Novinari Dalmacija Newsa razgovarali su s mladićem koji je dvije godine s njim dijelio školsku klupu. Potvrdio je navode ostalih Edijevih poznanika koji ga pamte kao normalnog i veselog mladića, ali napominje kako im je bio čudan nakon što se, prije nekoliko godina, povukao u sebe i prestao družiti s poznanicima.

- Bio je frajer, fizički jači od nas ostalih, što bi se reklo - kao konj. Volio se i potući, ali to nije bilo ništa čudno za te godine. Cijelo vrijeme osnovne škole bio je normalan. Smijao se i družio s ljudima, ali se nakon nekog vremena povukao u sebe. Viđali smo ga po kvartu kako šeta sam, imao je neki čudan pogled. Jutros sam sjedio u kafiću s prijateljima i čim smo čuli vijest da je osumnjičeni za ubojstvo Edi sa Smrdečca, bilo nam je jasno da je riječ o njemu - ispričao nam je Edijev kolega iz razreda i dodao da su ga, osim po kvartu, često viđali i po Marjanu.

- Išao je u teretanu, bio je fizički aktivan. Kada je objavljena slika dresa kluba Milan nije mi on pao na pamet, ali sada kada vratim film unatrag, čini mi se da je ljeti nosio taj dres. Inače, u vrijeme dok smo išli u školu, pričalo se da mu je otac dosta strog, da ga je znao istući, a za kaznu bi morao klečati na soli. Sreo sam ga prije nekoliko mjeseci i stao s njim popričati. Pitao sam ga radi li negdje, a on mi je odgovorio da postavlja parkete - rekao je Edijev razredni kolega.

Stanovnici Mostara Edija se ne sjećaju, ali dobro pamte njegovog oca Branka. Poznaju ga kao žestokog navijača Dinama, a prema njihovim pričama, Edi je dobio ime po nogometašu Dinama, Ediju Krnčeviću. Branko je bio tri puta ranjen na bojištu, a nakon toga se s obitelji doselio u Split. Susjedi sa Smrdečca govore da je riječ o mirnoj dobroj obitelji koja se u zadnje vrijeme okrenula vjeri, a i Edija su često viđali u molitvi.