‘Kada je Hrvatska postala članicom EU-a?’
‘Prije gotovo tri godine.’
‘Je li za RH dobro što se pridružila Uniji?’
‘Nisam baš siguran.’
‘Zbog čega nisi siguran?’
‘Nema razlike u odnosu na vrijeme kada nismo bili članica EU-a.’
‘Smatrate li da će se za koju godinu vidjeti prednosti članstva?’
‘Mislim da hoće.’
‘Obrazloži svoj stav, molim te.’
‘Ako smo zajedno u Uniji s velikim državama poput Njemačke, to može biti korisno’, zaključila je mudra glavica iz zadnjega reda.

Vinka Drezga je direktorica Centra za EdUkaciju o EU (CEdU), neprofitne organizacije koju je zajedno sa skupinom entuzijasta pokrenula prije nepune dvije godine, a spomenuta pitanja i odgovori dio su uobičajene bistroumne atmosfere što je ta iskusna novinarka, publicistkinja i nositeljica prestižne američke Fulbrightove stipendije u tren razvije na svojim satovima-radionicama što ih održava u školama Zagrebačke županije.

‘CEdU je najprije krenuo s pilot-projektom ‘E(d)Ucation’ da testira održivost i percepciju školske djece o eurointegracijama i sklonost analitičkom mišljenju. Iznimno dobri rezultati i visoka prijemčivost projekta u zagrebačkih učenika transformirali su pilot-projekt u punopravni projekt ‘EdUcation - poduka o EU'', kaže Vinka, pojašnjavajući kako je cilj predavanja školarcima na pristupačan način raspraviti europske teme, ali još važnije, potaknuti ih da slobodno misle, domisle i izraze svoja stajališta.

Projekt se sastoji od interaktivnoga predavanja i rasprave, a namijenjen je polaznicima viših razreda osnovnih škola. Uz pomoć prezentacije u PowerPointu, projekt nudi temeljne informacije o institucijama i procesima odlučivanja u Europskoj uniji (EU) te potiče diskusiju o europskim integracijama i hrvatskom putu do Unije. Istodobno, učenicima se skreće pozornost na neke od temeljnih vrijednosti - slobodu mišljenja i govora - na kojima počiva suvremena Europa.

‘Projekt se u pravilu provodi po jedan školski sat za jedan razredni odjel. Ako je nužno, međutim, moguće je okupiti učenike dvaju razreda na jednom skupnom predavanju. Ono što odmah istaknem jest da nijedno pitanje nije bedasto i dužnost učenika je da misle i da odrasle bombardiraju pitanjima', kaže Vinka, a voli reći kako njezin centar promovira ‘evanđelje po Europskoj uniji, ali odozdo, a ne oktroirano, odozgo'.

‘Suština je europska ideja osvješćivanja pripadnosti zapadnom kulturnom krugu, ali istodobno poticanje otvorenosti, poštivanje razlika, suživot s drugim i drukčijim', ističe Vinka dodajući kako misija jest europska, ali je princip rada primarno - američki.

Prema njezinima riječima, taj model počiva na dijalogu, razmjeni mišljenja, nadmetanju i sukobljavanju gledišta i to u najboljoj tradiciji grčkih filozofa. Princip je to rada koji je suprotan od uobičajenoga procesa učenja koji se njeguje u hrvatskim školama, a koji jest pristup ex-cathedra, koji počiva na autoritetu onoga koji govori i čije stavove onda nije uputno propitivati.

‘Jedno od načela kojim se rukovodi CEdU je preusmjeriti proces učenja i osloboditi ga stega, ograda, straha od autoriteta te prebaciti težište s kvantitete informacija na kvalitetu razmišljanja, od upijanja i reproduciranja informacija prema sposobnosti operiranja informacijama i rješavanja konkretnih situacija', poentira Vinka, a evo kako to izgleda kad se sokratovska dijaloška metoda spusti među učenike.

‘S kakvim se problemom odnedavno suočava EU?'
‘Puno izbjeglica dolazi u Europu.’
‘Zbog čega je to problem?’
‘Zato što odjednom puno ljudi dolazi k nama..., oni su umorni, gladni...'
‘Zbog čega je to problem?’
‘Europa možda nema dovoljno hrane, pokrivača za njih...’
‘Ali EU je, ukupno uzevši, jedno od najsnažnijih gospodarstava svijeta?!’
‘Ali Unija ne može odjednom toliko puno ljudi primiti i pomoći im...', čuje se iz jedne klupe.
‘Imamo i problem s teroristima, i to je opasnost za Europu’, dobacuje netko iz sredine...

