Prema najavi ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa, 'vrlo skoro' raspisat će se javni poziv za 50 škola koje će od iduće školske godine postati domaćini eksperimentalnoj provedbi cjelodnevne škole. Ministar vjeruje da će interes biti velik, premda detalji još uvijek nisu poznati široj javnosti, ali ni školskim ravnateljima, koji će unutar svojih ustanova dirigirati procesima odlučivanja o prijavljivanju na javni poziv.

Pretpostavlja se da će za 'eksperimentalne' škole konkurirati ustanove u kojima se već sada odvija jednosmjenska nastava. No čak i ako su infrastrukturno potpuno spremne - imaju dovoljno učionica, kuhinje s toplim obrocima i multifunkcionalne sportske dvorane - trebat će dodatno educirati nastavnike. U svakom slučaju, školama će ostati tek nekoliko mjeseci za pripremu jedne od najvećih reformi u povijesti hrvatskog školstva.

U međuvremenu informacije cure na kapaljku. Željko Stipić, predsjednik Sindikata Preporod, donekle upoznat s planovima, značenje uvođenja cjelodnevne škole usporedio je s čuvenom reformom školstva pod vodstvom bana Ivana Mažuranića iz 19. stoljeća. Otkrio je da će svaka 'eksperimentalna' škola dobiti financijsku injekciju od 300.000 eura, kao i to da učitelji mogu očekivati povišice, okvirno u iznosima od 170 do 270 eura, ovisno o povećanju satnice. Takvi poticaji nužni su u kontekstu promjene radnog vremena i dužeg ostanka u školi, a to se osobito odnosi na učitelje razredne nastave, kao i permanentnu krizu nastavničkog kadra.

U četiri eksperimentalne godine sve ostale osnovnoškolske ustanove trebale bi prilagoditi svoju infrastrukturu, ako je potrebno i proširiti kapacitete, da bi bile spremne za punu primjenu cjelodnevne nastave od školske godine 2017./2018. Mnogima će to biti popriličan izazov, osobito onima s mnogo učenika i malo prostora, koje još uvijek rade u dvije ili čak tri nastavne smjene. Novac će biti najmanji problem: samo u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti osigurano je 2,28 milijardi kuna za izgradnju i dogradnju osnovnih škola da bi se osigurao jednosmjenski rad. Na probleme druge vrste upozorava Đuro Baloević, ravnatelj Osnovne škole Vjekoslav Parać u Solinu.

Tu školu trenutno pohađa 607 učenika, a nastava se odvija u dvije smjene. Ravnatelj Baloević pozdravlja najavu uvođenja cjelodnevne škole, napominjući da to potpuno korespondira s modernim načinom života i potrebama obitelji. Prema onome što čuje od svojih kolegica i kolega u drugim ustanovama, ne nedostaje interesa za priključivanje eksperimentalnoj provedbi. Ipak, ograničenja su velika.

'Po svemu sudeći, moći će se javiti one škole koje imaju uvjete za jednosmjensku nastavu, a mi to ne možemo jer imamo nastavu u dvije smjene, ali jednosmjenskih škola ima i u gradskim i u ruralnim sredinama, ima ih na otocima, u Zagori... S tog stajališta, mislim da će ih biti dovoljno', kaže Baloević, dodajući da bi se njegova škola rado prijavila kada bi imala uvjete za to.

Konstatira da bi dosta škola u gradskim središtima već sada imalo jednosmjensku nastavu da nema produženog boravka. S druge je strane njegova škola do prije samo nekoliko godina radila u tri smjene. Kuhinju još uvijek nemaju. Posjeduju idejni projekt za dogradnju škole, ali za njega nisu dobili suglasnost Ministarstva znanosti i obrazovanja. U međuvremenu je objavljena nova odluka MZO-a o normativima za škole pa će projekt morati doraditi da bi ubuduće bili spremni za nove natječaje za dogradnju i rekonstrukciju školskih objekata.

'Imamo sve papire i pravno riješeno vlasništvo zemljišta. Iskreno se nadam da bismo mogli biti među prvim školama koje bi krenule u dogradnju. Nadamo se da će to ići, samo me strah da ne bude kao na Banovini... Nažalost, trenutno su kod nas problematične dvije stvari: s jedne strane imamo previše birokratiziran i trom sustav, a s druge strane nemamo dovoljno građevinske operative. Država bi tu trebala nešto napraviti', napominje ravnatelj Baloević, otkrivajući u čemu se zapravo krije najveća opasnost za ovu reformu.

Po pitanju mogućih negativnih reakcija nastavnika, osobito učitelja razredne nastave, na cjelodnevni boravak u školi, kaže da tu ne bi trebalo biti iznenađenja.

'Ruku na srce, usporedimo brojke u Europi. Projektom cjelodnevne škole prešli bismo na nešto što Europa odavno ima, a mi to sad nastojimo pratiti. Kad se uspoređuje norma radnih sati učitelja razredne nastave u većoj mjeri, a učitelja predmetne nastave u manjoj mjeri, zaostajemo za kolegicama i kolegama iz većine europskih zemalja. Drugo, ako se bude povećavao broj sati matematike i hrvatskog jezika, kako se najavljuje, logično je da će im se povećati norma. Međutim, po nekim informacijama, predviđeno je dodatno plaćanje razredništva, što sada nije slučaj, a što je odlična stvar', otkriva Baloević.

