Ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov kazao je ovih dana da se njegova zemlja nada okupiti 'milijunsku' vojsku kako bi pokušala preuzeti teritorij koji je okupirala Rusija. Reznikov je dodao da je ukrajinska vojska već dokazala Sjedinjenim Državama i ostalim zapadnim saveznicima da može dobro iskoristiti novonabavljeno dalekometno topništvo, a sve da bi širom otvorila vrata za još veću dopremu zapadnog oružja.

Neovisni vojni analitičari ukazuju na to da su ukrajinski branitelji pokazali impresivnu spremnost, izuzetno visok moral u obrani zemlje i ekspresnu prilagodbu na donirano oružje, ali da je teško povjerovati u to da je Kijev spreman za učinkovitu protuofenzivu. Stručnjaci ističu da Ukrajinci još uvijek nisu pripravni za povrat otetih teritorija premda su hvaljeni američki sustavi HIMARS i britansko raketno topništvo M270 počeli pristizati i precizno se koriste u akcijama ograničenog opsega. Upućeni u stanje na terenu smatraju da će za preokret na bojišnici, ako uopće dođe do njega, biti potrebno neko vrijeme.

Ideja o protuofenzivi iznimno je popularna u Ukrajini, a Kijev treba uvjeriti Washington da je, uz redovitu dopremu oružja, sposoban protjerati rusku vojsku izvan međunarodno priznatih granica zemlje, mišljenja su neovisni analitičari te ne spore to da su Ukrajinci u dosadašnjem ratovanju s moćnom Rusijom pokazali ogromnu hrabrost u obrani i odlučnost da vrate zaposjednuta područja na istoku.

Za uspjeh je potrebno više

Međunarodni institut za strateške studije (IISS) nedavno je iznio podatak da je Ukrajina na početku rata imala 125.000 vojnika i oko 100.000 pripadnika Nacionalne garde, kojoj je kao rezervnoj komponenti pod nadležnošću ministarstva unutarnjih poslova zadaća čuvati granice, nuklearne elektrane i druge strateški važne objekte, odnosno antiteroristička i kontragerilska borba. Ukrajina danas broji 700.000 branitelja i oko 300.000 pripadnika brojnih paravojnih postrojbi. Vojni analitičari smatraju da je ta brojka impresivna, ali upozoravaju da kvaliteta tih postrojbi varira. Podaci ukrajinske vojne obavještajne službe o ruskim gubicima prisnažuju volju za otporom i odlučnost za konačnu pobjedu. Prema Kijevu, Rusija mjesečno ostaje bez 15.000 vojnika dok je Ukrajina dosad izgubila njih 7200, ponajviše iz redova elitnih postrojbi na prvoj crti bojišnice.

>>> [FOTO/VIDEO] U Ukrajinu stiže teški bacač raketa zvan 'čerga', pogledajte kako djeluje njemačka verzija HIMARS-a i po čemu ga i nadmašuje

Ukrajinci su, uz oružje, dobili sa Zapada brojne vojne instruktore koji podjednako obučavaju novake koji dosad nisu nikad pucali i već prekaljene borce koje privikavaju na oružje zapadnog porijekla, poput haubica kalibra 155 milimetara, s kakvima se Ukrajina, s obzirom na dugogodišnju povezanost s nekadašnjim Sovjetskim Savezom i vojne standarde bivšeg Varšavskog pakta, dosad nije sretala. Ipak, posljednja izvješća s bojišnica potvrđuju da se Ukrajinci brzo prilagođavaju na donirano oružje i bilježe uspjehe u srazu s ruskim okupatorom.

No za uspješnu protuofenzivu bit će potrebno znatno više. Analitičari tvrde da će za snažan protuudar, kojim bi se ruska vojska istjerala iz Ukrajine, biti potrebna strateška upotreba kombinacije oružja, osobito udari raketnog topništva po ciljevima duboko iza neprijateljskih linija, te sposobnost koncentriranja snaga u strogo određenim područjima i to u omjeru najmanje tri prema jedan u korist ukrajinskih vojnika u područjima koja su ranije zauzeli Rusi.

