U početnoj fazi ruske invazije na Ukrajinu presudna oružja bili su ručni bacači raketa, poput britanskog NLAW-a, kojim su Ukrajinci protjerali Ruse iz okolice Kijeva. Drugu fazu rata obilježila je ruska artiljerija, kojom su gradovi na istoku zemlje sravnjeni sa zemljom prije nego što je u njih ušla pješadija. Treću, aktualnu fazu rata, preuzeo je američki mobilni bacač raketa HIMARS, kojim Ukrajinci uspješno gađaju ruske logističke centre u pozadini i usporavaju napredovanje okupatora
Herson, okupiran na samom početku rata, početkom ožujka, u fokusu je Ukrajinaca te oni već tjednima najavljuju protuofenzivu kojim bi oslobodili taj grad na samom jugu Ukrajine. Uz pomoć američkog bacača HIMARS branitelji su uspjeli osloboditi nešto terena na potezu južno od obližnjeg Mikolajiva u smjeru Hersona, no glavni napad još se uvijek čeka.
vezane vijesti
Ukrajinska vojska, kao i političari iz regije, uvjeravaju da će Herson definitivno biti oslobođen do rujna, no za tu hrabru tvrdnju zasad nema dokaza te je i sam predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski rekao da će ga oslobađati 'korak po korak'.
Američki raketni sustavi HIMARS, od kojeg su aktivna četiri, a 12 ih još stiže (s time da je nepoznato koliko su ih i jesu li Rusi uopće uništili kojeg), korišteni su u napadima na četiri ključna mosta koja vode prema Hersonu. Sam grad jedino je rusko uporište zapadno od rijeke Dnjepar i zbog toga je ranjiv u slučaju velikog protunapada.
U cijeloj toj priči najveću ulogu igraju mostovi. Kijev se ovog tjedna pohvalio time da je napao ključni most Antonivskij u samom Hersonu, ali postaje očito da im nije cilj uništiti mostove nego ih oštetiti u tolikoj mjeri da Rusi preko njih ne mogu prebacivati tešku opremu - bacače raketa, haubice i tenkove.
Ukrajinci pak moraju osigurati to da hrana i ostale potrepštine mogu ući u grad s lijeve strane Dnjepra i da naprave što je manju moguću štetu civilnoj infrastrukturi, kako su govorili lokalni dužnosnici, poput pomoćnika guvernera regije Herson Sergeja Hlana. Takav balans je gotovo pa nemoguće postići, pa i s jako preciznim HIMARS-om.
Ruski dužnosnici u regiji, kao što je objavila i ruska državna agencija RIA novosti, priznali su oštećenja na važnim mostovima, pa i na onom u Kahovki u blizini hidroelektrane, s lijeve strane Dnjepra, 40 kilometara istočno od Hersona. Oštećenja su, kažu Rusi, posljedica napada HIMARS-om, no uz objavu su RIA novosti priložile sliku radnika koji saniraju mostove.
Odrezati Herson raketnim napadima na mostove jako je teško, a osloboditi grad prepun civila bez velikih žrtava gotovo pa nemoguće. Rusija je dosad pokazala na primjerima Mariupolja i Sjeverodonjecka da uopće nemaju dvojbi kad treba sravniti grad sa zemljom prije zauzimanja, no za Ukrajinu, koja planira osloboditi svoj teritorij, to jednostavno nije opcija, pogotovo u gradu u kojem živi puno Rusa i koji ga nisu voljni napustiti.
Dodatni raketni sustavi duljeg dometa od HIMARS-a mogli bi pospješiti ukrajinsku protuofenzivu, ali prema pisanju zapadnih medija, Ukrajina više nema nikakve značajne zračne snage pa će neprijatelja, koji se ukopava u Hersonu, morati napasti pješadijom i mehaniziranim postrojbama jer joj vojna pomoć sa zapada pristiže u nedovoljnom broju u odnosu na stvarne potrebe.
Primjerice, njemački samohodni protuzračni sustavi Gepard stigli su u Ukrajinu ovaj tjedan, no došla su tek tri od njih 15, a riječ je o sustavima koji su proizvedeni prije 50-ak godina. Ukrajinci se nadaju da će uskoro dobiti njemačke tenkove Leopard, i to iz Španjolske. Dobrodošla je to pomoć, no daleko je od toga da braniteljima omogući značajniji proboj na frontu.
Rusi već četiri mjeseca polako, ali sigurno napreduju na jugu i istoku Ukrajine i izgleda da je dolazak sustava HIMARS donekle izjednačio situaciju, no ne u toj mjeri da bi se potjeralo okupatore. Visokoprecizna, skupa i učinkovita zapadna oružja pokazala su se uspješnima, no Rusija i dalje na nekim dijelovima fronta ima prednost od deset naprema jedan u broju topničkih cijevi, kao što je priznao i sam savjetnik ukrajinskog predsjednika Mihajlo Podoljak.
Dodatan i možda još veći problem za Ukrajince predstavlja nestašica streljiva. Od 2015. do 2019. u Ukrajini je eksplodiralo šest skladišta eksploziva, a u zrak je odletjelo 210.000 tona granata, tri puta više nego što je utrošeno u borbama protiv separatista 2014. Prema aktualnim procjenama, za vrijeme najžešćih borbi u ovom ratu Ukrajinci su dnevno ispaljivali po 6000 granata, a Rusi troše i po 60.000 granata dnevno.
Iako taj broj izgleda golem, konzervativne procjene govore da Rusi još iz vremena Sovjetskog Saveza čuvaju oko 100 milijuna topničkih granata raznih kalibara.