Zanimljivo je i da se razgovor odvija na dva jezika - hrvatskom i engleskom - a čuje se poneka riječ  francuskog, kao matičnog jezika diplomata. Ima tu i znatiželjnika koji iz prve ruke žele čuti Vinkina iskustva vezana uz život i rad u Bruxellesu.

‘Termini na hrvatskom, engleskom i francuskom jeziku uvode se primjereno dobi učenika. U pojedinim razredima predavanje i rasprava koja je zatim uslijedila izvedeni su praktički u cijelosti na engleskom jeziku', kaže Vinka, dodajući kako povratna informacija o projektu pokazuje da su učenici iznimno zainteresirani za temu i visoko angažirani u raspravi o EU.

Tako Marta Grgurev, učenica petog razreda iz OŠ Eugena Kvaternika iz Velike Gorice, u kojoj se ovog polugodišta provodi projekt, kaže kako su joj ‘predavanje i diskusija vrlo zanimljivi'. 'Saznala sam nove podatke, primjerice koje su sve zemlje članice EU-a. Naučila sam nešto i o jezicima koji se govore u Uniji te o institucijama poput Europskoga parlamenta. To je dakle europski Sabor. Posebno mi se svidio način komunikacije jer nas je predavačica poticala da slobodno pitamo i da iznesemo vlastito mišljenje’, kaže Marta.

Norah Franjković dodaje kako ‘ne dopuštaju svi profesori pitanja i rijetki su oni koji potiču na razgovor'. 'Neki se pravdaju time da nemaju vremena i ljute se kad pitamo. Ne žele nam dodatno obrazlagati ono što baš nismo dobro razumjeli’, ističe Norah. Za Katarinu Nadeždin Vinkino predavanje je osvježenje, a voljela bi da se način izvođenja školske nastave promijeni, tj. usredotoči više na diskusiju, ‘a manje na iznošenje hrpe informacija, datuma, imena, bitaka...’ ‘Novo, neuobičajeno i dobro', u tri riječi je sabijen dojam koji Vinka ostavlja na Luciju Živković i Paulu Lukanić, kojoj je posebno zanimljivo to ‘da su tri države odbile uvesti euro'.

‘Dob učenika nije nikakva zapreka. Svaki sat se uvjerim u to da su djeca školske dobi iznimno otvorena za taj drukčiji pristup, da žele aktivno sudjelovati u procesu pronalaženja definicija i iznošenja vlastitih pogleda na društvena pitanja. Pritom očekuju poticaje od mentora da ih podučavaju kako da sami prepoznaju probleme, definiraju ih i da tragaju za kvalitetnijim rješenjima. Dvosmjerna komunikacija u učionici jača samosvijest učenika, potiče ih na proaktivnost i na traganje za intelektualnim izazovima, što su pretpostavke stvaralaštva u kasnijoj dobi', kaže Vinka, zagonetno se nasmiješivši kad joj postavim pitanje razmišlja li o tome da neka od budućih radionica bude posvećena podučavanju djece kako da slušaju hrvatske političare.

Vinka je, naime, autorica zapažene i za hrvatske prilike pionirske knjige 'Politička retorika u Hrvatskoj'. U njoj pojašnjava kako suvremeni hrvatski političari oblikuju svoje javne nastupe, čime se inspiriraju i za kakvim rječnikom posežu ne bi li dobili glas na izborima. Ideja knjige počiva na postavci da ljudi, dakle i političari, komuniciraju tako da prije svega vode računa o vlastitim interesima, osjećajima, željama i običajima koji prevladavaju u zajednici, a zanimljivo je da autorica u knjizi razotkriva da je retorika domaćih političara dobrim dijelom nadahnuta narodnom guslarskom baštinom i misaonim obrascima totalitarnoga predznaka. U potki je tzv. binarni model u kojemu su suprotstavljeni herojstvo i kukavičluk, mi i oni, prijatelji i neprijatelji, sve skupa uronjeno u vječnu dinamiku dobra i zla.

Za buduće mlade birače bilo bi to jednako korisno koliko i poznavanje postulata i dvojbi na kojima počiva Unija. Osim ako netko ne primijeti kako tema o domaćim političarima kao i teški filmovi moraju dobiti oznaku - sadržaj nije primjeren onima ispod 18 godina.