Dvadeset godina trebalo je hrvatskom pravosuđu da počne procesuirati ratne zločine nad Srbima počinjene u Sisku 1991. i 1992. godine, a nakon što se sredinom lipnja ove godine odvažilo uhititi ljude kojima se odgovornost za te zločine pripisivala, najvažniji osumnjičenik, general Đuro Brodarac, umro je bez podignute optužnice. Brodarac, koji je rođen 1944. u Hrvatskom Selu kraj Topuskog, umro je jutros u osječkoj bolnici, u koju je jučer zbog zdravstvenih tegoba doveden iz osječkog zatvora
Čovjek kojeg se tijekom 1990-ih smatralo neupitnim vladarom Siska i okolice, javnu je karijeru započeo još 1960-ih, kada je postao član upravnog odbora Željezare Sisak, sekretar tvorničkog omladinskog komiteta i član
Općinskog odbora Saveza komunista. Smatralo ga se perspektivnim komunističkim kadrom, pa je ubrzo napredovao do sekretara Centralnog komiteta Narodne omladine Hrvatske i kao mladić postao zastupnik Sabora Socijalističke Republike Hrvatske (1967–1971). Učlanio se i u Maticu hrvatsku, što je nakon 1990. koristio kao argument za priču da je bio šikaniran u komunizmu.
Kada se pojavio kao kandidat HDZ-a u Sisku, predstavljao se kao katolik i antikomunist kojem su oca u Drugom svjetskom ratu ubili četnici i kojem zbog progona u komunizmu nije bilo dozvoljeno da diplomira i da se zaposli. Ipak, mediji su pronašli da je 1972. kao rezervni poručnik JNA bio u peteročlanoj komisiji koja je ispitivala slučajeve sisačkih rezervnih oficira učlanjenih u Maticu. Ako se i sam našao pod sumnjom, već 1973. zaposlen je u sisačkoj Termoelektrani, a 1988. izabran i u centralni radnički savjet Elektroprivrede Jugoslavije.
Brodarac se, uostalom kao i niz drugih bivših komunista, 90-ih preobrazio u desnog nacionalista, kojem je HDZ povjerio vlast nad Siskom. Početkom rata imenovan je za načelnika tamošnje policijske uprave, 1992. izabran za saborskog zastupnika, a 1993. za sisačko-moslavačkog župana, otkad tim krajem vlada sve do gubitka lokalnih izbora 2005. godine, nakon kojih se povlači iz politike.
Brodarca, koji je između ostalog bio i član Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, cijelo su vrijeme pratile optužbe za progon i ubojstva sisačkih Srba. Na području Siska nesporno su se dogodili ratni zločini koji uključuju najmanje nekoliko desetaka žrtava, čije su se likvidacije pripisivale pripadnicima 'Handžar divizije' i pričuvnog sastava sisačke policije Vukovi. Brodarac je negirao svoju odgovornost za te događanje, no kada je uhićen zajedno s bivšim zapovjednikom djelatnih i pričuvnih sisačkih postrojbi Vladom Milankovićem i bivšim pripadnikom Vukova Dragom Bošnjakom, on i Milanković osumnjičeni su po zapovjednoj, a Bošnjak po individualnoj odgovornosti.
Istraga sisačkih zločina dugo je bila u domeni tamošnjeg državnog odvjetništva, no predmet je zapinjao sve dok ga prošle godine glavni državni odvjetnik Mladen Bajić nije premjestio u Osijek, daleko do Brodarčeva utjecaja. Pod pritiskom Europske komisije, Bajić je formirao plan sa 128 prioritetnih istraga ratnih zločina, od kojih je osam dobilo status nacionalnih prioriteta, među njima i Brodarčev, sisački predmet.
Brodarac je uhićen u samoj završnici hrvatskih pregovora, prekasno, pokazalo se, da bi obitelji sisačkih žrtava u njegovom slučaju dočekale pravdu, pa ostaje da sisački zločini budu rasvijetljeni u procesima Milankovića i Bošnjaka.
