Za razliku od uobičajenih muzejskih izložbi u kojima posjetitelji gledaju izloške, Otvoreni dani  bili su organizirani po punktovima na kojima su znanstvenici posjetiteljima objašnjavali čime se bave i demonstrirali im neke zanimljive prirodne fenomene. Posjetitelji su mogli odslušati i zanimljiva predavanja, primjerice o nanotehnologiji, neurologiji, genetici, kozmologiji, a uz sve to bila je postavljena i izložba 'Hrvatski izumitelji kroz povijest'. Svojevrstan nastavak Otvorenih vrata bio je 14. svibnja na 'Noći pod zvijezdama', kada su posjetitelji teleskopima mogli promatrati zvjezdano nebo.

Otvorena vrata za - srednjoškolce
U Institutu Ruđer Bošković zaposleno je oko 550 znanstvenika, a Institut je uključen u preko 80 međunarodnih znanstvenih projekata, poput rada na analizi podataka dobivenih iz LHC akceleratora u CERN-u. U sklopu Instituta prije nekoliko godina osnovana je i tvrtka Ruđer Inovacije koja za cilj ima zaštititi i komercijalizirati otkrića do kojih se došlo na Institutu. Dane otvorenih vrata ove je godine posjetilo preko 4,5 tisuća posjetitelja iz cijele Hrvatske, a mahom se radilo o školarcima koje su u Institut poveli njihovi profesori - manifestacija je uglavnom zamišljena kako bi školarcima približila znanost i zainteresirala ih za svijet oko njih. Autor ovog teksta tako je Institut stigao posjetiti tek u subotu, jer je isti za građane bio otvoren od 9 do 17 sati. Malo je građana koji nisu učenici ili studenti moglo u tom terminu doći u posjet, a čak i u subotu bilo je malo posjetitelja koji nisu bili iz tih skupina. Je li razlog tome nedovoljno oglašavanje, nedostatak interesa građana za znanost ili nešto treće, ne znam... Iako uz svu silu

školaraca koji su htjeli ili ne došli u Institut, teško da bi bilo kapaciteta za veći broj znatiželjnih odraslih posjetitelja.

Zemlja (ne)znanja
Izgleda da je malo odraslih građana zainteresirano doći i iz prve ruke se informirati o znanosti, iako će na temelju onoga što serviraju mediji stvoriti pogrešnu sliku o nekim aktualnim i važnim temama. Primjerice, na ovogodišnjem nedavno održanom Festivalu znanosti na jednom predavanju o klimatskim promjenama nazočilo je možda četrdesetak ljudi. Teško ćemo postati 'zemlja znanja' uz takav interes za znanost. Da nije bilo školaraca, od kojih je, nadam se, barem nekolicina bila fascinirana detekcijom miona iz kozmičkih zraka, Ruđer bi vjerojatno zjapio prazan.
Da ne bi bilo zabune, najmanje zbog nedostatka interesa krivim znanstvenike i institute (možda malo, zbog nedostatka termina u kasnim popodnevnim satima). Ne krivim ni građane. Brigu za vlastite egzistencijalne probleme lakše je zaboraviti uz neki reality show ili čitanjem trač rubrike i crne kronike. Ne znam koliko bih krivio vladajuće strukture - imaju važnijih stvari koje trenutačno trebaju rješavati od poticanja znatiželje za znanošću. Nadam se da će doći dan kada će to biti najvažniji problem u ovoj državi. A svim znanstvenicima u Hrvatskoj želim poručiti da nastave s organiziranjem takvih događanja, pa makar na njih dolazilo 90% nezainteresiranih školaraca. Ako samo jednom postotku te djece uspijete prenijeti svoju znatiželju i strast za otkrivanjem nepoznatog, a nas odrasle obogatite malo većim razumijevanjem svijeta u kojem živimo, puno ćete napraviti.
 
Tamna tvar, masa i LHC
Jedno od predavanja na ovogodišnjim Otvorenim vratima Instituta Ruđer Bošković za temu je imalo razmatranje nekih problema u fizici te namjenu LHC sudarača da pomognu u razjašnjavanju tih pitanja. Predavanje je vodio dr. Vuko Brigljević, fizičar na CERN-u koji radi na analizi podataka dobivenih s jednog od četiri senzora koliko ih je 'prikačeno' uz LHC.
U vrlo zanimljivom predavanju dr. Brigljević je zorno predočio Higgsov bozon za kojim se traga i za koji se nadamo da će ga LHC detektirati. Higgsov bozon ili, kao ga neki nazivaju, Božja čestica pretpostavljena je čestica koja ostalim česticama daje masu. Naime, u fizici još nije riješen problem otkuda česticama svojstvo mase. Način na koji Higgsovi bozoni daju česticama masu dr. Brigljević je objasnio otprilike na sljedeći način.

Zamislimo prostoriju punu ljudi, na primjer na nekom partyju. To su Higgsovi bozoni, odnosno Higgsovo polje. I sada zamislimo da u sobu uđe neka poznata osoba, što se događa? Ljudi, tj. Higgsovi bozoni, počinju se skupljati oko osobe koja je ušla. Na taj način Higgsovi bozoni 'okružuju' čestice i daju im masu. Jedan od glavnih zadataka LHC-a je u sudarima čestica dokazati postojanje Higgsovih bozona.
Drugi problem o kojem je bilo govora je tamna tvar i tamna energija. Naime, svemir koji mi vidimo i koji možemo izmjeriti čini tek oko 4% postojećeg svemira. Naime, na temelju nekih podataka, poput sve bržeg širenja svemira, utvrđeno je da u svemiru postoji neka nevidljiva masa, tvar i energija koja je zbog nemogućnosti da je detektiramo i uočimo nazvana i tamnom tvari, odnosno tamnom energijom. Čak 73% svemira čini tamna energija, dok tamna tvar čini 23% svemira, dakle gotovo cijeli svemir nam je prilična nepoznanica. Znanstvenici se nadaju da će LHC omogućiti barem neke spoznaje o za sada gotovo potpuno nepoznatoj tvari i energiji.

Opus Dei i Božja čestica
Osim opisa tih problema s kojima se, između ostalih, 'bori' suvremena fizika, dr. Brigljević je opisao fascinantni LHC, najveći akcelerator čestica na svijetu, opsega 27 kilometara, smješten u okolici Geneve u Švicarskoj na dubini od stotinjak metara. Uz akcelerator na različitim lokacijama smještena su četiri detektora čestica. Na jednom od tih detektora – CMS-u - rade i znanstvenici iz

Ruđera.
Na pitanje o potencijalnoj opasnosti da LHC napravi crnu rupu, dr. Brigljević je odgovorio da se ono što proizvodi LHC stalno događa u svemiru i na zemlji te da je sama ukupna količina energije koja se proizvede zapravo vrlo mala, samo što je koncentrirana u jednu točku. Kao protuargument onima koji smatraju LHC protivnim stavovima Crkve, možda će pomoći činjenica da je upravo dr. Brigljević osoba koju se za takvo što najmanje može optužiti: naime, osim što se bavi otkrivanjem 'tajni' univerzuma, dr. Brigljević je i jedan od čelnih ljudi Opus Dei organizacije u Hrvatskoj. Pa ako njemu nije nespojiva vjera sa znanošću, ne vidim zašto bi netko drugi tko manje zna i o jednome i o drugome ovdje vidio problem.
Nadam se da će ovaj tekst biti poticaj za posjet nekom od sljedećih događanja vezanih uz znanost u Hrvatskoj, a dr. Brigljeviću želim uspješan lov na čestice.