasulje su personalizirane, odnosno rade se posebno prema određenom glumcu ili solistu. Boja se mora sukladiti s njihovom', opisuje ovaj posao Ružica Miler.

Među projektima koji su joj se usijekli u memorijum svakako je, nabraja, i vlasulja za glumca iz Krvavih svatova koji je trebao imati dugački rep, a on je kratko ošišan.

'Taj se rep trebao zakvačiti, ali na sceni u trenutku borbe s drugim glumcem on mu taj rep treba odsijeći. Znači rep je trebalo napraviti tako da se može jednostavno otkavačiti, a baš u određenom trenutku kad se nož približi repu. Ali navikli smo se već na to, svaki puta se kraj scene tresemo, hoće li sve uspjeti i proći kako treba, a rep otpasti kada treba. Događalo se i da se opernim pjevačima, ali i dramskim glumcima odlijepi brk, pa igraju s pola. Klizne im perika, pa ju oni sami namještaju. No vrlo brzo se snađu u takvim situacijama, pa na kraju sve ispadne kako treba', zadovoljno se prisjeća (ne)zgoda sa scene ova vlasuljarka.

Radi se punom parom

Punom parom se u ovoj radionici radi pred premijere. Na perikama, obrvama, bradi, brkovima i različitim umetcima za jednu predstavu potrebno je oko tri tjedna. Sve kreće od redatelja i kostimografa koji im donosi skice, a onda dogovaraju i detalje.

'Isprobavamo što se može, a što ne. Pregladavamo imamo li već nešto slično u fundusu što se može preurediti, prešeljati jer puno stvari možemo koristiti u više projekata. Za izradu se koristimo laganom žicom, spužvama i umecima od kose. Niti jedna vlasulja ma koliko veliko i glomazno izgledala, ne smije biti teška. Sve to mora biti lagano jer ih glumci na glavi nose po dva, tri sata. Ne smije se klimati, micati, odvlačiti glavu', objašnjava neke zakonitosti ovoga posla koji polako izumire. Pored osječkog, sličan tim, navodi, postoji i u zagrebačkom HNK-u.

Ružicine vlasulje vrlo često završavaju i na posudbama po drugim kazališnim kućama. Nedavno je za Split poslala periku duge prosijede kose koju je radila za glumicu Zoju Odak.

'Glumci su zadovoljni. Vole doći kod nas u radionicu. Kažu da im puno tu pomažemo kako bi ušli u ulogu i karakter', otkriva nam Miler kojoj se sve češće i više javljaju i fizičke osobe. Nude svoju kosu na prodaju ili žele periku.

Duga i bujna kosa

'Neki zbog bolesti. Tako sam nedavno izradila vlasulju jednoj mlađoj ženskoj osobi od njezine kose koja je bila s pramenovima. Izgledala je prirodno. Svi smo bili jako zadovoljni. Dolaze nam i ljudi nudeći svoju kosu. Najbolje je kada nam dođu s opranom kosu koju ovdje šišamo, režemo sloj po sloj i iskoristimo sve, dok ju u frizerskim salonima samo odsijeku pa ostane puno manji i kraći komad', objašnjava nam voditeljica vlasuljarske radionice prisjećajući se i priča svojega prvoga šefa koji je prije 50 godina zajedno s tehničkim direktorom kazališta znao obilaziti sela u Bosni. Tamo su, otkriva, pronalazili žene s dugom i bujnom kosom od po pola metra do čak i 70 centimetara.

'U ono vrijeme se nisu nosile kao sada kratke frizure, nego su svi imali dugu kosu', objašnjava i trendove koji su se mijenjali kroz desetljeća.

Iza ove osječke vlasuljarke je i iskustvo rada na filmu. Još kao mlađa, prisjeća se, radila je na Seobi naroda i Vjetrovima rata koji su se snimali u Osijeku. Radila je tada samo na statistima. Bez njezinih vlasulja nije prošlo ni snimanje Šegrta Hlapića, a radila je i na filmu Winnetou. U rukama je imala i pozivnicu za snimanje mega popularnog nastavka Mama Mije na Visu, ali ih je morala odbiti zbog velikih unaprijed dogovorenih projekata i premijera na kojima je radila u Osijeku.

Za kraj nam govori kako cijena perike ovisi o kvaliteti i dužini kose, pa se tako one s kraćom u trgovinama prodaju od 500 do 700 eura dok je za one s dužom prirodnom kosom potrebno izdvojiti i duplo više, oko 1500 eura.