Osim činjenice da je slika fascinantno lijepa (kliknite na sliku gore za povećanje), za nas u Hrvatskoj posebno je zanimljivo to što je napravljena pomoću logaritamske karte svemira koju je izradio tim astronoma s Princetona na čelu sa zagrebačkim znanstvenikom Mariom Jurićem.

Karta se temelji na podacima prikupljenim dvoipolmetarskim teleskopom promatračnice Apache Point Observatory u New Mexicu u sklopu projekta Sloan Digital Sky Survey kojem je cilj stvaranje najdetaljnijih trodimenzionalnih mapa svemira koje uključuju spektre više od tri milijuna astronomskih objekata.

Logaritamske karte vrlo su praktične za vizualizaciju golemih objekata kao što je vidljivi svemir jer svaki pomak na osi od središta predstavlja deset puta veću razdaljinu od iste tolike prethodne razdaljine na istoj osi. Drugim riječima, ako pomak od jednog milimetra na osi na nekom mjestu predstavlja bilijun kilometara, sljedeći pomak od jednog milimetra predstavljat će deset puta veću udaljenost, odnosno 10 bilijuna kilometara.

Karta koju je napravio Jurićev tim objavljena je 2005. godine u časopisu Astrophysical Journal, a može se skinuti na ovoj poveznici

No logaritamske karte, mada vrlo korisne, nisu naročito lijepe pa je Budassi 2012. odlučio napraviti umjetnički prikaz onoga što se može iščitati iz princetonske. Na ideju je došao kada je svojem sinu za rođendan radio heksafleksagone – papirnate šesterokutne kreacije koje se mogu postaviti na prste te otvarati i zatvarati čime se svaki put otkrivaju neke nove nevidljive plohe i nove kombinacije prikaza na njima.

'Dok sam oslikavao heksafleksagone svome sinu za rođendan, počeo sam crtati centralne prizore Sunčevog sustava i svemira', rekao je Budassi za Tech Insider. 'Taj dan došla mi je ideja da napravim logaritamsku sliku, a u narednih nekoliko dana uspio sam je složiti u Photoshopu od snimaka NASA-e i nekih slikarija koje sam sam napravio', pojasnio je.

Na Budassijevoj slici u središtu se vidi Sunčev sustav s unutrašnjim i vanjskim planetima, potom Kuiperov pojas, Oortov oblak, zvijezda Alpha Centauri, zviježđe Perzej, Mliječna staza, susjedna galaksija Andromeda, druge obližnje galaksije, kozmička mreža i kozmičko mikrovalno zračenje iza kojeg se nalazi prostranstvo svemira koje je nevidljivo jer je toliko daleko da svjetlost od njegovih objekata do nas nije mogla doputovati od trenutka kada je svemir postao proziran – oko 380.000 godina nakon velikog praska. Prije toga svemir je bio pun plazme, odnosno nabijenih čestica koje nisu dozvoljavale nesmetan prolaz svjetlosti.

Budući da se svemir širi, najudaljeniji objekti koje danas teoretski možemo vidjeti od nas su mnogo dalje nego što je razdaljina koju je svjetlost prošla na putu do nas - ona je krenula iz određene galaksije u trenutku kada je svemir bio mnogo manji pa je i ta galaksija bila mnogo bliža. Astronomi procjenjuju da je promjer vidljivog svemira oko 93 milijarde svjetlosnih godina odnosno 8,8x10^26 metara (broj sa 26 nula).