U tužbi protiv HRT-a bivši zaposlenik je tvrdio da je odluka bivšeg glavnog ravnatelja Gorana Radmana iz veljače 2014. o otkazu zbog ukidanja dopisništva u Mostaru nedopuštena jer je "poslovno uvjetovan otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na drugim poslovima".

Pozivajući se na odredbe Zakona o radu, A. Ć je u tužbi naveo da iz obrazloženja otkaza proizlazi da ga je HRT pokušao zaposliti na nekim drugim poslovima u Mostaru, ali da to nije bilo moguće jer je ukinuto cijelo dopisništvo.

S druge strane, HRT je osporavao tužbu u cijelosti navodeći da "ne samo da nije postojala mogućnost zapošljavanja tužitelja na drugim poslovima", već i da je HRT "uložio i dodatan trud i tražio mogućnost zapošljavanja tužitelja kod drugih poslodavaca".

Istaknuli su i da je nakon ukidanja mostarskog dopisništva HRT tužitelju u ovom sporu dostavio čak 22 obavijesti vezane za interne natječaje za radna mjesta slična njegovom, ali se, prema iskazima svjedoka, A. Ć nije javio ni na jedan iako je među njima bila i obavijest za video novinare za područje Bosne i Hercegovine.

U obrazloženju presude istaknuto je da, prema shvaćanju suda, opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da ukine cijelo dopisništvo.

Osim toga, u presudi je istaknuto i da je HRT imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu budući da je prestala potreba za postojanjem radnog mjesta tehničara specijalista jer zbog organizacijskih razloga tog radnog mjesta više nema u ukinutom cijelom dopisništvu u Mostaru, "budući su nesporno otkazani svi ugovori o radu, ne samo tužitelju, već i drugim radnicima u dopisništvu".

Sud je u ovom sporu u prosincu prošle godine već donio presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev bivšeg zaposlenika HRT-a. No, tu je presudu ukinuo Županijski sud u Osijeku pa je predmet vraćen prvostupanjskom sudu.