Sve navedeno jako podsjeća na situaciju u kojoj se Hrvatska nalazila prije vojno-redarstvene operacije Oluja, premda Hrvatska, za razliku od Ukrajine, nije imala podršku Zapada niti je ona svugdje dočekana s pohvalama, iako neki tvrde da Oluja i operacija Bljesak, koja joj je prethodila, nose obilježja planiranja u NATO-vom stilu.

Utiranje puta za pobjedničku protuofenzivu

Ne treba čuditi to što Ukrajina gleda na Oluju s divljenjem jer je riječ o operaciji kojom je u manje od tjedan dana oslobođena trećina hrvatskog teritorija, omogućeno okončanje rata u Bosni i Hercegovini te su spriječene daljnje ljudske žrtve i humanitarne katastrofe. Domaći, ali i strani vojni stručnjaci ističu da je do te velike prekretnice došlo ponajviše zahvaljujući odlučnosti hrvatskog vodstva, hrabrošću i umijećem branitelja, sveukupnom podrškom hrvatskog naroda, strpljivim građenjem hrvatske vojske i nizom kvalitetno izvedenih akcija koje su prethodile i utrle put Oluji.

>>> Ukrajinci HIMARS-om zatvorili ključni most i poručili Rusima: ‘Napustite grad ili naučite plivati preko Dnjepra!‘

Uz to, Oluja nije bila samo uspješna oslobodilačka akcija koja je stvorila važne preduvjete za stvaranje integriteta hrvatskog teritorija, nego se radi o akciji koja je promijenila odnose na terenu te nanijela odlučujući udarac dugogodišnjim osvajačkim ratovima režima Slobodana Miloševića. Takve teritorijalne apetite ima i ruski predsjednik Vladimir Putin, čiji koncept ruskog svijeta itekako podsjeća na Miloševićev pokušaj realizacije ideje o velikoj Srbiji.

Na sličnosti hrvatske i ukrajinske situacije učestalo je ukazivao Ben Barry, stručnjak za kopneno ratovanje pri IISS-u, koji ističe da će za slučaj kulminacije ruske ofenzive u Donbasu sve više jačati pritisak na ukrajinsko vodstvo da pokrene veliki protunapad. Barry pritom skreće pozornost na sličnost s Olujom te precizira da ukrajinske šanse za preokret na terenu rastu s protokom vremena koje je potrebno za dugotrajnu pripremu opsežne akcije kakva je bila ona hrvatske vojske. Ukrajinski neuspjeh u suprotnom bi mogao biti politička katastrofa, ocijenio je analitičar za britanske medije, znakovito dodajući 'možda postoji razlog za to što ratovi traju godinama, a ne mjesecima'.

Veći ljubimac Zapada od Zagreba

Kijev još od početka sukoba s Moskvom prije osam godina upućuje na tzv. hrvatski scenarij, kojim je Hrvatska 1995. u roku od 84 sata vratila kontrolu nad otprilike 26 posto svog teritorija koji su držali srpski separatisti potpomognuti Miloševićevim režimom. Kasnijom mirnom reintegracijom uspostavljena je i ustavna vlast Hrvatske u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu.

Čitav niz ukrajinskih čelnika isticao je hrvatska iskustva na putu ulaska u NATO i EU, smatrajući da odlučni potezi Zagreba iz 90-ih mogu poslužiti kao korisna pouka za Kijev. Ukrajinsko vodstvo još je ranije ustvrdilo da je zainteresirano za metode i tehnike vođenja pregovora s nepriznatim državama kakve je vodila Hrvatska nakon Oluje, kao i za područja postupanja s ratnim zarobljenicima i nestalima.

Mnogi Ukrajinci, uključujući visokorangirane političare, nadaju se da će njihova vojska jednog dana biti sposobna učiniti ono što je Hrvatska učinila prije 27 godina, u operaciji koja je ponovno ujedinila zemlju i postavila je na put prema članstvu u EU i NATO-u. Pritom treba imati na umu to da je Rusija jedna od najmoćnijih država na svijetu i prednjači na brojnim frontovima - diplomatskim, vojnim i ekonomskim.

Za pobjedu nad takvim neprijateljem potrebna je strpljivost, premda legitimiteta, morala branitelja i potpore stanovništva, kao i u hrvatskom slučaju, ne manjka, s time da Ukrajina, za razliku od Hrvatske prije 27 godina, ima svesrdnu podršku Zapada.