Koncept bi, kako ga on shvaća, trebao podrazumijevati da djelatnik obavi sve što treba obaviti u školi i da ne nosi svoj posao kući. Inače to nema smisla. 'Već sada u mnogim školama postoje uvjeti da učitelji cjelokupno svoje radno vrijeme odrade u njima i da se posvete svojim obiteljima kada dođu kući', ističe.

'Kad stavimo sve na stol, ovdje je puno više pluseva nego minusa. Moramo početi mijenjati nešto jer ovakvo stanje nije održivo. Ovo će biti dobro i za roditelje i za učenike, oni će u školi imati ne samo prehranu, nego i izvannastavne, pa čak i izvanškolske aktivnosti. Po konceptu cjelodnevne nastave, ako učenik nosi svoje zadaće kući - to nije dobro. Cilj treba biti da učenik obavi u školi baš sve što treba obaviti', napomenuo je ravnatelj Baloević.

Informacija o 300.000 eura za svaku školu koja će ući u eksperimentalni program poznata je ravnateljima, potvrdio je Beloević, ističući da ipak nije riječ o službenom podatku. U svakom slučaju, lijepa je to cifra koju škole mogu iskoristiti po vlastitom nahođenju, za dogradnju postojećih kapaciteta ili novu opremu, iako zasad nije jasno hoće li se iz toga morati podmirivati i dodaci za plaće nastavnika.

Tom informacijom ne raspolaže ni Tatjana Bandera Mrakovčić, dugogodišnja ravnateljica Osnovne škole Nikola Tesla u Rijeci. U impresivnoj, energetski obnovljenoj školskoj zgradi nastava se odvija u jednoj smjeni jer ima dovoljno mjesta za svih 576 učenika. Štoviše, cjelodnevna nastava po riječkom modelu tamo je na snazi od 1978. godine. Upravo zbog nedovoljne informiranosti, ravnateljica Bandera Mrakovčić ne može u ovom trenutku decidirano odgovoriti na pitanje hoće li se zauzeti za prijavljivanje na javni poziv za cjelodnevnu školu.

'Dug niz godina smo u cjelodnevnoj nastavi, a ona je koncipirana, čini mi se, drugačije od aktualnog prijedloga. Moram priznati da nemamo baš točne smjernice o tome što će biti u javnom pozivu. Kad bude objavljen, tad ćemo mi u školi sjesti i dogovoriti se', kaže, dodajući da su sve što znaju o cjelodnevnoj školi saznali iz medija, kao i svi ostali.

Riječ je o školi s dosta iskustva u provođenju raznih projekata, pa tako i u eksperimentalnoj provedbi Škole za život: 'Ne bježimo ni od čega novog, uvijek smo u svemu bili prilično uključeni, ali ipak trebamo imati nekakve smjernice', kaže.

Po pitanju trošenja 300.000 eura - ako se toliki iznos namijeni 'eksperimentalnim' školama u idućoj školskoj godini - kaže da će bitno manje ostati za opremu škola u slučaju da se iz tih sredstava budu isplaćivali dodaci za plaće nastavnika. Primjerice, u školskoj zgradi postoji prostor koji je moguće opremiti kao kuhinju za pripremu toplih obroka, ali to zahtijeva dodatna ulaganja.

Ravnateljica Bandera Mrakovčić pretpostavlja da će u javnom pozivu biti navedeno više detalja. Po objavi natječaja sastat će se Učiteljsko vijeće i Vijeće roditelja, jer svatko treba donijeti svoju odluku, a onda i Školski odbor. Tako je barem bilo u proceduri Škole za život.

'Tada smo znali proceduru, a morali smo imati i suglasnost osnivača da bismo se uopće kandidirali', podsjeća ravnateljica, dodajući da u cijeloj priči ima još jako puno pitanja, te se nada da će se uskoro sve saznati. Jedno od pitanja svakako je i predstojeća edukacija nastavnika, koju bi valjalo odraditi prije godišnjih odmora. 

Kadrovski deficit - enormna poteškoća

Inače, ravnateljica Bandera Mrakovčić smatra da hrvatski obrazovni sustav svakako mora ići naprijed jer je činjenično stanje u europskim i svjetskim razmjerima takvo da roditelji puno rade, a djeca su sama. 'Naše iskustvo cjelodnevnog boravka je više nego pozitivno', napominje, dodajući da se to odnosi na razrednu nastavu, a stariji učenici vrlo često ostaju u školi i do 14.45 sati zbog izbornih predmeta.

S obzirom da bi se, po svemu sudeći, u školi ubuduće ostajalo najmanje do 16 sati, to bi moglo dodatno obeshrabriti studente u odabiru nastavničkih smjerova na fakultetima. Kadrovski deficit velika je muka za ravnatelje. 

'U posljednje dvije godine imamo velike probleme sa zapošljavanjem. Sada je to enormna poteškoća svima i odnosi se na sve predmete. Kad je u pitanju zapošljavanje na neodređeno, onda još i dođe koja molba, ali kad je u pitanju zamjena – to je znanstvena fantastika. Trenutno ne možete dobiti ni spremačicu na zamjenu', otkriva ravnateljica Bandera Mrakovčić, dodajući da ravnatelji na to nemaju utjecaj i da rješenje može dati samo državna politika.